I nakon toliko godina još uvijek se sjećam toga dana... tog 11.02 kao da je jučer bio... svih trenutaka.. od jutra do večeri...
i tratinčice koju sam ubrala dok smo to jutro išli na kavu u zabranjenom gradu.. i bila je nedjelja kao i ove godine..
Ove godine sam napravila veliku glupost i dan prije godišnjice otišla u zabranjeni grad i prolazila tom ulicom gdje sam ju vidjela i ubrala... i još uvijek ju imam...i sva ta sjećanja...
i sjećanje na vikend prije.. i na srijedu prije kada smo kao dvije budale sjedile kasno u noć i pričale... i kokica koje smo pucale.. i priča o snjegovima kakvi su nekada bili i tog osjećaja kada sam ti očajnički htjela reći da sam par dana prije bila u Lici i doživjela taj stres pa natjerala da se vratimo odmah drugi dan... a nisam ti smjela reći jer je bilo sve u tajnosti...
I onda se ponovno pitam zašto sam baš ja toliko poremećena da pamtim sve to i osjećam sve to...
i vraćam se u to vrijeme...i pamtim te trenutke... osjećaje... i sve to što se izdešavalo nakon toga... i sve povlači jedno za drugim.. i onda samo tonem.... dolaze lijepa sjećanja ... ali i ona bolna...
ma svi lažu kada kažu da vrijeme liječi sve rane... glupost...
Kada bih mogla vratiti vrijeme i sve napraviti drugačije... ali vrijeme se vratiti ne može... a ja se nikako ne mogu maknuti sa mrtve točke...
nikome ne govorim, pa čak ni ovdje ne pišem sve.... sve što mislim i osjećam... ali iskreno se nadam da će doći i taj dan da sve izađe van iz mene...
a sjećam se da se i ovo "pod obavezno" slušalo za Novu godinu....
https://www.youtube.com/watch?v=t99KH0TR-J4
Post je objavljen 13.02.2024. u 22:13 sati.