Moon laughing at me from above...

21.02.2005., ponedjeljak

Kroz vjetrom no�ene komadi�e snijega, tamne oblake koje krase nebo, Mjesec baca svoje svjetlo na Zemlju. Jo� malo pa �e bit pun. Savr�eno vrijeme za �arobno, nemogu�e i ostvarivanje snova. Kad bi to barem bilo tako lako.

Bacam pogled jo� jednom, a gamad mi se jo� ceri odozgo. "Ni�ta za tebe, ni�ta nemam." �arolijama se ionako ni�ta ne bi rije�ilo. Lagani put iz nevolje stvara jo� nevolja. Za pravi se uspjeh treba pomu�iti.

Dosta ove metafizikalije.

Sva�ta se doga�a, ali zapravo ne �elim uop�e razgovarati o tome. Nije mi va�no. Stagniram zapravo. Odolijevam struji dok me ne ponese, jer nemam snage plivati protiv nje. Toliko o tome da se okanim metafora. Uostalom, �to im fali? Ako ni�ta drugo, omogu�uju �ovjeku da izmi�lja "duboke" izjave, pravi se pametnijim i mudrijim nego �to je. Ako mu se uop�e da praviti.

A i ona se ne javlja.

E, pa... Re vera, cara mea, mea nil refert.

There is no tune to match my sayings today,
Only the constant shifting of the night breeze,
Completely silent, allowing me to hide away.

Kierlan Darkskye,
Just Idle Chatter

- 21:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	velja�a, 2005					>
P	U	S	�	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Nigdje Posebno, Zemlja

Nigdje Posebno...

... and then some.

21.02.2005., ponedjeljak

Moon laughing at me from above...