SarahBernardht
O rupama
- 10:31 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
Naučila sam grozničavo ne popunjavati praznine nastale nakon neminovnih i konačnih rastanaka. Bolno je bilo to učenje. Jer nisu to obične rupe od metaka, to su otrgnuća, to su ljudi, nestajanja. U rupe stavljaš svijeće. Svijeće dogore, vosak se neće spojiti s tvojim tkivom. Siješ sjeme u te praznine, sjeme od riječi, ljekovite biljke niknut će nešto u tvome mesu dati zalog neki smisao Budućnosti. Makakvi. Ono što proklija, dade plod i uvene. Ponovno ostane zjapeća špilja Sada samo puna voska i humusa A što ću, očistih praznine od tog blata. Pomno i s nježnošću Ljubim ih svakodnevno ko pupoljke Do u dubinu, do njihovog otkucaja prvog I zlata I hodaš uokolo Ne ko narodni heroj Više sir ementaler Ljudi ti se čude i sklanjaju ja to znam Rijetki te vole ( njima se čudiš) A tebi sve svejedno Samo paziš da se na tom stalnom propuhu Ne prehladiš |