Nigdje Posebno, Zemlja

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Nigdje Posebno...
Zagreb at Night
A World Of...
Indie, nego što.
Kava, trava i novine
Dubia ne spava sama
Buđenje

Zbogom i dva zdravo
Zbogom i dva zdravo
Sudionica
Nula

Ostale priče i stilske
Zvijezde i prijatelji
Dokolico, tvoje kraljevstvo mora pasti
Fragmentarno
(battery low)
Ta mačka je nešto što ne mogu objasniti
Kriva boja

Ostatak je tinejždersko pizdakanje po raznim temama.
Tko voli, nek izvoli.

... and then some.
last.fm
Lična knjiga
twitter

Also, other people.
Atlas Sliježe Ramenima

The Truth Is Often Hidden In Plain Sight







28.07.2006., petak

Sjedim tu.

I mislim si... zašto ne?

Kad već sjedim tu, s viškom vremena u džepu i nekim čudnim Best of White Stripes albumom koji dopire sa zvučnika ovdje u internet kafiću. Ponovo, ne znam kako bih to nazvao kad nema kave - mjesto s kojeg se može pristupiti internetu? Internetarnica? Pristupnilica mreži? Ili još neki u nizu debilnih, pomalo previše hrvatskih naziva nečega softverski i hardverski (dušom i tijelom, dakle) internacionalnog? Nije važno - you get the picture. Ionako ovih prvih par redova pišem više iz toga da mi se prsti priviknu na ovu užasnu tipkovnicu.

Eto. Priviknuo sam se.

Bez neke veće želje za plagijaturom (homageom, možda, ali to je samo pristojniji naziv za isto), kontempliram da učinim isto kao i Vovin, Theli, Nighthawk ili kako god se ovih dana zvao, pa pošaljem i svoju pričicu u nastavcima na blog. Ne zato jer je to kul i zato jer to svi rade i zato jer je zabavno čitati tuđe komentare na tvoje priče, već zato što je to zapravo budućnost. Čitao sam nedavno "Zagrob", Sferakonovu zbirku hrvatskog horrora i shvaćam da zapravo svi ti ljudi koji pišu više manje istim žanrom koji i mene zanima većinu svojih radova objavljuju na svojim blogovima, pod copyrightom, dakako. Zapravo, sve mi se više čini da je blog novo okupljalište književnika, kao što su nekada bile kavane.

Ponovo, na blogu nema kave, ali važan je duh i namjera. Ja još uvijek imam taj san da ću jednog dana postati kvalificirani storyteller... dovraga, upravo je počeo Seven Nation Army... ispada da je za to odgovoran sin od ljubazne gospođe koja vodi... koja je tu glavna i odgovorna, pa pušta White Stripese... O čemu sam ono govorio? Ah, o mojoj sanjarskoj želji da jednog dana postanem pisac. Ne nužno dobar, ali da barem nešto svojih suludih radova izbacim u obliku knjige, jer makar knjiga ne odgovara kad ju se nešto pita, pisana riječ ostaje, a izgovorenu odnosi vjetar.

Kao što rekoh, kontempliram. Možda počnem s tim, kad se vratim kući, ali to je još daleko. Idući utorak, da budemo precizniji. Eto, negdje od onog vremena možete ponovo očekivati pojavljivanje slijedećeg posta. Dotada, slušajte Stripese, a može i Floydovce (nod Holcroftu), a bogme i Iced Earth (nod Crash & Burn).

Glazba: White Stripes - Jolene

Kierlan,
Samo sjedim
- 10:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.07.2006., nedjelja

Pisanje iz pristojnosti

Mrzim pisati iz pristojnosti. To je ono pisanje kad znaš da bi trebao nešto staviti na blog, jer si... recimo... upao na faks, bio u prvih 10%... pače 15. , pa ljudi očekuju da se pohvališ na svom blogu. S druge strane, meni se iz nekog razloga nije dalo hvaliti na blogu. Osim sada. rolleyes Također, bilo je još puno drugih prilika iz kojih sam mogao napraviti veoma zgodne postove, ali nije mi se dalo. A pisati iz pristojnosti, samo zato jer znam da tamo negdje postoje ljudi čekaju da nešto napišem, ne volim. Ako ne prilazim pisanju zato jer ja to želim, vrlo vjerojatno mi se ono što napišem neće sviđati. A ako se ne sviđa meni, nema se razloga sviđati vama. Ne želim da se sviđa vama.

Tako, sad kad smo to riješili, ipak ću napisati jedan post iz pristojnosti. Naime, sutra ujutro odlazim na more i postoji veoma veoma dobra šansa da se ne vraćam dva tjedna. Dakle, dva tjedna od ovog posta, nemojte očekivati nikakva pisanja. Dobro, možda jedan post. Ako nađem vremena. I računalo. Ali inače nemojte.

Eto. Tako. Uživajte u pasjim vrućinama i jedite rižu. Vidimo se za dva tjedna.

Glazba: Štogod da vam trenutno svira na radiju (dakle, upalite ga i slušajte - možete mi i javiti ako hoćete)

Kierlan,
Going Away (To Everyone's Joy)
- 15:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.07.2006., utorak

V za Vendetu

V. Filmska verzija. Citati s početka i kraja posta su iz strip verzije. Good evening, London. I thought it time we had a little talk. Are you sitting comfortably? Then I'll begin.

Istoimeni strip i film nemaju veze s ovim postom, ali naslov mi se učinio prikladnim za temu o kojoj ću pisati. Riječ je o većini brucoša poznatoj temi izravnog upisa djece branitelja na faks, ako prođu razredbeni prag. V, nakon kojeg slijedi neki broj, označava šifru koju je potrebno zaokružiti na prijavnici kako biste se deklarirali kao dijete branitelja i zatražili ono što vam po zakonu pripada. Vendeta... e, pa to je osveta, odmazda, ravnanje računa - kako god to željeli nazvati. U mom slučaju ona je samo verbalna, ne bojte se.

Puno je bilo polemike oko čitave situacije koja je sada ponovo podignuta iz prašine pred same razredbene ispite. Puno je bilo polemike oko zakona donesenog kako bi djeci hrabrih ljudi koji su stajali uz našu domovinu omogućili veće beneficije. Puno je bilo polemike oko nedavne nepopularne odluke Filozofskog Fakulteta da upisuje istu tu djecu branitelja izravno u kvote, što je izazvalo veliko negodovanje budućih studenata, među njima i mene. Koliko ja vidim, u toj čitavoj zbrci postoje samo dva negativca. A niti jedan od njih nisu ni branitelji, ni njihova djeca. Oni su našli usred igre većih igrača i bezrazložno su stigmatizirani. Dopustite mi da objasnim.

Prvi negativac, i to nešto blaži, sama je Vlada, koja je očito svoju donedavnu nebrigu za branitelje odlučila kompenzirati pretjeranom protekcijom istih. Krajnjost se krajnjošću ne izbija. Sad, jesu li njihove radnje bile motivirane mogućim glasovima, ili su samo se zbližavali sa određenom biračkom skupinom, nije na meni da sudim. Ovo će vam možda zazvučati čudno, ali u potpunosti podržavam njihovu inicijativu. Djeci branitelja bi trebalo pomoći, osigurati im smještaj i/ili nešto novca za lakši studij. Vjerujem da većina njih to zaslužuje, a problemom "fantomskih" branitelja se sad ne namjeravam baviti. Ono što ipak ne shvaćam, jest logika koja stoji iza tog zakona. Znači, ako je nečiji roditelj bio branitelj, to je u tolikoj mjeri utjecalo na to dijete da ono nije u stanju naučiti se za jedan ispit? Ako se ne može spremiti za razredbeni ispit, što onda radi na fakultetu? Da im se možda i opraštaju ispiti na kolegijima? A da im odmah uručimo diplomu? Radi se o tome da se na fakultet dolazi radi znanja, a ne radi diplome. Diploma je samo dokument koji objavljuje svijetu (i burzi rada) da imate vještine i znanje koje ste na tom fakultetu trebali dobiti, a ako ne možete zadovoljiti uvjete za rad i učenje na tom fakultetu, nemate što raditi na razredbenom ispitu za upis na taj fakultet.

Ja osobno smatram da velika većina djece branitelja ne bi imala nikakav problem pri upisu na željeni fakultet čak i kad se na njih ne bi odnosio ovaj netolerantan zakon. Oni su također ljudi, kao i mi studenti "R" klase.

No, Vlada je radila greške i prije, zato sam rekao da ih ne smatram toliko odgovornima. Oni su željeli pomoći braniteljima i njihovoj djeci, i samo su mrvicu pretjerali, jer su zanemarili ostatak naroda za koji bi se također, po Ustavu, trebali brinuti. Ali, kao što rekoh, nisu mi oni najveći problem. Oni izdaju naredbe općenito. Fakulteti su ti koji imaju slobodu shvatiti te natuknice kako žele. Drugi negativac, i to veći, jest upravo Filozofski Fakultet, koji je odlučio upisati djecu branitelja u kvote. Što znači, za svako dijete branitelja koje prijeđe smiješno nizak prag, jedan običan budući student, makar bio i bolji, gubi pravo na studij bez plaćanja. Prošle su godine ipak bili toliko liberalni pa su ih upisivali pored kvota, što je, koliko čujem, izazvalo određene probleme u organizaciji. Pa ipak, drugi fakulteti su ih također imali, što ih to ne sprečava da to čine i ove godine. Ali ne i FFZG. Vodstvu Filozofskog Fakulteta očito postoji neki razlog za odluku upisivanja "V" klase u kvote. Ako je tako, meni nije jasan.

Možda je to neki oblik pobune protiv sustava? Možda se samim otežavanjem upisa običnih studenata pokušava svrnuti oko Velikog Brata na nas R-ovce? Zar je moguće da se cvijet naše inteligencije koji upravlja Filozofskim Fakultetom toliko djetinje inati protiv te odluke Vlade da preko leđa nas studenata kritizira taj nepopularan edikt? Ako je tako (iako sumnjam), to je sebično, a ako je naprosto riječ o lijenosti (ili još gore, nesposobnosti) da se organiziraju smještaj i predavanja za tih oko tristotinjak (i to je veoma optimistična brojka) V-ovaca, onda je to naprosto gnjusno. Ako su mogli potruditi prošle godine, mogu se potruditi i ove. No, ako pak smatraju da se za budućnost ove države (a to smo mi, vjerovali oni to ili ne) ne treba pomučiti, ako ne shvaćaju da o njihovim odlukama ovise ljudske sudbine, onda ih očito treba smijeniti.

Prije nego ovaj post dovedem ka kraju, ponovo ću spomenuti činjenicu da djecu (ne znam zašto ih se tako zove kad su ionako svi punoljetni...) branitelja ne treba kriviti. Svi bismo mi, da nam se ponudi ta prilika, veoma malo moralizirali i prihvatili tu ponudu, koja jest istinabog smiješna, ali posve legitimna. Jer situacija je svake godine ista - važno je samo upisati se, a ništa drugo nije važno.

That will be all. You may return to your labours.

Glazba: Metallica - Nothing Else Matters

Kierlan,
Budući Student R

R za Ravnanje Računa
- 22:08 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>