I mislim si... zašto ne?
Kad već sjedim tu, s viškom vremena u džepu i nekim čudnim Best of White Stripes albumom koji dopire sa zvučnika ovdje u internet kafiću. Ponovo, ne znam kako bih to nazvao kad nema kave - mjesto s kojeg se može pristupiti internetu? Internetarnica? Pristupnilica mreži? Ili još neki u nizu debilnih, pomalo previše hrvatskih naziva nečega softverski i hardverski (dušom i tijelom, dakle) internacionalnog? Nije važno - you get the picture. Ionako ovih prvih par redova pišem više iz toga da mi se prsti priviknu na ovu užasnu tipkovnicu.
Eto. Priviknuo sam se.
Bez neke veće želje za plagijaturom (homageom, možda, ali to je samo pristojniji naziv za isto), kontempliram da učinim isto kao i Vovin, Theli, Nighthawk ili kako god se ovih dana zvao, pa pošaljem i svoju pričicu u nastavcima na blog. Ne zato jer je to kul i zato jer to svi rade i zato jer je zabavno čitati tuđe komentare na tvoje priče, već zato što je to zapravo budućnost. Čitao sam nedavno "Zagrob", Sferakonovu zbirku hrvatskog horrora i shvaćam da zapravo svi ti ljudi koji pišu više manje istim žanrom koji i mene zanima većinu svojih radova objavljuju na svojim blogovima, pod copyrightom, dakako. Zapravo, sve mi se više čini da je blog novo okupljalište književnika, kao što su nekada bile kavane.
Ponovo, na blogu nema kave, ali važan je duh i namjera. Ja još uvijek imam taj san da ću jednog dana postati kvalificirani storyteller... dovraga, upravo je počeo Seven Nation Army... ispada da je za to odgovoran sin od ljubazne gospođe koja vodi... koja je tu glavna i odgovorna, pa pušta White Stripese... O čemu sam ono govorio? Ah, o mojoj sanjarskoj želji da jednog dana postanem pisac. Ne nužno dobar, ali da barem nešto svojih suludih radova izbacim u obliku knjige, jer makar knjiga ne odgovara kad ju se nešto pita, pisana riječ ostaje, a izgovorenu odnosi vjetar.
Kao što rekoh, kontempliram. Možda počnem s tim, kad se vratim kući, ali to je još daleko. Idući utorak, da budemo precizniji. Eto, negdje od onog vremena možete ponovo očekivati pojavljivanje slijedećeg posta. Dotada, slušajte Stripese, a može i Floydovce (nod Holcroftu), a bogme i Iced Earth (nod Crash & Burn).
Glazba: White Stripes - Jolene
Kierlan,
Samo sjedim
|
