Ovo pišem pod matkom, dok promatram Sunce kako nestaje iza bijelog, snijegom prekrivenog brijega, puneći nebo najljepšom varijantom ljubičaste boje. Sad kad sam to ostavio kao podsjetnik samom sebi na prirodne ljepote (kad digitalca nije bilo niotkuda), obraćam svoje sauronsko oko prema zap... drugim problemima.
Naime, izgleda da je adresa mog bloga procurila među ljubljene članove mog razreda. Sve je zapravo počelo sa onim prokletim esejom, odnos iliraca prema jeziku. Naime, Nighthawk je to spominjao na svom blogu, točno tim riječima. Kako Google pretražuje blogove (kao što sam ja shvatio kad sam tražio nešto i našao link na svoj blog), tako je cijela bagra iz razreda (samo čitajte!), lijena koliko je, pokušala na internetu preko Googlea pronaći taj esej. I što su našli? Nighthawkov blog. Kojeg su odmah identificirali zbog... well... njemu svojstvenog stila izražavanja, kao i činjenice da je spominjao prokleti esej.
Naravno, preko linka na Nightovom blogu, došli su i do mojeg. Dovraga. Sad, kad bi posebice trebao paziti što pišem, živo mi se fućka za sve. Nek čitaju ako ih veseli. Kao da mi nije dosta svega i bez toga. Kopaju po mojoj prošlosti, pitaju tko je bila ona iz nekog posta prije tko zna koliko, koja je zaslužila Death Day od AAFa, iako bi bolje pristajala pjesma Riblje Čorbe - Ostani Đubre Do Kraja.
Nisi valjda luda da se stidiš,
Što si me prognala istočno od raja...
Bar se nasmiješi, kada me vidiš...
Ostani đubre do kraja.
Eto toliko o tome. Izgubio sam nit. Najbolje da završim dok još pišem više manje smisleno.
Glazba: Riblja Čorba - Ostani Đubre Do Kraja
Kierlan Darkskye,
Invaded
Post je objavljen 22.02.2005. u 19:04 sati.