< srpanj, 2017 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Rujan 2021 (18)
Kolovoz 2021 (16)
Srpanj 2021 (7)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (6)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (22)
Studeni 2020 (10)
Listopad 2020 (15)
Rujan 2020 (9)
Kolovoz 2020 (7)
Srpanj 2020 (17)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (12)
Travanj 2020 (16)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (11)
Siječanj 2020 (12)
Prosinac 2019 (12)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (16)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (10)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (14)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (15)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (8)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (6)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (10)
Ožujak 2018 (12)
Veljača 2018 (14)
Siječanj 2018 (9)
Prosinac 2017 (8)
Studeni 2017 (3)
Listopad 2017 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
https://m.youtube.com/watch?v=mTn_v08ZJEM


"The most beautiful people we have known are those who have known defeat, known suffering,
known strle, known loss, and have found their way out of the depths. These persons have an appreciation, a sensitivity, and an understanding of life that fills them with compassion, gentleness, and a deep loving concern. Beautiful people do not just happen.”

Elisabeth Kübler-Ross

“Being with him when he died was something I will never forget. His bravery. His happiness. His acceptance. It was a colossal experience for me. Changed my life completely in a way that I had not expected. I expected to feel sad and lost. But I felt the opposite. Just, like, ‘Boy, this is it. This is all we have. Right here. So you’d better pay attention.’”

Laurie Anderson and Lou Reed


“To love. To be loved. To never forget your own insignificance. To never get used to the unspeakable violence and the vulgar disparity of life around you. To seek joy in the saddest places. To pursue beauty to its lair. To never simplify what is complicated or complicate what is simple. To respect strength, never power.
Above all, to watch. To try and understand. To never look away. And never, never, to forget… another world is not only possible, she is on her way.
On a quiet day, I can hear her breathing."

Arundhati

“I hope you will go out and let stories, that is life, happen to you, and that you will work with these stories... water them with your blood and tears and your laughter till they bloom, till you yourself burst into bloom.”

Clarissa Pinkola Estés


“May the sun bring you new energy by day, may the moon softly restore you by night, may the rain wash away your worries, may the breeze blow new strength into your being, may you walk gently through the world and know it’s beauty all the days of your life.”
Apache Blessing


“I am not the first person you loved.
You are not the first person I looked at
with a mouthful of forevers. We
have both known loss like the sharp edges
of a knife. We have both lived with lips
more scar tissue than skin. Our love came
unannounced in the middle of the night.
Our love came when we’d given up
on asking love to come. I think
that has to be part
of its miracle.
This is how we heal.
I will kiss you like forgiveness. You
will hold me like I’m hope. Our arms
will bandage and we will press promises
between us like flowers in a book.
I will write sonnets to the salt of sweat
on your skin. I will write novels to the scar
of your nose. I will write a dictionary
of all the words I have used trying
to describe the way it feels to have finally,
finally found you.

And I will not be afraid
of your scars.

I know sometimes
it’s still hard to let me see you
in all your cracked perfection,
but please know:
whether it’s the days you burn
more brilliant than the sun
or the nights you collapse into my lap
your body broken into a thousand questions,
you are the most beautiful thing I’ve ever seen.
I will love you when you are a still day.
I will love you when you are a hurricane.”

Clementine von Radics





Linkovi
vidrinsmijeh@gmail.com

SarahBernardht
28.07.2017., petak
Doba Lava


I što jasnije sjajim,
sretne me zvijezde prate same,
po defaultu,
hipnotizirano.

Čuvaju me
pa i kad to ne želim,
od maminih maza,
egomanijaka,
nostalgičara
nepovjerljivih i
pustih zanesenjaka,
čarobnjaka,
vilenjaka.

Sva u dukatima
zveckam,
kupam u tirkizu i medu
i mada otkriva me
onaj lom svjetlosti kraljevske
u tom jednom jedinom
važnom i svetom prijelomu

ja odavno sviram ljetno u prvim mrakovima,
spuštajuć' glavu grlicama,
jer rijetko tko može podnijeti
tu brzinu.

Osjećam se šeherezadasto
i ginem

za te boje
i za taj sjaj

sve dok opet i ponovno
u nekome ne zaživim.





- 15:33 - Komentari (9) - Isprintaj - #
25.07.2017., utorak
*******

Moji muškarci leže mi u krilu i plaču.
Moji se muškarci ubijaju.
Moji muškarci razbolijevaju se
i umiru.
Pa ti sad reci da je to slučajno, reci da nema veze sa mnom,
ajde, reci mi da sam u svemu tome tek sporedna uloga,
jedna uzgredna djeva,
i da je moje krilo tek jedno obično random krilo.
Ili ne, još bolje, probaj mi prodati priču
da smo ionako svi ovdje u prolazu.
To mi je najbolje, onako.
Cinički- cetinićki.
Trebalo bi biti utješno, kao, a zapravo je njuejđevski
površno i glupo.

Moji muškarci odlaze, čovječe.
Svi koji su me zavoljeli.

Ne, ne krivim se, daleko od toga.
Što je, tu je. Prihvaćam. Al ne stoički.
Žalim se.
Ulažem prigovore.
Psujem onom predivnom zaigranom svecu
koji mi drži leđa.
A on se i dalje smiješi visoko sa svog
prašnjavog oltara
i kaže mi
da sam to mogla biti ja.





- 15:40 - Komentari (14) - Isprintaj - #
13.07.2017., četvrtak
Belcanto

Imobiliziram srce
ljekovitim travama
oblažem milujem
pojim smokvinim mlijekom
da izađe trn
pa udlaga
da ne boli taj krš i lom
s vremena na vrijeme tek
otpustim zavoj
otpustim udlagu pažljivo
pustim zraka zraka zraka
na tu smradnu ranu
bolnu još

a ono promijeni ritam i zadrhti
zaguši me aritmija
brzo vratim sve kako je bilo
i ne diram

dječja lica mirišu još i na:
prezreli ribizl, štaub šećer sa krafne,
pijesak mokri plićaka, noćnu niveu.
Osmjehuju se životu onako
kako smo mi zaboravili
jer još znaju tajnu

možda bi zbilja promet stao
da zaplešemo
jesi li dovoljno lud

moje je srce dijete
možda je jače no što mislim.
jače no što mislim.





- 13:30 - Komentari (7) - Isprintaj - #
01.07.2017., subota
Sjećanje tijela


Taj mišić, na desnoj strani leđa, načet mi je valjda dugotrajnim sjedenjem, učenjem, čitanjem, naginjanjem nad stol i sebe.
Pa nesnosno boli baš onda kada se krenem opuštati.
Kao grč koji ne napušta. Užaren žarač ruje mi po leđima. Stvara nervozu. Mučninu.
I tu pomaže jedino dodir. Ciljana masaža.
Kada ustajem s usnama koje bride i bolnim tabanima, koja su to sjećanja?
Bježanje od onih mojih silovitih poljubaca.
I kad se mi ne sjećamo, pamti naše tijelo.

Jutros sam ustala s mišlju, da vrijeme nije i ne može biti pravocrtno.
Bilo bi to tako dosadno, nalik jednoumlju.
A Kreator zasigurno znade bolje.
Tako je sasvim moguće, da moje tijelo u paralelnim dimenzijama, živi nekim posve drugim životima.
Uvrnutim. Moguće je čak, da se ne naginje nad slovima, ne slama se ko grana tekome, nego ljubi i hoda za ljubljenog tisuće i tisuće milja. Kad ga nađe, silovito ga ljubi.
Otud bolni tabani. I usta.
Bol tako i ne mora biti sjećanje našega tijela na neki davni događaj, stanje, ponašanje.
Može biti posljedica onoga što radimo dok mislimo da spavamo.

U tim mnogobrojnim životima koje živi moje tijelo, dvije dugovrate rode lete kroz oblake na sjever, sunce se iznenada iskoprca iza gusta i tmasta oblaka, i netom prije no što se utopi u moru, obasja nas u našem dječjem, kratkovidnom sjećanju.

Zato i pišem. Ne bi li kanticom pronašla u tom šljunku i pijesku sjećanja, koje zlatno zrno.
Ne bi li spoznala sjećanje tijela i tako objasnila bol.

Možda odlasci i nisu ništa drugo, do li napuštanje jedne od brojnih dimenzija u kojima se igra naše tijelo.
Možda mu se zato i smiješim stalno. Voljena.
Čisto da vidi da nije bilo uzalud.





- 23:13 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.