......

09 siječanj 2020

Evo, da, gotovo je.
Stojim tu, ko čempres
Dok nebo se smrzava
U ljubičastom sutonu
I svi osmjesi, ruka pružena na rastanku
Izgubljen u gomili, nestaješ
A ja sam još sva u tom prvom
Susretu
Ko u usporenom filmu, pod vodom
Jednom je moralo doći do ove točke
Bez žaljenja, na pokretnim stepenicama
Svjesna da tek dolazi moje vrijeme
Prijatelji, filmovi, pjesme
Vrijeme voljenja sebe
Promiču mi krajolici
Želim putovati, želim pobjeći i nestati
Izvan radara vlastite čežnje
U kojoj ti vidim samo usta
Samo onaj zamagljen pogled koji me ne čuje
Samo one ruke uvjerene da im svijet duguje
Bili smo lijepi.
Nekada i hrabri.
I drski. I opasni.
Ja sam naučila ne odlaziti.
Skinuti kapuljaču sa srca.
Izgovarati nelijepe riječi.
Čuti neizgovoreno. Vidjeti nevidljivo.
Opet jedna mala smrt i dno
Od kojeg se treba snažno odgurnuti
Reći zbogom
Onoj koja te voljela
Kroz tebe isplakati
Sve koji me nisu voljeli
I hvala




Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.