Ako TRČIŠ za ljubavlju – ZAKASNITI ĆEŠ, ako CILJAŠ ljubav - PROMAŠITI ĆEŠ, ako PLANIRAŠ ljubav- IZVISITI ĆEŠ, a ako ništa NE OČEKUJEŠ - ZALJUBITI ĆEŠ SE...
Za mene je sreća
nad ravnicom dragom šarena duga,
i ispružena čvrsta ruka, prijatelja, druga.
Za mene je sreća
mir hrastove šume, njene draži,
riječ lijepa, ljudska, ne laži.
Za mene je sreća
puna zlatnoga žita vreća,
zdravlje prijatelja i njegova sreća.
Za mene je sreća
tambure vesele mio glas,
prijateljski duh što spaja nas.
Za mene je sreća
kad znam da sam s vama, ne sam,
i toplim suncem obilan dan.
Za mene je sreća
miris dragog rodnoga juga,
što mi vi nudite - vaš sam zahvalni sluga!
I.Š.Baća, 7. veljače 2008.
10.10.2008., petak
Znam što si učinio!!!!!!!!!!
... u centru Zagreba muškarca (38) trojica tukli palicama......huligani iz Vrapča javno se ispričali za premlaćivanje............mladiće u centru Zagreba napala skupina tinejdžera........napadači ušli u kuću pa mu polomili ruku i stopalo..........gazio znanca autom pa ga pokušao dokrajčiti palicom........ljubavnica ubila ljubavnika pa sebe......... curica na autobusnoj..... Ivana Hodak......... Zar je potrebno još nabrajati?
Sve su ovo naslovi koji nam se vrte pred očima unazad tjedan dana! Šta se to dešava???? Kuda ide ovaj svijet?
Jednostavno, nameće mi se toliko pitanja a odgovora nemam!
Gdje su nestali ljudi? Gdje su nestali mir, ljubav i poštovanje? Dali su ikada i postojali?
Kao malu baka me stalno učila da budem dobra, fina, poštena, kulturna..... danas, kada sam odrasla osoba, svjesna sam da od toga nema ništa! Unazad godinu dana su mi se počele polako otvarati oči! Valjda sam do tada živjela u nekakvoj iluziji! Moj Micika mi je u jednom od svojih zadnjih mailova napisao da se pazim u životu jer sam naivna. Hm... Uistinu i jesam.... Masa stavri mi se događala pred očima a ja to nisma ni primjećivala, ljudi koji me upozoravaju, znaju šta mi rade, ali im ja svejedno sljepo vjerujem... Ali dobro, to nije tema.... mislim tiče se teme, ali je nebitno....
Sijećam se jedne stvari koju mi je baka stalno ponavljala i čemu me učila, a to ide ovako- budi dobra prema starijima , jer kako se ti odnosiš prema njima sada, tako će se i drugi odnositi prema tebi kada ti budeš stara!!!!
Da je moja baka živa, ja bi ju sada rado upitala- bako, a hoću li ja dočekati svoju starost????
Divlji zapad je to što nam se dešava! Ma šta divlji zapad... ovo je puno gore!!!!!!
Polako postajem svijesna činjenice, da je oko mene masa ljudi koja se predstavlja kao dobra, draga, humana i sl. Rado će pomoći starijima i onima kojima je pomoć potrebna, ali sve je to šminka!
Sada ću u ovu temu ubaciti i ono šte me sve više i više nervira, a to je interesiranje ljudi o privatnim stvarima moga života!!!!
To interesiranje drugih o mojem životu, ali ne samo o mojem već i o tuđim životima, mi je polako prešlo u normalu! Hm... istina, strašno me nervira to vječito zapitkivanje -a gdje si kada nisi s nama (kao, nesmijem se družiti s drugim ljudima) , a šta radiš, a s kim si ti to bila na kavi, imali momčića u tvome životu, nešto ti nama kriješ i sl. HALO NARODE- ja imam pravo na svoju PRIVATNOST!!!!
Ima i onih koji to rade na kao manje primjetan način, ali .... sve mi je jasno već na prvu loptu!!! (bar mislim da se to tako kaže) !
Uglavnom... Dali vam se desilo da ikada naletite na neke stvari za kojima niste ni tragali, a niste se ni nadali da ćete naletjeti na njih!
To se meni baš sinoć desilo!
Da biste me bolje razumijeli, navest ću primjer tj. ispričati što mi se to točno desilo!!!
Imam jednog hm.... poznanika (u daljnjem tekstu Bezveznjaković), s kojim se gotovo svaki dan čujem preko chata na gmail-u!
Redovito su tu pitanja o meni, ali on to radi na manje iritantan način, pa mi to toliko ni nesmeta kao kada me drugi pilaju!!!
Uglavnojm.... Bezveznjaković je osoba koja ima zahvalan posao i preko svoga posla pomogne mnogima! Ja osobno volim takvu vrstu posla i to jako cijenim! Moje mišljenje o njemu je BILO sasvim ok do sinoć!
Uglavnom... Šta se desilo!
Još prije nekoliko dana moja drugarica (u daljnjem tekstu Kokoška) mi je rekla da je Bezveznjakovića (koji je inače njezin hm... recimo šef) vidjela u zgradi kod jedne zajedničke poznanice! Ok! Pa šta! Ovo je mali grad i vjerovatno i on poznaje nekoga u toj zgradi!!!
Međutim!!! Čitajte dalje, ovo postaje sve zanimljiije i zanimljivije!!!!
Sinoć sam bila strašno hiperaktivna i nakon poprilično dosta vremena sa osmijehom na licu (sve što je lijepo kratko traje)!!! Kokoška, starija sestra i ja smo se odlučile prošvrljati gradom i pri tome sam ja radila raznorazne pizdraijice, koje su bile humanoga karaktera!!!
Nakon dvije dobro odrađene misije i pomoći osobi koja mi nije baš nešto pretjerano draga, krenemo doma ali usput zastanemo pred famoznom zgradom jer smo srele kćerku od poznanice!
Odlučimo se sijesti na klupicu i još malo tračkariti sa malom! Ženski instinkt mi je rekao da napravim krug i da dođem do klupice sa suprotne strane!!! Pri prolasku sam vidjela poznati auto! Ja sam u nekim stvarima frik! Pamtim registracije... Istina, nemogu se odmah sjetiti čija je ragistracija ali nakon nekog vremena mi mozak (uglavnom) proradi!!!
Ovaj put su mi pomogla slova na registraciji jer me ta slova asociraju na jednu užasnu stvar koju ljudi rade u životu! Hm... sva tri broja su neparna i poredana na jedan zanimljiv i lako pamtljiv način!!!
Proleti mi kroz glavu da mii je to poznato... I sjetim se! Pa to je auto od Bezveznjakovića!
Dođem do Kokoške i kažem joj da joj je šef tu!
Kćerka od poznanice kaže da zna čiji je to auto, kaže prezime i mi to potvrdimo!!!
Pa da, oni žive tu, to je sestra od tamo neke i Bezveznjaković! A jeliiiiiiiiiii!!!!
A, odakle njima taj stan? -pita Kokoška!
Pa, tu ti je živjela jedna baka. Bila je ona već dosta stara i onako, malo se gubila i sl. pa su je oni fino smjestili u DOM!!!!
Krasno, mislim se! Da bi oni mogli uživati u miru i tišini rješe se jadne stare bake i otjeraju je u dom, sa potpunim neznancima i bez tople obiteljske atmosfere!
I onda opet dolazimo do mojih pitanja! Gdje je nestala ljuba, toplina, poštovanje i zahvalnost? Jesu li svi oko mene vukovi u janjećoj koži?
Bezveznjakoviću, kako možeš biti tako okrutan i otjerati jadnu staričicu u dom a pri tome raditi tako human posao???
Pouka moga posta- nevjeruj nikome!!! Ni onome koji ti čini dobro, a isto tako ni onome tko ti drži uperen pištolj u facu... možda mu proradi savijest! A po svemu sudeći, prije će se to desiti nego što ću ostariti u toplini doma!!!!
Ljudi- VOLITE SE I POŠTUJTE!!!!
Posvećeno- Bezveznjakoviću!!!!
PS: hoćeš li pomisliti na staričicu kada legneš spavati?
PISMO MAJCI
Jesil' ziva, starice moja?
Sin tvoj zivi i pozdrav ti salje.
Nek' uvecer nad kolibom tvojom
Ona cudna svjetlost sja i dalje.
Pisu mi, da vidjaju te cesto
Zbog mene veoma zabrinutu
I da ides svaki cas na cestu
U svom trosnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te cesto
Uvijek isto prividjenje muci:
Kako su u krcmi finski noz
U srce mi zabili u tuci.
Nemaj straha! Umiri se draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam,
Da bih umro ne vidjevsi tebe.
Kao nekad, i sad sam njezan,
I srce mi zivi samo snom,
Da sto prije pobjegnem od jada
I vratim se u nas niski dom.
Vratit cu se kad u nasem vrtu
Rasire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
Budis me k'o prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove
Nek' miruje ono cega ne bi !
Odvec' rano zamoren zivotom,
Samo cemer osjecam u sebi.
I ne uci da se molim. Pusti !
Nema vise vracanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
Svjetlo, sto mi sija istim zarom.
Umiri se ! Nemoj da te cesto
Vidjaju onako zabrinutu,
I ne idi svaki cas na cestu
U svom trosnom starinskom kaputu.
Sergej Jesenjin
__________________
Tko sam i što sam, šta ću, koga volim,
što tražim, kuda idem, za čim lutam?
Uzalud nebo za odgovor molim, uplašen sobom
svoje suze gutam, tajanstvo stvari i života zebe
ne poznam ništa a najmanje sebe.
Nemogu vjerovati...
Natipkala sam dodatak ovome postu međutim, zvonio mi je tel i dok sam sve odradila i kliknula nakon sat vremena na objavi - odjaviše me i nisu mi sačuvali napisano!!!
Uglavnom!
Reakcija gosp. Bezveznjakovića je bila baš onakva kakvu sam očekivala!!! Sve osim naziva za mene!!! Ma ok, bila je i bolja od očekivanoga!!!
Hm.. Bezveznjaković je naime bio online kada sam objavila post pa je imao priliku ga odmah pročitati i dati svoje mišljenje o napisanome!
Njegova reakcija je bila ovakva:-
jebote ja ne mogu vjerovati koja si glupača kad tako vjeruješ ljudima
ta bab je dobila drugi stan a ja za taj stan imam suglasnost .......nisam je ja istjerao cccc...........strva je to što ljudi pričaju a pogotovo je strava što ti vjeruješ u to
ma daj..ajde bok..........raspitaj se malo bolje
prije nego što tako šta napišeš..........
ocijena za reakciju- čista 5!!!
Koliko puta ste se našli u situaciji da čujete nešto o sebi i da ostanete paf.... bez teksta......
Unazad godinu dana ja to ŽIVIM iz dana u dan! Vječito nekakva pitanja o mojoj privatnosti, a ljudi su zli i udaraju samo tamo gdje najviše boli! Svi mi jako dobro znamo koja je moja bolna točka, i redovito me ljudi pilaju radi toga! Već sam razmišljala dali oni to rade da bi me podjebavali i naslađivali se samnom i s tim s čim živim!
Istina je da sam se ja promijenila! Naivna BILA, sada sam REALNA!!!
Otvorile su mi se oči (bilo je i vrijeme) i sada živim život koji je čista suprotnost onoj Mimi od prije godinu dana!!!
Fina, dobra, umiljata i draga... da, moš si misliti!
Uh, tako mi je žao što je izgubljen tekst koji sam maloprije napisala jer mi sada inspiracija polako opada.... nemogu se sjetiti svega što sam htjela napisati i što sam bila napisala....
Uglavnom, prava priča je ona gore koju sam napisala... Stvarno se sve tako i desilo kako stoji gore napisano , ali ja znam od koga sam čula tu priču, i znam koliko mogu računati na istinitost o toj informaciji.... znači, za mene je to bilo - na jedno uho ušlo a na drugo izašlo!!!!
Da mi jutros gosp. Bezveznjaković nije krivo odgovorio na pitanje -šta ima novoga kod tebe- ja se toga nebi ni sijetila... Greška u koracima- možda, ali meni je dobro došla u trenutku manjka inspiracije....
Kada čujem nešto o nekome, vodim računa o tome od koga sam to čula i tko je osoba koja mi to govori!!!
U navode, na koji način si ti došao do toga stana, nisam imala razloga niti jednu sekundu povjerovati, jer ako se dobro sjećaš mi smo pričali neki dan o toj temi i pretpostavila sam da ti se konačno posrećilo!!!! Ja ću strpljivo čekati svoj red isto kao i ti (dobro, možda)!!!
U pravilu, s obzirom na to da si bio javno prozvan i hm... prezentiran kao okrutna osoba- ja ti se stavrno i iskreno ISPRIČAVAM i dajem na znanje svim čitačima da ti NISI takav, ali tu ostaje onaj naziv za mene preko kojega nemogu baš tako lako prijeći!!!!
ono što si ti meni jutros napisao o mom blogu mi je bio jako veliki kompliment i hvala ti na tome, ali baš na osnovu toga mislim da nisam zaslužila tako grubi naziv!!!
Cilj posta je bio da se svatko od nas prepozna u toj priči i da zastane na sekundu kada krene nekome drugome prepričati priču koju je čuo o nekome!
Koliko smo ljudi povrijedili sa takvim pričama? Neću nikome povjerovati tko kaže da to nije nikada učinio jer -JESTE 100%!!!
Jesu li svi ljudi oko nas vukovi u janjećoj koži ... eh.. to ostaje misterija i snaga zdravog razuma da prepozna!
Neznam za druge ali - JA JESAM!
Ne svojom krivicom... život me natjerao na to!
Bezveznjakoviću, poklanjam ti ove dvije stvari... ustvari posuđujem ti ih, jer nisi se pošteno ni odmorio u svom novom stanu, a već si na glasu!!! Tiiiiii..... (ovo "tiiiiiiiii" izgovori kao da si u Saifeldu i da hoćeš reći "Newman"!!!!) Iz druge pjesmičice izdvajam dio- selo priča, Matu nebriga, a iz prvog dijela... hehehe da ti nebi sve otkrivala, nađi nešto i sam! Meni je koliko toliko pomoglo tokom zadnje godine..... I daj već jednom uključi se u komentiranje!!!!
Za kraj posta vraćam se na početak istoga...
naslovi iz novina.... Šta se to dragi moji dešava i kuda idemo?
Hoće li nekoliko smjenjenih ministara dati rezultate i popraviti stvari oko nas? Nadam se da hoće , ALI sumnjam!
Šta se desilo sa ljudima kada su postali tako okrutni?
šta se desilo samnom pa sam postala takva kakva jesm? Eh, to znam... ali to ostaje moja mala tajna!
Moj grijeh, moj grijeh moj preveliki grijeh......
I da, Bezveznjakoviću, stvarno te molim, ali baš jako te molim, da mi nepostavljaš više "ona" pitanja!!! Znaš dobro da neželim odgovarati na njih i da mi stvaraju "onaj" osijećaj....... OKO ZA OKO.... dalje nastavi sam!
Zla sam, znam.... ali iskreno, trenutno mi to paše i neželim biti drugačija!
I iskreno ti želim mir, tišinu, dobar odmor i dobre provode u tvome NOVOM stanu kao i dobrosusjedske odnose! (mada nisi baš dobro počeo)!! ( a jebat ga, znaš mene... nemogu odoliti a da te nepitam- pa zar ti nije žao jadne staričice!!!!!!9 he he he he ... šta ću, takva sam kakva sam... Tejkit or livit!!!
