Prvo trenutno stanje.
Otac mi se iz dana u dan oporavlja. Doduše, nalazi s magnetske rezonancije su loši, toliko loši da su odlučili zadržati ga još neko vrijeme. Sad rade i nekakve testove karotida... kaj ja znam. On izgleda dobro, ali nalazi govore suprotno. Očito je da još nije izvan opasnosti, ali ne mogu si ubijati optimizam. Bilo bi to glupo od mene.
Drugo. Tema posta - umoran sam.
Znate koja je to glupost kad vam kažem da nemam vremena za učiti? Istina, ovo što govorim je glupost, jer sam upravo našao vremena za blog. Ali otkad se ujutro probudim oko 8 (pokušavam ranije, ali ne mogu), pa sve do odlaska u školu, ne mogu izvući negdje sat vremena za učiti. Cijepanje i nošenje drva, paljenje vatre, odlazak u dućan, doručak, pospremanje po kući, pripremanje za ručak, rađenje zadaće, rađenje ručka i odlazak u školu. Baka se budi negdje oko 11 i već je stara, pa joj ne mogu prepustiti više od toga da održava vatru i pomaže mi pri ručku.
Dobra stvar tog umora? Osjećam se kao da radim nešto korisno za promjenu, a ne da sam na teret. Mislim, znam da nisam na teret, ali prije sam imao malo dužnosti, a puno više vremena, koje sam loše trošio, umjesto da pomažem po kući kao sad. Je li ludo ako kažem da mi se taj rad sviđa? Štoviše, u skladu sa mojim obećanjem da neću dopustiti da ovu godinu prođem s 4, počeo sam pratiti na satovima. Za neko divno čudo, ta me mentalna aktivnost ne umara... previše. Radost nalazim u malim stvarima, kao npr. danas na tjelesnom, kad je nam je učitelj dozvolio da pustimo glazbu, jedan od punkerski nastrojenih drugova je pustio Toy Dolls obradu The Final Countdowna od Europe. Punk mi nije prvi odabir glazbe, ali ovo mi je rasvijetlilo dan.
Evo. Nemam više energije, ovo ću postat i idem spavati. Da se ponovim - koji smisleniji post možete očekivati... kad se odmorim.
Glazba: Toy Dolls - The Final Countdown
Kierlan Darkskye,
Non-Existant
|
