Paralelne stvarnosti

subota, 25.02.2023.

Ajmo ovak'.
Nisam poslušala nikoga- samo sebe.
I zvao je u utorak popodne.
Spavala sam i javila se, bez da sam vidjela ko zove.
Rekao je, razigrano, oduševljeno:
- Sarah, bok, kako si, kaj ima novo, vidi vani je proljeće!
( ko djetetu koje si razočarao, svratiti pažnju na nešto lijepo)
- Bolovanje. Doma sam. Ne izlazim.
- Pa imaš prozor.
- Da. Kak si ti?
- Pa mučim se i borim.
- Kak se boriš, a živiš s bogatašicom?
...zbunjen osmijeh.
- Jako si me povrijedio. Ko niko u životu.
- Ma daj ne zezaj..
- Ozbiljno. Netko ti to zbog ponosa ne bi govorio.
- Rekla si da imaš drugoga, pa sam si i ja našao.
- Rekla sam ti da sam te htjela izazvati..sve sam ti rekla. Nisi me zvao tih dana.
- Zvat ću te još samo jednom. Da ti objasnim.
Sad moram ići.

******

Idući put, a pretpostavljam da će to biti u utorak, javit ću mu se.
Reći ću mu da sam se zaljubila u jednog bogatog Španjolca. Profesionalnog glazbenika, jako seksi frajera.
Da se udajem i odlazim u Barcelonu.

******
Idući put, a to će biti u utorak- jer mu je to najgori dan,
neću mu se uopće javiti.
Nastavit ću samo mirne duše, gledat Wednesday na Netflixu.







Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.