Nigdje Posebno, Zemlja

< veljača, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Nigdje Posebno...
Zagreb at Night
A World Of...
Indie, nego što.
Kava, trava i novine
Dubia ne spava sama
Buđenje

Zbogom i dva zdravo
Zbogom i dva zdravo
Sudionica
Nula

Ostale priče i stilske
Zvijezde i prijatelji
Dokolico, tvoje kraljevstvo mora pasti
Fragmentarno
(battery low)
Ta mačka je nešto što ne mogu objasniti
Kriva boja

Ostatak je tinejždersko pizdakanje po raznim temama.
Tko voli, nek izvoli.

... and then some.
last.fm
Lična knjiga
twitter

Also, other people.
Atlas Sliježe Ramenima

The Truth Is Often Hidden In Plain Sight







28.02.2005., ponedjeljak

European Youth Parliament

European Parliament u Bruxellesu. Eto. Sad se mogu slobodno zvati tata mata diplomata. Moja škola je jedna od deset njih u Hrvatskoj koja je odabrana za sudjelovanje u European Youth Parliamentu, neprofitnoj organizaciji čija je namjera povećati interes mladih za neke teme povezane s Europskom Unijom. Ja sam jedan od šest odabranih iz svoje škole, zbog svog znanja engleskog i... well... stavova. Podijeljeni smo u 6 tema:

Foreign Affairs - A challenge for the 21st century: How can the EU best engage itself to combat the root causes of terrorism?

Hvala Bogu da nemam ovu temu, jer ne bi bilo dobro. Pod jedan, najviše me smeta onaj dio "root causes of terrorism". Svi smo mi sposobni za terorizam. Pod pravim uvjetima. I da... vjerojatno se misli na islamistički terorizam, a terorizam zemalja tipa Amerike se zanemaruje. Iako se po većini definicija terorizma gotovo sve američke akcije izvan zemlje mogu nazvati terorističkim.

Committee on Culture and Education - A European identity: Is the adoption of the Constitutional Treaty an adequate basis for the development of a European identity or are there furthur measures that need to be taken?

To je moja tema. Go figure.

Committee on Civil Liberties, Justice and Home Affairs - The challenge ofa multicultural society: How can Europe encourage "successful" and "reasonable" integration? What impact would the accession of Turkey into the EU have on this issue?

Committee on Health - The global HIV/Aids epidemic: politics, commercial interest and Human Rights. How to deal with the situation?

Committee on Goverment - The need for "Education for Democracy". Should goverments make civic education a priority to be fully accepted and pursued in the developing countries?

Committee on Education - How to promote innovative thinking, good citizenship and good governance through education?

Uglavnom, da ne duljim više... nakon jednog training razgovora sa profama iz zemljopisa i engleskog (jer se svi razgovori i debate i sadržaji izvode na engleskom), zaključio sam da mi se sve to gadi, jer su teme oko kojih bi trebali razgovarati nedogovorive (volim izmišljati svoje riječi) i samo će poslužiti za svađe ili spavanje. Jesam li spomenuo da će se glavne rasprave izvoditi u Saboru? I think we'll fit right in. Ako preživimo pozdravni govor ljubljene nam Jadranke.

Pozitivne stvari? Upoznavanje mladih moje generacije? Besplatan boravak u Zagrebu i razno partyjanje navečer? Oslobođen škole čitav ovaj tjedan za pripreme? Ha! Sve se to održava od 4-6 ožujka u Zagrebu, tako da je gotovo sigurno da nema bloga u tom dobu. Osim ako se negdje ne dočepam interneta. Glazbeni primjer paše.

P.S.
Najbolji govornici idu u Stavanger, Norway / Milano, Italy / Oxford, England. Držite mi prste.

Glazba: Metallica ... and Justice For All

Kierlan Darkskye,
Ambassador
- 18:34 - Komentari (15) - Isprintaj - #

23.02.2005., srijeda

Ethics

Ovoliko smisla ima etika. Empty words, thrown into the wind.
None carrying weight.
Empty goals, in opposition to themselves.
Unattainable of late.
Metaphor wielders, feigning wisdom,
Blindly walking through the dark.
Which isn't there

Sažetak današnjeg sata etike, tijekom kojeg sam pokušao pronaći smisao čitavim naporima koje ulažemo ove čitave jebene godine. Needless to say, I have found none. Zaključio sam konačno da tražimo način na koji bismo proučili sve posljedice nekog našeg čina, kako bismo mogli zaključiti želimo li učiniti tu stvar.

Nakon gorljive i dugačke rasprave, koja se protegla na hodnik, da bi od svih sudionika na kraju ostali samo ja i profa, koja me vukla za jaknu i objašnjavala mi da moje mišljenje nije moje mišljenje. Kopirao sam ga, tvrdi, ili preuzeo iz raznih medija oko nas. OK. Čak se slažem s njom. Mogu jedino učiti iz svijeta koji me okružuje, pa sam, shodno tome, svoje mišljenje sastavio iz komadića tog svijeta koji mi se najviše sviđaju i koji mi najtočnije zvuče. I što ako ih branim? Zato i mišljenja postoje. Ako ikada čujem dobar argument (dobar po mojim standardima, a ne po standardima svijeta) promjenit ću svoje mišljenje. Dotada stoji.

Tu je još i tvrdnja da sam u mojim mišljenjima previše kognitivan, neemocionalan. Babo, ako ne shvaćaš da je čitavo ovo moje nastojanje produkt osjećaja, onda si slijepa. Nema gotovih odgovora. Ali ih mi svejedno tražimo. Makar se neprestano mijenjaju. Besmislena potraga.

P.S. Danas me na fizici, kroz otvoren prozor, pogodila gruda snijega. Je li osoba koja ju je bacila promislila o svim posljedicama te radnje? Pokušala se staviti u poziciju moguće žrtve? I think not.

That is all.

Glazba: In Flames - Timeless

Kierlan Darkskye,
Free Of Ethical Insanity/Reason
- 19:07 - Komentari (9) - Isprintaj - #

22.02.2005., utorak

Of purple sunsets & security breaches...

Chaos unleashed... Ovo pišem pod matkom, dok promatram Sunce kako nestaje iza bijelog, snijegom prekrivenog brijega, puneći nebo najljepšom varijantom ljubičaste boje. Sad kad sam to ostavio kao podsjetnik samom sebi na prirodne ljepote (kad digitalca nije bilo niotkuda), obraćam svoje sauronsko oko prema zap... drugim problemima.

Naime, izgleda da je adresa mog bloga procurila među ljubljene članove mog razreda. Sve je zapravo počelo sa onim prokletim esejom, odnos iliraca prema jeziku. Naime, Nighthawk je to spominjao na svom blogu, točno tim riječima. Kako Google pretražuje blogove (kao što sam ja shvatio kad sam tražio nešto i našao link na svoj blog), tako je cijela bagra iz razreda (samo čitajte!), lijena koliko je, pokušala na internetu preko Googlea pronaći taj esej. I što su našli? Nighthawkov blog. Kojeg su odmah identificirali zbog... well... njemu svojstvenog stila izražavanja, kao i činjenice da je spominjao prokleti esej.

Naravno, preko linka na Nightovom blogu, došli su i do mojeg. Dovraga. Sad, kad bi posebice trebao paziti što pišem, živo mi se fućka za sve. Nek čitaju ako ih veseli. Kao da mi nije dosta svega i bez toga. Kopaju po mojoj prošlosti, pitaju tko je bila ona iz nekog posta prije tko zna koliko, koja je zaslužila Death Day od AAFa, iako bi bolje pristajala pjesma Riblje Čorbe - Ostani Đubre Do Kraja.

Nisi valjda luda da se stidiš,
Što si me prognala istočno od raja...
Bar se nasmiješi, kada me vidiš...
Ostani đubre do kraja.

Eto toliko o tome. Izgubio sam nit. Najbolje da završim dok još pišem više manje smisleno.

Glazba: Riblja Čorba - Ostani Đubre Do Kraja

Kierlan Darkskye,
Invaded

- 19:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.02.2005., ponedjeljak

Moon laughing at me from above...

Kroz vjetrom nošene komadiće snijega, tamne oblake koje krase nebo, Mjesec baca svoje svjetlo na Zemlju. Još malo pa će bit pun. Savršeno vrijeme za čarobno, nemoguće i ostvarivanje snova. Kad bi to barem bilo tako lako.

Bacam pogled još jednom, a gamad mi se još ceri odozgo. "Ništa za tebe, ništa nemam." Čarolijama se ionako ništa ne bi riješilo. Lagani put iz nevolje stvara još nevolja. Za pravi se uspjeh treba pomučiti.

Dosta ove metafizikalije.

Svašta se događa, ali zapravo ne želim uopće razgovarati o tome. Nije mi važno. Stagniram zapravo. Odolijevam struji dok me ne ponese, jer nemam snage plivati protiv nje. Toliko o tome da se okanim metafora. Uostalom, što im fali? Ako ništa drugo, omogućuju čovjeku da izmišlja "duboke" izjave, pravi se pametnijim i mudrijim nego što je. Ako mu se uopće da praviti.

A i ona se ne javlja.

E, pa... Re vera, cara mea, mea nil refert.

There is no tune to match my sayings today,
Only the constant shifting of the night breeze,
Completely silent, allowing me to hide away.

Kierlan Darkskye,
Just Idle Chatter
- 21:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.02.2005., srijeda

Overload

Into The Abyss... Iako bi se post mogao zvati Umoran sam, Pt. II, nije istina. Samo sam budala.

Ljudska psiha je jako zanimljiva. Evo, pod jačim sam pritiskom zbog povećanja dužnosti otkad je tata u bolnici, a što ja radim? Trpam si još dodatnih gluposti. Danas je bil zgodan dan u školi. Prvi sat, dobro poznati "ajdemolimvasidemo, A, B, A, B, A, B!", kojim počinje svaki kontrolni hrvatskog, dok ja kopam krmelje iz očiju. Ok sam napisal iako nisam siguran za jednu izjavu koju sam rekao da je Zolina, no ništa zato. Da sam savršeno napisal, dobil bi četiri. Ovak bum isto dobil četiri. Zapravo, zadnji sam puta dobio 5 iz književnosti u prvom razredu, a to je bilo 4-5. Mrf.

Zatim je bila logika, na kojoj nisam bio, jer sam toj istoj profi iz hrvatskog morao donijeti diskete s pričama za Lidrano (nekakav literarni natječaj), a uspio doći na sami kraj, da promatram kako logičarka (na rubu živaca) daje jedinicu jednom tipu iz razreda, da bi se potom okrenula k meni i Nightu i rekla da smo mogli otići po diskete pod hrvatskim (iako smo pisali kontrolni). Slijedi odmor i žvakanje sendviča i pijuckanje kave, nakon čega je bez incidenata prošao sat matke. Vektori. Nešto lakše od prošlog gradiva (trigonometrije primjenjene na prostor), barem zasad.

Na etici smo ponovo pričali o prokletoj etičkoj drami čija je svrha... nejasna. Navodno trebamo podići svijest da čovječanstvo samo sebi jamu kopa, a istovremeno i ne tjerati ljude da promjene svoje mišljenje. Čemu svrha podizanja svijesti ako ne forsiramo lude ljude da promjene svoje navike. Pa sam onda uspio posvađati se s njom oko tehnologije/prirode/čovjekove budućnosti/altruizma/spasa čovječanstva/propasti čovječanstva/etike/morala i kategoričkog imperativa. Skakali smo sami sebi u usta, ona je poricala svoje izjave, ja svoje, ali nitko nije popuštao. Rasprava je završila s krvavim pogledom u njenim očima, pa sad strahujem da me nije uzela na pik. Još joj nisam rekao da predstavu ne namjeravam raditi, jer nemam vremena.

Zatim je slijedila fizika, na kojoj nisam bio, jer sam čekao da profesorica iz hrv. provjeri sastavke kako bi ih mogli popraviti prije slanja. Nije i izgubio sam sat teorije, i to čak zanimljive, navodno smo radili zvuk. Koji pišemo na kontrolnom za oko... dva tjedna. Dobra stvar je bila da sam popravio komp u knjižnici kako bi mogao provjeriti svoj tekst. Loša je stvar bila da sad mogu ponovo raditi na listu, što nisam mogao jer je komp bio pokvaren. Došla je i profa koja vodi novinarsku grupu i natjerala me da svečano obećam da ćemo početi raditi na listu.

Znači, rađenje lista, učenje, predstavu sam rekao da križam, obične dužnosti, kao i one koje ja želim da me razonode - stresan posao okupljanja benda (izgleda da ipak bude nekaj od toga, iako je sastav još uvijek nejasan), pokušavam pronaći vremena za internet, zatim sam nekako u subotu navečer uspio ugurati D&D session, a da ne spominjem da bi se trebalo početi sa čitanjem lektire uskoro. Damn. Moram si srediti prioritete. Ali ne mogu sve potrošiti na rad. To bi bila uputnica za Cibonu. Mislim na toranj.

Za baciti se, koji nisu skužili. :(

Glazba: Led Zeppelin - Stairway To Heaven

Kierlan Darkskye,
Lousy Planner
- 14:24 - Komentari (8) - Isprintaj - #

14.02.2005., ponedjeljak

Valentinovo - dan za umiranje

Roses are red... Da citiram Charliea Browna... Zašto postoji taj blagdan koji me jednom godišnje podsjeća da nema nikoga tko me voli? Svi si daju nekakve darove, po razredu je prostrujalo nekoliko ruža, a ja... ništa. Nije kao da nemam nekoga kome bi mogao dati čokoladu ili nešto od cvjetnog aranžmana, ali... jednostavno nemam živaca za to. Moglo bi se reći da imam onaj osnovni problem koji svi mladi imaju. Kako napraviti prvi korak?

Pjesmom?

To Her

I wallow in the sweet nectar of your smile,
Suddenly important for that one brief moment.
One moment that still warms me for a while.

And then I truly wish, that the hope you inspire
Is not just a fabrication of my mind.
That you are, as I, trapped in love's fire.

To zvuči ok. Samo to sve odlično funkcionira u teoriji. Ne mogu se natjerati da nekome priznam svoje osjećaje. Proklet bio strah od odbijanja.

Evo još jedna pjesma Njoj.

Glazba: Johnny Cash - I Walk The Line

Kierlan Darkskye,
Hit By That Friggin' Arrow
- 15:21 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.02.2005., subota

Dugački odgovor na komentare i brojanje razloga...

Zar je to tako teško za sastaviti? Achtung, imaš volju svirati bubnjeve? You are hired. Bez pogovora. Nema problema kaj nikad nisi svirala, nema problema kaj nemaš bubnjeve, volja je ionako neprocijenjiva stvar. Naime, svi kandidati bi željeli poziciju gitare. Koja je zauzeta. Čak je i basist molio da povremeno uskoči kao gitara umjesto mene, unatoč činjenici da NE ZNA svirati gitaru. Još - tvrdi on, a kao da bas zna svirati...

Lady Bonham, ti si isto zainteresirana? Stopom kojom idemo, možda ćemo trebati tvoje usluge za tu godinu.

U glazbenom svijetu, basisti i bubnjari su dvije najteže stvari za pronaći. Barem basisti i bubnjari koje nemaju namjeru pretendirati na poziciju gitare. Klavijaturisti su piece of cake, jer mnogo ljudi pohađa glazbenu školu... sviranje bilo kakvih glazbala na tipke je uvijek bilo u modi. Gitaristi su možda najlakši za pronaći, jer je gitara najlakši instrument za naučiti svirati površno, a najteži za ovladati u potpunosti. Ja sam negdje između te dvije krajnosti, nipošto materijal za solo gitaru, iako mi neki tvrde da mogu biti.

Ovaj post je, uglavnom, proizvod frustracije zbog naglog porasta broja razloga iz kojih se bend ne bi ostvario. Evo još malo brojanja razloga:

1. Solo gitara sad govori da će razmisliti, s većim naglaskom na ne.
2. Basist i bubnjar (kojeg je basist predložio) ne znaju svirati ni svoje instrumente, ni gitare, koje žele svirati.
3. Basist i bubnjar žele svoje novce potrošiti na gitare, umjesto na svoje instrumente za koje ćemo "nekak zajednički skupit novce".
4. Ne znam otkud lova za sve to.

Zapravo, ako gledamo realno, ostaje sve na samom početku. Ničemu. Tko je ono rekao da iz ničega sve nastaje, a kad prestane ponovno se vrati u ništa? Tkogod da je bio, bio je u pravu.

May it be an evening star
Shines down upon you
May it be when darkness falls
Your heart will be true
You walk a lonely road
Oh! How far you are from home...

P.S.
Možda je problem zapravo u meni i u mojem nedostatku vjere u ona dva glazbena laika, ali radije bih recimo imao Nighta i Achtung na mjestu basa, tj. bubnjeva, nego te dvojice. Night ima nekog iskustva s gitarom, a Baby je sama priznala da ima volje (sad to ne možeš povući! :D)...

Najradije bih pokušao nekako srediti da obojica ne postanu dio benda, ali ne znam kako bi klavijaturist reagirao na to. A ako to učinim, onda sam stvarno svinja. Užasno je to za priznati, ali želim se ponijeti poput budale. Jedne od onih koje inače mrzim. Ne znam. Stvarno ne znam.

Da se mene pita, imam ideju za bend. Čak mogu i nekako izmisliti klavijaturista.

Ja, ritam. Night bas, Achtung, bubnjevi, Bratich (kojeg ne poznajete), klavijature i onda mi samo ostaje solo... Ali to su samo moja razmišljanja.

Glazba: Enya - May It Be

Kierlan Darkskye,
Walking A Lonely Road
- 23:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #

11.02.2005., petak

Veliki plan

Nešto ovakvo... Moja vjera u budućnost je prevelika. Jednog će dana to sigurno biti moja propast, ali zasada ću si dozvoliti takve transgresije. Danas sam dodao još jedan plan mojoj zbirci planova, koja se mora ostvariti u nekom neodređenom (ali skorom) roku. Pijuckam Earl Gray s medom i pišem: 6. Naći bubnjara.

Inače, koga zanima, popis je ovakav, poredan po važnosti:
1. Završiti školsku godinu sa 5.
2. Kupiti el. gitaru.
3. Završiti prvi dio novele do rođendana.
4. Preživjeti maturalac.
5. Završiti drugi dio novele do početka iduće školske godine.
6. Naći bubnjara.

Zašto bubnjara? Zato jer sam danas upravo dobio ponudu za mjesto ritam gitare/basa u još nepostojećem bendu. Solo gitarista smo pronašli (i to stvarno dobrog), a bas ću izmjenjivati sa jednim drugim tipom, dok je klavijatura također tu (u njegovom podrumu sviramo, kad se napokon dogovorimo sve). Nažalost, fali nam bubnjar, koji je najteži za pronaći.

Ich habe Pläne, große Pläne,
Ich baue dir ein Haus...

Kuću od karata, sve mi se čini, ali zašto biti negativan? Doduše, mogu se sjetiti desetka razloga zašto se taj bend nikada neće osnovati, od nedostatka love za instrumente, preko međusobnih trzavica, do nemogućnosti pronalaska bubnjara. Pa što? Snovi se znaju i ostvariti. Tome nas barem uči Hollywood i američki san.

Glazba: Rammstein - Stein um Stein

Kierlan Darkskye,
Playin' Guitar
- 21:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #

10.02.2005., četvrtak

Umoran sam

Otprilike ovako nekako... Prvo trenutno stanje.

Otac mi se iz dana u dan oporavlja. Doduše, nalazi s magnetske rezonancije su loši, toliko loši da su odlučili zadržati ga još neko vrijeme. Sad rade i nekakve testove karotida... kaj ja znam. On izgleda dobro, ali nalazi govore suprotno. Očito je da još nije izvan opasnosti, ali ne mogu si ubijati optimizam. Bilo bi to glupo od mene.

Drugo. Tema posta - umoran sam.
Znate koja je to glupost kad vam kažem da nemam vremena za učiti? Istina, ovo što govorim je glupost, jer sam upravo našao vremena za blog. Ali otkad se ujutro probudim oko 8 (pokušavam ranije, ali ne mogu), pa sve do odlaska u školu, ne mogu izvući negdje sat vremena za učiti. Cijepanje i nošenje drva, paljenje vatre, odlazak u dućan, doručak, pospremanje po kući, pripremanje za ručak, rađenje zadaće, rađenje ručka i odlazak u školu. Baka se budi negdje oko 11 i već je stara, pa joj ne mogu prepustiti više od toga da održava vatru i pomaže mi pri ručku.

Dobra stvar tog umora? Osjećam se kao da radim nešto korisno za promjenu, a ne da sam na teret. Mislim, znam da nisam na teret, ali prije sam imao malo dužnosti, a puno više vremena, koje sam loše trošio, umjesto da pomažem po kući kao sad. Je li ludo ako kažem da mi se taj rad sviđa? Štoviše, u skladu sa mojim obećanjem da neću dopustiti da ovu godinu prođem s 4, počeo sam pratiti na satovima. Za neko divno čudo, ta me mentalna aktivnost ne umara... previše. Radost nalazim u malim stvarima, kao npr. danas na tjelesnom, kad je nam je učitelj dozvolio da pustimo glazbu, jedan od punkerski nastrojenih drugova je pustio Toy Dolls obradu The Final Countdowna od Europe. Punk mi nije prvi odabir glazbe, ali ovo mi je rasvijetlilo dan.

Evo. Nemam više energije, ovo ću postat i idem spavati. Da se ponovim - koji smisleniji post možete očekivati... kad se odmorim.

Glazba: Toy Dolls - The Final Countdown

Kierlan Darkskye,
Non-Existant
- 21:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.02.2005., četvrtak

Status Quo

Bolje mu je.

Lijeva ruka, koja mu prije nije reagirala, sad se može micati. Jedva, ali može. Osim toga, više nije tako jako pospan nakon svakog posjeta. Još će neko vrijeme provesti u bolnici, a onda ga šalju na liječenje u toplice.

Eto tako. Možda uskoro ponovo počnem pisati. Ako nađem vremena.

Ja
- 21:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>