Marketing
O rupama
Naučila sam grozničavo
ne popunjavati praznine
nastale nakon
neminovnih i konačnih rastanaka.
Bolno je bilo to učenje.
Jer nisu to obične rupe od metaka,
to su otrgnuća,
to su ljudi, nestajanja.
U rupe stavljaš svijeće.
Svijeće dogore,
vosak se neće spojiti s tvojim tkivom.
Siješ sjeme u te praznine,
sjeme od riječi, ljekovite biljke
niknut će nešto u tvome mesu
dati zalog neki
smisao
Budućnosti.
Makakvi.
Ono što proklija, dade plod i uvene.
Ponovno ostane zjapeća špilja
Sada samo puna voska i humusa
A što ću, očistih praznine od tog blata.
Pomno i s nježnošću
Ljubim ih svakodnevno ko pupoljke
Do u dubinu, do njihovog otkucaja prvog
I zlata
I hodaš uokolo
Ne ko narodni heroj
Više sir ementaler
Ljudi ti se čude i sklanjaju
ja to znam
Rijetki te vole ( njima se čudiš)
A tebi sve
svejedno
Samo paziš da se na tom stalnom propuhu
Ne prehladiš
Post je objavljen 22.12.2021. u 10:31 sati.