"Neukroćena " Glennon Doyle
ponedjeljak, 27.02.2023.Imao je samo 11 kad mi je rekao :
- Ostavi ga.
Stajala sam nasred naše spavaće sobe, zbunjena što tako nešto čujem od vlastitog djeteta i što se ta neobična rečenica
zapravo odnosi na njegovog rođenog oca, koji nije napravio ništa strašno: jednostavno je po ne znam koji put, silno umoran od posla,
legao na trosjed pred TV-om i pritom nije pokazivao znakove života.
Čini mi se doduše, da im je bila u planu neka zajednička aktivnost, igra, šetnja, gledanje serija,
ono neko dragocjeno vrijeme koje su trebali provesti zajedno.
Mali je bio ljut, obuzeo ga je gnjev, pa mi je rekao. Bogme mi je rekao!
Znam pouzdano da na to nisam odgovorila ništa, bilo bi neprilično.
( švrćo mali, što ti znaš o životu )
No, mali se i nadovezao sam na sebe :
- Sve bi to bilo super, al' ja znam da si ti željna ljubavi i da ćeš brzo pronaći nekoga.
Ne znam da li je bilo baš tim riječima, al' pouzdano znam da sam nakon toga morala malo sjesti.
Pravila sam se da slažem rublje za peglanje.
Zabavljala sam ruke, da utišam um.
Nekoliko godina poslije dogodilo se upravo tako kako je mali rekao.
On je bio ono Divlje koje je znalo bolje od nas.
***********************************************
Glennon Doyle piše o kavezima.
Ljudi dragi, od nas se toliko mnogo očekuje!
Zna se onaj pravi pravi redoslijed : škola, djeca, brak, posao...još posla.
Dobrovoljno se, više manje, prepuštamo tuđim očekivanjima i zamislima o tome,
kako bi trebao izgledati naš život.
Trebao - postoje kriteriji, davno provjereni standardi.
Pritom se nužno poričemo.
Poričemo svoje tajne snove, želje, osobne ambicije.
Iznevjerimo se dnevno barem osam puta.
U ime višeg cilja. U ime djece. U ime obitelji.
Ako smo na pretposljednjem mjestu- dobro je. Možda se stignemo pobrinuti i za sebe.
Razmišljamo kako svima udovoljiti, dok na dnu naše vrećice stalno šuška
onaj neodmotan papir.
Glennon je izrodila troje djece i pritom je ostvarivala većinu svojih želja i snova.
No, desilo se da je saznala kako je muž vara. A Bože moj, događa se.
O tome je napisala i prvu knjigu.
Radnja je bila tipično američka : spašavanje braka.
Šišaš nevjeru ! Svakome se može dogoditi.
Bitno je ostati. Teže je ostati.
Pa se dogodilo da je na turneji predstavljanja te iste knjige, odjednom shvatila da ne želi
više ostati u tom i takvom braku.
U tom i takvom odnosu.
On je bio tako dobar otac njihovoj djeci.
Ali....
I odjednom je...ugledala ženu svog života.
" Kad sam vidjela Abby, sjetila sam se svoje divlje prirode."
" Voljela sam je, i to je bio prvi put da volim nekoga tko nije među onima
za koje se očekuje da ih volim. "
Glennon daje zanimljive ključeve za otključavanje svoje divlje prirode.
PRVI KLJUČ : " Osjeti sve "
Svemu ćemo se prepustiti, zar ne ? Lijepim ćemo osjećajima dati da nas prožmu do vrha nožnih palčeva.
Al bol....Od boli se bježi. U alkoholizam, šopingiranje, u posao, pretjerano spavanje, pretjerano razmišljanje,
prejedenje, manično-depresivno raspoloženje,
u demenciju, ludilo, narkomaniju, prostituciju...
Sve smo kadri napraviti samo da nas ne boli.
Dušu bi vragu prodali - samo da boli manje.
Bježanje od boli vodi u sigurnu patnju.
Daj nek boli, k vragu !
Mama će poljubiti.
" Bol je naše sastajalište. To je klub odvažnih.
Svi su ljubavnici ovdje. To je mjesto u koje ulaziš sam, da bi susreo svijet.
Bol je ljubav. "
" Patnja nastaje kad nastojiš uskrsnuti, prije nego li te razapnu. "
DRUGI KLJUČ : "Budi mirna i znaj "
Yeah, wright. Pokušala sam nekolicinu puta meditirati i sve se svelo na moj brbljavi majmunski um,
koji je sastavljao popise mojih dnevnih i tjednih obaveza, primjenjivao članke i stavke zakona, razgovarao sa strankama,
bojao kuhinjske plohe u kuhinji ili pokušao zamisliti kako izgleda ta bogata ženska kod koje živi moj bivši dragi.
A isto je i s krunicom.
Uspjela sam tek nešto postići sa samootkrivenim bandom Rissing Appalachia.
Kad pjevaju u tom svom čarobnom dvoglasju, dogodi mi se da ne razmišljam ni o čemu i to je tako olakšavajuće.
Mirna sam i znam.
Tekuće zlato.
TREĆI KLJUČ : " Usudi se zamisliti "
" Zapravo, moja omiljena predodžba vjere je vjerovanje u nevidljivi poredak stvari ."
" Kako izgleda najistinitija i najljepša priča o Vašem životu koju možete zamisliti ?"
Kada otkopamo naš nevidljivi poredak i stavimo ga na papir, to su zapravo naše naredbe za POKRET.
ČETVRTI KLJUČ : " Sagradi i spali "
" Živi smo samo onoliko koliko smo spremni biti poništeni ."
Neću vam dalje spojlati ovu zanimljivu knjigu. Nema smisla. Nadam se da će je neki od vas potražiti.
Za kraj, postavljam vam samo nekoliko pitanja, možete ih odšaputati sebi u jastuk,
a kod mene možete i u komentarima šaputati :
"Tko sam ja, ispod svih uloga ?
Što volim, što me pokreće ?
Što je za mene ljepota i kada se ispunjavam njome ?"
komentiraj (29) * ispiši * #
