Ima !
Danas u Hrvatskoj djeluju dva nacionalna sportska saveza (sve sukladno zakonu) - Hrvatski kickboxing savez koji je zadužen za kickboxing (u što je uključeno 7 disciplina - semi contact, light contact, full contact, low kick, thai kickboxing, glazbene forme i aero kickboxing) i Hrvatski savez tajlandskog boksa koji je tadužen za tajlandski boks,
Dakle, Hrvatski kickboxing savez ima legalno registriranu disciplinu - thai kickboxing, nema nikakvih sukoba sa savezom tajlandskg boksa, a da na oba natjecanja nastupaju često isti natjecatelji - i to je legalno.
Ovdje bih želio ipak ponoviti i još jednom naglasiti:
- tajlandski boks (izvorno Muay Thai ili engleski Thai box) je tradicionalna i svakog poštovanja vrijedna borilačka vještina i sport, tu nema nikakvog spora, svaki normalan ljubitelj borilačkih vještina duboko će se pokloniti toj tradiciji dužoj od 1100 godina, ali i ljepoti borbe.
- thai kickboxing je (samo) disciplina kickboxinga koji je sport. Na više mjesta sam već pisao da je kickboxing moderni borilački sport zasnovan na temeljima tradicionalnih borilačkih vještina i sportova kao što su boks, karate, taekwon-do, wu shu i naravno, tajlandski boks.
Kako je došlo do te razlike ili sličnosti?
Svi borilački sportovi u zadnjih 20-30 godina prolaze razne promjene, prvenstveno iz razloga televizije i prihvatljivosti publici. Svi se pomalo mijenjaju, a na to utječe i Međunarodni olimpijski odbor svojim pravilima koja se zasnivaju na nenasilju, nepovređivanju itd. Publike radi je gospodin Ishi koji je vlasnik firme K1 definirao (ili modificirao) prva pravila thai kickboxinga, koja smo mi nazvali po nazivu firme "K1", a da bi ista bila atraktivnija i prihvatljivija za publiku. Istovremeno, tajlandski boks i tadašnja vodstva federacija nisu htjela ništa mijenjati, željeli su zadržarti tradiciju i njegovati tajlandski boks onakav kakav je već stoljećima. I što se događa - u svijetu opada interes za tajlandski boks, a istovremeno (što zbog atraktivnosti, što zbog moćne prvenstveno japanske televizije, Sonija itd) raste interes za kickboxing. Tek u zadnjih nekoliko godina je vodstvo federacije tajlandskog boksa počelo uvoditi neke promjene (npr. bodovanje), a kako bi se i oni malo modernizirali, pribilžili široj publici. Naravno da će ljubitelji tradicionalnog tajlandskog boksa i svih njegovih vrijednosti i ljepota biti razočarani. Sve nas ubija ta komercializacija .
Upravo ista priča se dešava i s karateom i s taekwon-doom. I oni unose promjene, približavaju se publici, a koja želi gledati što prirodniju borbu. E tu se sada javlja i ultimate fight, koji upotpunjuje pojam prirodne ili prirodnije borbe (povezujući sve te stand up sportove s hrvanjem i judom), ali to je neka druga priča.
Sve te "želje" publike, ali i natjecatelja nešto ranije od ostalih prepoznao je kickboxing koji sada ima 7 disciplina, različitih, ali ipak disciplina koje su usko povezane i sljedive. Koncepcija kickboxing kluba trebala bi biti da svakome pruži ono što mu odgovara - usudim se to usporediti s atletikom - netko bi trčao, netko bi skakao, a netko bi bacao. Tako je to i u kickboxingu - netko bi se bavio čistom tehnikom (semi contact), netko bi se malo potukao, ali da ne dobije batina (light contact), a neki bi se ozbiljno pofajtali pa ko jači ko bolji (full contact, low kick, thai kickboxing). Ima i onih dobrih tehničara koji nisu za borbu pa su ti u glazbenim formama, a i djevojke su našle svoj interes u aero kickboxingu (spoj aerobika i elemenata kickboxinga).
