... iliti jesmo li i koliko smo licemjerni ?
Jučer je među kickboksačima prostrujila vijest da je priveden
Luka Kalmeta, donedavno član splitskog "Pit Bulla" i reprezentativac Hrvatskog kcikboxing saveza. Jučer od usta do usta, danas objavljeno u novinama, u puno novina.
"Večernji list" - 26. travnja 2009. - 4. stranica
Lijevo:
"24 sata" - 26. travnja 2009. - 8. stranica / Desno:
"Slobodna Dalmacija" - 26. travnja 2009. - 10. stranica
I ništa tu nije čudno, ništa strano, sve se događa živim ljudima, ima nas svakakvih. Ali ono što me je razljutilo, ražalostilo, pa i razbjesnilo jeste to strašno licemjerstvo hrvatskog novinarstva i novinara (čast, ali samo malom broju iznimaka).
U svim današnjim člancima i vijestima odmah je u prvi plan stavljeno i povezano da je privedeni Luka Kalmeta Europski WAKO Pro prvak u full contactu, da je (kick)boksač, da je rođak od ministra Kalmete. Pa pitam i sebe i vas - kakve to veze ima s nedjelom kojeg je Luka napravio (ili možda i nije, tek će se vidjeti - ali, za sada ne želim ulaziti u meritum stvari, to će odrediti istražni organi i sud). Luka je kao osoba, pojedinac s imenom i prezimenom napravio to što je napravio, priveden je i to je neosporna činjenica, od toga ne treba bježati niti išta skrivati. Ali ...
Žalosno je da današnje novinarstvo (čast, ali samo malom broju iznimaka) svoju prođu na čitateljskom tržištu traži upravo u negativnim događanjima, u senzacijama. Kao lešinari - što gore to bolje, što prljavije to će bliže naslovnici ili prvim minutama.
Isto to novinarstvo (čast, ali samo malom broju iznimaka) nije našlo za zgodno niti spomenuti da je isti taj Luka Kalmeta tada kada jeste, osvajao lijepe sportske rezultate, da je bio Europski prvak u full contactu po profesionalnim pravilima, da je bio pobjednik Svjetskog kickboxing kupa. Ne naravno, te novinarčiće, polupismena piskarala (čast, ali samo malom broju iznimaka) to tada nije zanimalo, ili nisu našli interes (kn, € ili $) u objavi tih lijepih sportskih informacija. A imali su ih tada, odmah. Sada taj interes očito postoji - ili nešto (kn, € ili $), ili da se objavi pa se time nekoga (ni krivoga ni dužnoga) ocrni (zgodno, ulazimo u predizbornu kampanju, a ministar je prilično jak, pa možda ga to malo oslabi, zar ne?).
Čudno kako se povezuju sportske i rodbinske veze kada treba nekoga ili "nekoga" dodatno ocrniti. Kakva je to sada nepodnošljiva lakoće objavljivanja? A tada je bilo tako teško i neinteresantno? A pitam i sebe i vas, kako to da prije nije spomenuto i povezano da je upravo taj rođak ministra Kalmete ili sin pjevača Vilija postigao taj krasan sportski rezultat, postao Europski prvak?
I pitam se, kako to da se ne napiše da je neku pizdariju napravio taj i taj koji je išao na vjeronauk u Crkvu Srca Isusova? Ne, to se ne povezuje (ma, i ne treba, mislim da je to svima jasno).
Novinarstvo i novinari imaju iznimno veliki utjecaj na našu javnost, oni u stvari kreiraju interes javnosti i nije (potpuna) istina da se to objavljuje jer javnost želi znati. Istina je da su upravo ti i takvi novinari (čast, ali samo malom broju iznimaka) stvorili upravo takav interes kod javnosti.
I na kraju pitam sve te novinare, izvjestitelje (čast, ali samo malom broju iznimaka) koju to oni poruku šalju javnosti - sportski rezultati nisu važni, pa to nikoga ne zanima, ali ako se ogriješiš o zakon ili nečiji interes, e onda te evo, odmah u svim novinama, vijestima, i to sa slikom.
Dakle, dragi moji kickboksači, koji godinama trenirate, postižete uspjehe, osvajate medalje, pronosite ime Hrvatske svukuda u svijetu, želite li biti u novinama, odmah na vijestima, i to sa slikom! - znate što vam je činiti ...
... trenirajte i dalje, postižite rezultate, veselite se sa svojim trenerima, roditeljima i prijateljima, a te i takve novinare (čast, ali samo malom broju iznimaka) ko jebe!
Eto!