Hvala
subota, 21.09.2019.Moja energetičarka ( on je zove električarka:-)) moćna je ženica.
Neću i ne smijem pisati o njenim metodama rada, već ću samo napomenuti, da se baziraju na autogenom treningu, kojemu se već jako dugo planiram posvetiti.
Naši razgovori su krepki, osvježavajući i vrlo konstruktivni.
Uči me mojoj cjelovitosti.
I redovito me rasplače.
Njeno znanje o duhovnom svijetu i načitanost, izvorna kreativnost, intuicija i empatija, rijetke su osobine, i već zbog toga samo, samo zbog tih razgovora, išla bih k njoj iz dana u dan.
Ispričamo si puno crtica iz naših života.
Nakon svakog susreta sam opuštena, mirna, slatko umorna.
Za biti opušten, potrebna je daleko veća energija nego za bit brz, dinamičan, žustar.
Opuštena tako, nisam bila godinama!
Taj me slatki umor ne sprečava da onda još poslije satima ne šalabajzam po gradu, uvlačeći u sebe ove posljednje krpice sunca i svjetlosti.
Ruka u ruci.
Obraz uz obraz.
Zjenica uz zjenicu.
Oko moje.
Hvala mu.
Radila sam pačvorak od svih ovih naših dana, nastojeći ne kvariti ih isuviše, svojom vječitom težnjom za trajnošću i nepromjenjivošću
našeg odnosa.
Znaš ono, nekog bi ko medu zagrlila, zamotala sebe i njega u dekicu, sakrila se medi pod pazuh, da vam u mraku sjaje samo okice pune ljubavi.
Odnos se mora mijenjati. Dolaziti u sjenu.
U kišu. Oluju. Vjetar.
Samo tako može rasti.
Otpustiti nikada nisam znala.
Pa kuda ćeš, kad nam je ovako lijepo, spika.
Kad nije valjalo odlazila sam.
Ali..
Nitko mi ne pripada.
Nikome ne pripadam.
Prolaznici smo.
Otpuštanje je prepuštanju sestra blizanka.
A majka im je Povjerenje.
( za oca ne znam:-))
Povjerenje u Boga, u Život, u Sebe, u onog koga voliš.
Imaš li povjerenja, prepustiti ćeš se i otpustiti sve ono što trajno ili na neko vrijeme mora otići.
Promijenio se vjetar.
Naglo.
Čim smo si pružili ruke, a on me poljubio u nos.
Kolodvore ne mogu smisliti, osim kad se radi o susretima.
Samo idi, idi brzo, presijeci! Sad!
Jer ne znam otpustiti. Učim to još.
Najradije bih se posvađala.
Naljutila se zbog neke gluposti..kužiš.
Al eto..ne mogu nać razlog.
Hvala.
Hvala na plesu.
Hvala na besramnosti i strasti.
Hvala na prepoznavanju moje divljine.
Hvala na drskosti.
Hvala na muzici.
Hvala na nebrizi za tuđa mišljenja.
Hvala ti što si me naučio toliko stvari u tako malo vremena.
O poklanjanju zadnjeg što imaš.
O ulici. O malim ljudima. Bolesnim ljudima. Djeci koja te obožavaju.
Malim curicama koje se u tebe zaljubljuju.
Hvala ti, čudesni čovječe koji si mi spasio život.
I sretan put.
komentiraj (46) * ispiši * #
