<	veljača, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
Pa makar i mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.

U divljem naletu nasrćem i skačem
I ko crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.
Baudelaire

icq: 213-958-112

Malo je odabranih ... :)

Blog.hr
jukebox
mmedo
farinelli
ladyofblackness
7tm
LEDO
Hitchhiker

blog layouts

Većina će ljudi radije biti sigurna da je nesretna, nego riskirati sreću.
Robert Anthony

Kad pogledate svoju prošlost, otkrit ćete da su trenuci koje ste iskreno proživjeli oni u kojima ste postupali u duhu ljubavi.
Henry Drummond

Ljubav je kao planina. Teško je doći do vrha, ali jednom kada se to uspije, pogled je predivan.
Daniel Monroe Tuttle



Neka ti udica bude uvijek bačena. U jezeru u kojem najmanje očekuješ, pojavit će se riba.
Ovidije



Muškarac je već na pola zaljubljen u svaku ženu koja ga sluša.
Brendan Francis



Čovjek ne bi trebao nastojati riješiti se kompleksa, već se pomiriti s njima: oni su ono što određuje naše ponašanje u životu.
Sigmund Freud

Želite li znati što Bog misli o novcu, pogledajte ljude kojima ga je dao.
Dorothy Parker

Blog Designed by

Kad bih sve jezike ljudske govorila...

nedjelja, 26.02.2006.

Moji prijatelji su mekani i fini... Eh... privodim kraju ovaj ludi vikend...Dobro je što nije bilo razočarenja... U petak i subotu su mi frendice slavile rođendane...Bilo je ludo... i bezalkoholno( što mi nije teško palo). Upoznala sam dvoje novih prijatelja na tim rođendanima. Jedna je žensko, zove se Perpetua i inače je lopta za pilates visoka 75cm...skoro ko ja. Drugi prijatelj je patak (zovu ga Psajdak iz Pokemona). Fin je i mekan...Jedino me on razumije u potpunosti...Mekan je. Mislim da sam se zaljubila i da ću se uskoro zaručiti. Donijela sam ga kući od frendice i sad živimo zajedno...Sve radimo zajedno...Mekan je.. Vodimo duge noćne razgovore i planiramo zajedničku budućnost...Mekan je...Ne odvajamo se jedno od drugoga. Mekan je... Moj brat je ljubomoran, pa samo smišlja kako će mu nanijeti zlo...Zato što je fin i mekan...Stalno ga držim u rukama...Ovog mi trena sjedi u krilu...Ako bude pogrješaka u pisanju, on je kriv...Zato što je mekan... A kako ti je sada??? Obogatila sam svoja iskustva nekim novim rečenicama...Planiram ih pretvoriti u poštapalice...Možda nađem i neku smislenu situaciju u kojoj ću ih uporabiti...a možda i ne... Mnogo novih iskustava... Imala sam priliku promatrati dečke od 17 godina...Trava i groza i užas... Oni ne vide dalje od sisa.Ma zapravo sve je krenulo kad sam u subotu sjela sa svojim novim prijateljem i počela promatrati kretanje ljudi u kući...Koji su to hormoni prevladavali...koji nagoni...Ma grozno...pozlilo mi je... Oni ne smiju vidjeti ženske grudi i već su gotovi...Pokušajte obući otvoreniju majicu i pričati s nekim iz svog razreda. Vidjet ćete gdje će vam tražiti oči...u dekolteu. Napomena: sinoćnja situacija s grudima nije se dogodila na mom primjeru...Mene je prijatelj čuvao... Uglavnom, lik je svakih 10 sekundi spominjao ime djevojke na čijim je grudima ostavio oči...Ma eeee...rigala sam utrobu... I onda se oni bune kad im kažem da su još mali...Jesu... el ti mama zna da ...ti je mama??? Da....pitam se neke stvari....ali ne pronalazim odgovore...ma...search....search....... Još novih spoznaja... Sok od jabuke i ananasa izaziva napadaje ludila...velikog ludila...znam iz iskustva...odsad ih pijem svaki dan!!! Znam igrati stolni tenis...Ja sam tako kul...Idem na Olimoijske igre još malo...Boli me čim pomaknem ruku...ali nije me briga...stolni tenis je zakon... A kako ti je sad???

četvrtak, 23.02.2006.

Psihijatrijo dolazim ti ja Ajmeeeee…Gotovo je gotovo…Skoro pa petak. Zaista mi tjedan bješe pomalo lud… Nisam spavala već nekoliko noći…stalno sanjam ono što preko dana ignoriram…ili ono čime se previše bavim. Eh…i ovaj sam tjedan pripremala predavanje. Ovaj puta je to bilo iz engleskog jezika, a tema- Australian Culture. Ako nekom zatreba Waltzing Matilda ili ona druga pjesma, poznata kao More Beer , javite se. A imam i prezentaciju. Sljedeće predavanje je oko Uskrsa o Simbolizmu i Bodleairu…Primam skice, cjelovita predavanja i savjete…LoL Mogla bih nešto reći o PMS-u, za one koji još ne znaju što je to ili nisu prisustvovali pri napadima tog opakog privremenog stanja. PMS obično nastupa nakon menstruacije…pa se zato i zove postmenstrualni sindrom. Hehe… Kod većine žena on traje nekoliko dana, dok kod one druge većine traje i po mjesec dana. Al ta druga većina, koja je u stvari manjina, PMS je lažan. One samo izmišljaju i traže razloge da bi izbjegavale obveze i odgađale život…Bljuv za njih. Stvarno iskustvo bloody PMS-a imam na sebi. Evo baš me danas cijeli dan pralo to privremeno stanje. Bilo je vrrrrrlo opasno za moju okolinu. Čudi me kako su moje prijateljice izdržale sa mnom. Ja sam se skoro istukla. U deset minuta ( i manje) promijenila sam tri ili četiri raspoloženja. Došla sam u školu pomalo pospana, čim sam se približila razredu obuzeo me val neizmjerne sreće. Tri minute kasnije bila sam ljuta jer nisam napisala zadaću, Onda sam se skoro rasplakala i bila samo tužna. To se sve dogodilo od 7: 22 do 7:29 Onda je Raijčka ušla u razred, pa sam bila sretna jer me nije pitala. Pomislila sam da ludim ili nešto slično…Stvarno su me pratile morbidne ideje danas…o izvrtanu utrobe…to je bilo kad sam bila gladna. Imala sam osjećaj da moj želudac probavlja sam sebe…onako zubima žvače i hrska…Onda sam zamislila da mi žilama teče samo kiselina i da se one pri tom raspadaju… Odlučila sam nakon popodnevnog odmora udarati glavom u zid, ali me san malo smirio, a PMS popustio. Ovo gore navedeno je istinito… Možda to i nije PMS…možda trebam psihijatra…ili par udaraca glavom u zid…hmmm ….eh, da… Ovo je vic koji sam svima pričala sa smješkom, dok su me oni gledali s gađenjem: Znate li kako nastaje Chips??? Gubavac svira harfu. Zanimljivo…jedna je moja frendica na to odvalila: «Hhaha…Najbolje je kad prođe zapešće, onda nastaje lijepi, pravilni i okrugli chips.» Na to je večeras moj brat nadodao: «E da! Taj onda pakuju u Pringles kutije.» Uživajte u sljedećoj vrećici ove poslastice... Mislim da zapravo okolina utječe naše ponašanje…Stoga se ne treba čuditi meni…Pa ja živim sa svojim bratom, družim se s DŽuboksicom…Idem u razred s Pavlićima… Trebam psihijatra…oh ne…

petak, 17.02.2006.

Priča o Izabeli i Mariji Ovo je sve možda baš sigurno istinito... Long, long time ago…I can still remember… Dvije su djevojčice bile najbolje prijateljice…Izabela i Marija…Sve što su radile, radile su zajedno. Živjele su blizu, pa su se svaki dan posjećivale i zajedno igrale izvan škole. Izabela je bila ekstrovertirana, a Marija introvertirana, tako da je prva djevojčica uvijek imala glavnu riječ. Drugoj je bilo potpuno svejedno, glavno da ona ima svoju prijateljicu uza se. Izabela bi katkada iskorištavala Mariju za svoje prljave poslove. Rekla bi joj da uvrijedi nekog iz razreda ili dovikuje staricama koje su prolazile pokraj njih…. I Marija bi to činila, samo da Izabela bude sretna. Izabela je imala čudnu narav. Bilo je razdoblja, koja su trajala i po nekoliko mjeseci, kad bi ona sebi izabrala novu prijateljicu, a Mariju «stavila na led». Tada bi izmišljala priče i tračeve o Mariji. Toliko je bila popularna u razredu da je mogla nagovoriti sve djevojčice da se rugaju Mariji zato što nije bila mršava kao one. I one bi to činile…a Marija bi plakala.. katkada čak i izjurila iz razreda usred nastave. Ni učiteljica nije mogla pomoći…nitko… To nije spriječilo Mariju da bude odlična. Htjela je bar na taj način pokazati kako je jaka, kako ju ne mogu slomiti potpuno… No iznutra se slamala… Trajalo je to oko 5 ili 6 godina… U nekoliko su navrata došle nove učenice s kojima se Marija prva sprijateljila, ali ih je onda Izabela okrenula protiv nje, jedno se vrijeme družila s njima, a onda i njih odbacila. Sve je na sličan način funkcioniralo kod Izabele. U Jednom je trenutku došlo do promjena u školi. Izabela i Marija nisu više bile isti razred. Iako su se njihove majke i one trudile da dvije djevojčice nastave zajedničko školovanje, zakon je odredio drukčije. Tek je iduće školske godine Marija uvidjela što znači živjeti, što znači imati svoje mišljenje. Tada je otkrila da može u razredu reći što misli a da ju nitko ne ismijava. Stekla je i malo samopouzdanja jer su svi u razredu bili dobri prema njoj. Nije u to vrijeme imala najbolju prijateljici ;bila je dobra sa svima. Te su dvije godine prošle veoma brzo. Izabela je uvijek bila negdje u blizini, ali nije više pričala s Marijom. Dvije duge godine…Marija nije znala zašto one ne pričaju, jednostavno se dogodilo…Prvo su se samo pozdravljale, a onda je Izabela počela gledati u drugu stranu kad bi Marija prolazila. Marija je bez Izabele osjetila slobodu…No nešto je i shvatila…ali tek nakon tri godine. Izabela ju je maltretirala. Ne fizički, već psihički, sa svim onim silnim svađama, izrugivanjima…kroz čitavu mladost narušavala je Marijinu osobnost, jednostavno rečeno – zlostavljala ju je. Bila je to grozna spoznaja koju je Marija isprva odbijala…No što je učinjeno, učinjeno je…povratka nije bilo… Mogla je samo nastaviti dalje, početi izgrađivati sebe ispočetka. To je i učinila. Upoznala je novu djevojku – Jelenu. Jelena je bila vrlo posebna djevojčica, pričljivija od Marije. U početku je izvlačila riječi iz nje, a kasnije su one same počele izlaziti. Otada su Marija i Jelena prošle mnogo toga zajedno. Jedna su drugoj bile oslonac, utjeha, jedna je drugoj uvijek pomagala, jedna je drugu savjetovala, tješila, nasmijavala. Jedna bez druge nisu mogle. I danas je tako. Baš kad se činilo da je sve gotovo, da je Izabela prošlost, počela je srednja škola. Marija i Izabela ponovno su dospjele u isti razred. Neke su se stvari morale razriješiti. Dvije su djevojke duuugo razgovarale o protekle dvije godine, ali Marija nije saznala što je bio uzrok Izabelinom ponašanju. Danas još uvijek dvije djevojke idu u razred. Pričaju samo koliko je nužno. Izabela povremeno ponovno napadne Mariju ili njezine prijateljice. No sada su neke stvari drukčije, ljudi su se promijenili, napadi su okrutniji i žešći, ali i Marija je starija, i Marija je nešto naučila.

četvrtak, 16.02.2006.

I to je prošlo!!! Hm, ovaj se usklik ne odnosi samo na Valentinovo i sve ono vezano uz to, već i na natjecanje kojie je bilo jučer i na čitav ovaj tjedan koji je bio malo više nego naporan. Dakle...od početka. Valentinovo je prošlo sasvim u redu( s obzirom na to da sam ga slavila sama). Dan mi je uljepšalo smijanje silnim parovima koji su se drpali s razmakom od pola metra po hodniku. Nije se moglo proći. Naskupljala sam zgodnih idejea za budućnost, namirišala se ruža(koje nisu bile namijenjene meni) i nagledala se slatkih medeka koje su svi kupili svima. ma bilo mi je lijepo. Odlučila sam pažnju posvetiti sebi u utorak pa je bilo i zanimljivih primjedbi na moju majicu, ali ne ću o tome... Natjecanje je bilo iz područja hrvatskog jezika.I bilo je blago jezi-vo. Prošli me tjedan raska nagovorila da idem i rekla mi da ne moram ni učiti. Nisam učila( tko zna kad će se to opet dogoditi) i riješila sam 58%. To znači da sam pokazala prilično dobro znanje s obzirom na to da je gradivo mahom pripadalo prvom razredu(glasovne promjene, glagolski oblici-2.r) i da mi je samo 2% , tj. DVA BODA(dva odgovora-kako god) falilo da prođem dalje. Danas sam živjela u uvjerenju da sam predzadnja ili zadnja i to me deprimiralo, no lista je pokazala da sam prva ispod crte. To me veseli jer ne moram učiti za dalje...hehe... Predavanje od 40 minuta koje sam dobila za kaznu je dobro šrošlo. Malo sam zadavila razred, no neki ipak kažu da je bilo dobro(trećima je bilo super, no u njihovu objektivnost ne vjerujem). Moram profu pitati još hoće li mi dati ocjenu za trud ili moram još dubiti na trepavicama.Ipak sam radila cijeli vikend i propustila učenje za natjecanje.(ma lažem-za učenje mi je trebalo svega dva sata-za 40 min pričanja) Evo zakašnjele valentinovske priče...ili one koja to nije....nema veze... Kad je stvarao svijet, stvori Bog jednu dušu. Nešto mu ipak nije odgovaralo i odlučio je tu dušu razdvojiti na dva dijela. Razdvojio ih je tako da je svaka polovica nadopunjavala onu drugu, i činila ju sretnom. No, stavio ih je u različite dijelove svijeta i na različita mjesta( moglo je to biti vrlo blizu, ali i vrlo daleko...). Te dvije duše su zapravo dva ljudska bića. Oni se čitav život traže po svijetu, a kad se nađu i pogledaju, znaju da je ono drugo baš njihova polovica duše. Tada se spoje u jedno. do čitanja dragi moji...tko zna...možda mi je ovo posljednji post

petak, 10.02.2006.

Tama Tama... svuda tamna tama guta sve što stigne... guta i mene... ...u ovoj noći bez zvijezda... ...u noći bez nade... ...u noći bez kraja... Tišina... proždire sve što ima smisao ...a smisao ima sve... U svaku pukotinu stavlja svoju odvratnu njušku koja na sumpor zaudara... Nada... koju tražim... ...skrivena je duboko u tebi... Pomoć ... koju trebam... donosiš skriven od očiju ovoga svijeta... Znam... Svjetlost je ona koja me čeka... Ti si onaj koji ju donosi... idem kući...prolazim pored grupe koja slavi rođendan "Danas mi je tako lijepo!" uzvikne djevojka koja je popila litru i pol vodke i još nekoliko piva, a sve to zalila bambusom... Pola sata kasnije bljuvala je svoju utrobu... Ovaj me svijet iznenađuje...

četvrtak, 09.02.2006.

Evo jedan visokointelektualni E da... usosila sam se...uvalila...ma kako god... Prije dva dana, u srijedu, na satu povijesti imala je moja frendica Marija referat. Nekoliko dana prije toga pričale smo o javnom nastupu i ona je rekla da se jako trese kad javno govori. I tako ja drugoj Mariji pokažem da se prva Marija trese....i profa to vidi... a kazna....eeeeeee Za ponedjeljak moram pripremiti predavanje koje traje 40min...dakle, cijeli sat...ma ludnica...smijem se sama sebi Čak se i pitam je li to čast (iskazano povjerenje..) ili baš kazna( sad ćeš ti vidjet kako je to teško) Naravno, čitanje je zabranjeno..hehe VICEVI ZA DUŠU... Zašti Indijanci svoje mrtve pokapaju iza brda??? Zato jer je tamo groblje!!! Kom opanci Tom i Jerry... ( tom i obojci hehe) - Dragi, otpusti ovog vozaca, molim te! Danas me dva puta zamalo ubio. - Nemoj tako, zeno, dajmo covjeku jos jednu priliku. Tko pod drugim jamu kopa, fiziČki je radnik. Tko rano rani, kasnije je pospan. bolje zaradit kunu u ladu , nego dvi na suncu! dosta smijeha...ja moram pričati u ponedjeljak...a k tome pišemo i fiziku... buuuhuuuu

ponedjeljak, 06.02.2006.

O nama kršćanima...kakvi god da jesmo Svatko tko je ikad brisao prašinu zna kako izgleda iscijeđena krpa. Prvo ju dobro namočiš…onda ju iscijediš do posljednje kapljice, nakon čega ostane zgužvana i tri puta manja…tada njome brišeš i kupiš svakojako smeće po kući…one najgadnije i najjadnije stvari koje se nalaze po najzabitijim kutovima tvoje sobe… E, tako se ja sada osjećam…umorno i iscrpljeno. To mi se dogodilo dok sam išla na Framu...pokušala sam zamisliti kako se osjećam, dok sam hodala ulicom kao polupijana…i krpa mi je pala na um… Mislim da je to zbog natjecanja koje smo danas imali i stresa koji je uz to prouzrokovala najava testa iz sociologije za tjedan dana…A kasnije sam shvatila da najvjerojatnije taj dan neću biti u školi. hehe E, a sad jedan vic o kršćanima… Ide ulicom kršćanin za vrijeme progona u Rimu i susretne lava. Istog trena počne moliti:»Dragi Bože, molim te da ovaj lav bude kršćanin, da bude milosrdan i tolerantan…» i tako dalje moli čovjek. Istovremeno, kad je spazio kršćanina, lav reče :»U ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Molim te Bože blagoslovi ovo jelo koje ću blagovati i hvala ti na njemu.» I tako idem ja danas iz škole, a ono iza mene neke dvije cure pričaju o Crkvi…kakvo čudo…i morala sam ići sporije ispred njih da čujem o čemu pričaju. Uglavnom, jedna je bila za Crkvu, druga je rekla kako je sve to glupo i da ona ne mora slušati nekog popa koji joj priča kako da ona živi, pa nije valjda ona glupa..i tako dalje… Ajoj, ljudi pričaju protiv Crkve, a da ni ne znaju što je ona i koja je njezina uloga, kako je nastala i tak to sve… Riječ dolazi iz grčkog, a znači skupština naroda koja je primila Zakon na Sinaju. Riječ za Crkvu koju mi danas koristimo dolazi iz latinskog, a znači: «Gospodnja» ili «ona koja pripada Gospodinu». A općenito označava liturgijsku skupštinu i sveopću zajednicu vjernika. U Crkvi vjerujemo u Isusa Krista, i tko u njega ne vjeruje nije katolik( kršćanin). Protestanti vjeruju da ih može spasiti samo Božja milost, Sveto Pismo i vjera u Boga. Skraćeno, to znači: radi šta hoćeš, čitaj Bibliju i kaži da vjeruješ u Boga i spasit ćeš se…e ali stvari i nisu tako jednostavne. I onda kaže ta ženska: «Idem na misu svake nedjelje i znam ju napamet…pa to mi je glupo…» Do kraja mi je bilo žao te sirotice, ali moram priznati, bila sa, malo i ljuta. Onaj tko zna šta se na misi slavi svaki će se puta oduševiti i radovati…Svetoga mi Petra, pa ja primam Tijelo Kristovo…zamislite koja je to čast… Još nešto…Jedina stvar na misi s koje se možete isključiti je propovijed…iako ona katkada tumači Riječ…Naravno ne propovijedaju svi jednako, pa je to dio koji možete slušati samo s jednim uhom… I kako netko može reći da ne vjeruje u Crkvu zbog popova ili nekih ljudi koji su, na primjer prije pljuvali po Crkvi a sad ne izlaze iz nje. Ma mislim stvarno… Kako tvoja vjera može ovisiti o popu…kakva si ti onda slaba osoba i kako li je tek slaba tvoja vjera, ako ju jedan pop može izmijeniti i poljuljati. Nitko nema veze s tvojom vjerom ili nevjerom…Sam si kriv što ne vjeruješ, a ne znaš zašto je to tako. Možda bi se bilo dobro raspitati u što se to u Crkvi vjeruje, pa onda odlučiti…hm… Još je bolje kad netko pronalazi razlog za nevjeru u inkviziciji i križarskim ratovima. Da to vam je odlično…Jeste li vidjeli zašto se to dogodilo? Crkva je dobila slobodu 313. i otada je postajala sve jača…i bogatija…Zbog toga su krivi ljudi došli na vrh i radili krive stvari. Danas to nije tako… Crkva nema preveliku moć, a svećenici su se odrekli svog bogatstva za dobrobit drugih( barem oni koje ja znam). Glupo je tako gledati ma nešto iz prošlosti u sadašnjosti. Treba naučiti na pogreškama da se one ne ponove, da ih možemo izbjeći. I ne valja pričati gluposti o stvarima o kojima nemamo pojma. To nas čini još većim glupanima.