U čekaonici
petak, 04.03.2022.U čekaonici.
Pored mene sjeda stariji gospon i pita me, može li ostaviti vrata ambulante otvorenim, zbog zraka.
Može, kimnem. - Znate, zagušljivo je, uvjerava me. A i prozor iznad vas zatvoren je, pa niste na propuhu.
Propuh je jako opasan. Nasmiješim se ispod maske njegovoj pažljivosti. Crven je u licu, vjerojatno tlak. Osjećam da je i nervozan, al' stigne misliti i na mene. Kimnem, u redu je.
Ne da mi se nastavljati priču o propuhu.
Radije gledam u pismo PBZ- a, kojim me kratko obavještavaju da nisu u mogućnosti udovoljiti mom zahtjevu i izdati mi kreditnu karticu.
Osjećam se zbog toga poprilično jadno, al tješim se, bolje se dodatno ne zaduživati. Ne sada.
- Oprostite, moram pitati, jeste li čuli da gori nuklearna elektrana?, pita gospon.
Znate, ja sam inžinjer strojarstva i znam nešto o tome..
- Čula sam da je ugašen požar, kažem i dalje zamišljena.
I tu se on raspriča o plutoniju.
Ne znam što bih mu rekla. Samo gledam i kimam.
Potrebno mu je izbaciti to iz sebe.
Grad je pust i tih. Moja velika spavaonica, dopušta umilnim ptičjim glasovima da dođu do izražaja. Stabla dobivaju drukčije vizure, ne mogu mi promaknuti pupovi. Ipak, ne veseli me taj mir, ta prevelika tišina. U Goethevom smislu, ne mogu biti sretna dok u svijetu zavija ijedan pas.
Tako sam i jučer, spas od loših vijesti pokušala potražiti tamo, gdje ga inače uvijek nađem.
Gdje ljeti plivam s lastavicama koje me nisko nadlijeću.
Svakog ranog proljeća sam tamo. Budim se s prirodom na korijenju jednog stabla, koje podsjeća na fotelju.
Veselili su me jučer zvukovi miješalica, izvlačenja šljunka, kamiona. Govorili su: profit, profit, zarada...
Samo da nije debela, zlokobna tišina. Uzela sam knjigu, malo kruha, bananu, naranču, vode. Jezero je bilo tirkizno i mirno, u daljini su se kupale dvije- tri divlje patke.
No usred čitanja, čula sam po zvuku da mi krepava baterija mobitela. To je odmah u meni izazvalo nemir i najgore moguće scenarije. Pojela sam naranču, polako je guleći. Pa bananu.
A onda se uputila pomalo doma. Ziher je ziher.
Nemoguće je odmaknuti se. Meni.
U ovoj čekaonici ludila ili razbora.
komentiraj (9) * ispiši * #
