< | veljača, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 |
I nakon toliko godina još uvijek se sjećam toga dana... tog 11.02 kao da je jučer bio... svih trenutaka.. od jutra do večeri... i tratinčice koju sam ubrala dok smo to jutro išli na kavu u zabranjenom gradu.. i bila je nedjelja kao i ove godine.. Ove godine sam napravila veliku glupost i dan prije godišnjice otišla u zabranjeni grad i prolazila tom ulicom gdje sam ju vidjela i ubrala... i još uvijek ju imam...i sva ta sjećanja... i sjećanje na vikend prije.. i na srijedu prije kada smo kao dvije budale sjedile kasno u noć i pričale... i kokica koje smo pucale.. i priča o snjegovima kakvi su nekada bili i tog osjećaja kada sam ti očajnički htjela reći da sam par dana prije bila u Lici i doživjela taj stres pa natjerala da se vratimo odmah drugi dan... a nisam ti smjela reći jer je bilo sve u tajnosti... I onda se ponovno pitam zašto sam baš ja toliko poremećena da pamtim sve to i osjećam sve to... i vraćam se u to vrijeme...i pamtim te trenutke... osjećaje... i sve to što se izdešavalo nakon toga... i sve povlači jedno za drugim.. i onda samo tonem.... dolaze lijepa sjećanja ... ali i ona bolna... ma svi lažu kada kažu da vrijeme liječi sve rane... glupost... Kada bih mogla vratiti vrijeme i sve napraviti drugačije... ali vrijeme se vratiti ne može... a ja se nikako ne mogu maknuti sa mrtve točke... nikome ne govorim, pa čak ni ovdje ne pišem sve.... sve što mislim i osjećam... ali iskreno se nadam da će doći i taj dan da sve izađe van iz mene... a sjećam se da se i ovo "pod obavezno" slušalo za Novu godinu.... https://www.youtube.com/watch?v=t99KH0TR-J4 |