Kog nacrtam bude živ
nedjelja, 30.07.2023.Za mene nisu ljubavne pjesme
Niti vlastite
Oslabljuju mi inat
Zamagljuju uvid
Nagon za preživljavanjem
Čine da klonem na stolici
Gledam u daljinu gdje se grle
More i kopno
Zato mijenjam stanice
Upletem se u zbor cvrčaka
Zalijevam bor i lavandu
Slijedim pravila zaborava
Sve što dovoljno dugo zanemaruješ
Uvene i izblijedi
Pa zanemarujem sjećanja
Koja poput starih bodlji ježinca
Bubnjaju u mojim stopalima
Ponekad uzmem iglu,
spalim vrh na vatri
Zabodem ispod
Pa im nacrtam delfina
Nacrtam morskog konjica
Kog nacrtam bude živ
O kome ne mislim ne postoji
nije postojao
Nikada
komentiraj (3) * ispiši * #
komentiraj (13) * ispiši * #
Aj, budi
subota, 22.07.2023.
Ovo je Slavica.
Dugo je bila Slavko.
Mama je uči loviti mišove, guštere, vrapce.
Voli puno drijemati.
Nema vremena visiti na mrežama, pratiti sjednice Sabora, gledati vijesti; nije si instalirala aplikaciju storminga niti prati oblake.
Nije ju briga što će biti sutra- za to će se pobrinuti sutra.
Čuvaj mentalno zdravlje.
Budi kao Slavica.
komentiraj (13) * ispiši * #
Jutro poslije
četvrtak, 20.07.2023.Danas svi pričaju gdje su bili kad je počelo.
Prepričavaju i štete koje su nastale i slike s portala raznih stavljaju.
Neću staviti niti jednu sliku, jer nisam mogla slikati taj užas.
Nastojala sam se izvući iz pothodnika u Novom Zagrebu, razmišljajući samo jesu li svi moji živi i na sigurnom.
Uključujući i Roka i Cicibelu, kojima može srce prepući od straha.
Jedva sam čekala doći doma zatvoriti prozore, nadajući da nisu završili na ulici kao nekima.
Ostavljam prozore otvorene sa na pola spuštenim roletama,
kako bi moje ptičice imale zraka.
Odmah poslije posla zaspala sam, iscrpljena od užasa i straha.
Moja Ilica pliva pod vodom.
Poginula su dva čovjeka, mnogo je ljudi povrijeđeno.
Grad je klimav zbog potresa pretrpio nove rane.
Probudila sam se u 21.30, išla popit malo vode.
U krletki totalna tišina.
Kuckam im na novu kućicu. Ništa.
Zovem ih. Ništa.
Okrećem kućicu simo tamo, gore, dole. Ništa.
Srce mi tuče sto na sat.
Nisu valjda uginule od straha.
Ili pobjegle nekako kroz prozor, u oluju.
Plačem.
Nakon par sekundi dugih ko vječnost,
promoli glavicu najprije Cicibela.
-Di je Roko, pitam je, sva izbezumljena.
Pričam s pticama. Gotova sam.
Promoli i njegova glavica kroz otvor na kućici.
Psujem im sve po spisku.
Javite se kad vas zovem, sad već urlam na njih.
Jutro poslije, ogromno drveće iščupano iz korijena.
Automobili pod njihovom težinom udubljeni.
Razbacane stvari po livadama, papiri, kante, odjeća.
Dobri ljudi pomagali su jedni drugima osloboditi automobile
Šupci od taksista vozili su po višim tarifama
Jutro poslije, teta na Glavnom kolodvoru
prodaje marelice
prodaje borovnice
čovjek sa dvije štake kao i svako jutro
hoda prema meni
zrak je svjež i pitak
ptičice pjevaju kao svakog jutra
sunce sija
Jutro poslije
Sve je dobro
Sve je kao da ništa nije bilo
Život mora ići dalje
Kao i kad netko napravi
Takav rašomon i na tvom srcu
komentiraj (11) * ispiši * #
Čudno ponašanje
nedjelja, 16.07.2023.
Danima već,
moje se ljubavne ptice čudno ponašaju.
Većinu vremena borave na dnu krletke.
Tu nježno žvrgolje, dogovaraju se,
a kad ih voajerski virnem,
pogledaju me onim lijepim krupnim okicama,
u stilu: bježi silo nečista.
Zapravo, izgledaju kao da su naglo stavile ruke u džepove i krenule fućkat,
ulovljene u prijestupu.
Zato sam poduzela mjere,
u okviru projekta NNNI.
Pomogao mi je tata u izradi ove kućice- gnijezda.
Ako im slučajno padne na pamet zasnivati obitelj, red je da imaju još jednu " sobu za odmor".
UPDATE:
komentiraj (16) * ispiši * #
Attraversiamo
utorak, 11.07.2023.Po novom
Na jastuku si
Tražim nova mjesta
Čista, mirisna
Na kojima još ništa loše nisam pomislila o tebi
Mjesta koja te se ne sjećaju
Isto kao što biram ljude koji te ne znaju,
nove prijatelje tražim
kojima nisam pričala o tome
Kako karizmatičan si mi bio
Nove gradove u kojima me ništa baš
Ne podsjeća na tebe
Attraversiamo, šapnem si
Prelazeć' na drugu stranu jastuka
Kako bih sretno uplovila u san
Gradila kuće, podizala djecu
Bila big mama iz pjesme si
Upoznala novu sebe
Koja te nikada, nikada, nikada
Niti srela nije
A kamo li voljela
komentiraj (18) * ispiši * #
Nikoga. Nikada.
nedjelja, 02.07.2023.
- Nikoga nisam nikada volio ko tebe
( neizrečeno: kako se onda ponašaš prema onima koje ne voliš)
- To svakoj kažeš....možda tako zavolimo i nekog drugog...
- Teško
...................
Napokon je i moja odjeća shvatila da je ljeto.
Izvukla sam zaboravljene haljine.
Osvježila ih
Shvatila sam da nosim zimsku torbu.
Kako izgledaju ljetne torbe, a da nisu cekeri?
Kupit ću mali zlatni ruksak
Da mi paše uz natikače iz Eurospina
Lijepim prešano cvijeće na hamer papir
Ima i maminog pa to svemu daje posebnu draž
Radim slike
Uramiti ću ih
Ovo je prva
komentiraj (17) * ispiši * #