Pregled posta

Belcanto

Imobiliziram srce
ljekovitim travama
oblažem milujem
pojim smokvinim mlijekom
da izađe trn
pa udlaga
da ne boli taj krš i lom
s vremena na vrijeme tek
otpustim zavoj
otpustim udlagu pažljivo
pustim zraka zraka zraka
na tu smradnu ranu
bolnu još

a ono promijeni ritam i zadrhti
zaguši me aritmija
brzo vratim sve kako je bilo
i ne diram

dječja lica mirišu još i na:
prezreli ribizl, štaub šećer sa krafne,
pijesak mokri plićaka, noćnu niveu.
Osmjehuju se životu onako
kako smo mi zaboravili
jer još znaju tajnu

možda bi zbilja promet stao
da zaplešemo
jesi li dovoljno lud

moje je srce dijete
možda je jače no što mislim. jače no što mislim.