Na forumu NOKAUT 10. svibnja 2005. sam razglabao o borbi između Marina Rose - mladog sportaša iz Kickboxing kluba "Sveti Duh" iz Osijeka i također mladoga Igora Jurkovića iz porečkog kickboxing kluba "King".
"Toga dana je bilo oko sedamdesetak borbi. Ali ipak, neke se borbe pamte. Roso je za mene prije nekoliko mjeseci bio veliko iznenađenje i razgovarao sam s njegovim trenerom. Roso je mladi borac, s puno više srca i snage nego taktike. Tehniku ima, ali kada osjeti da gubi, gubi se i ta tahnika. I ono što je najveći minus Rose - nema iskustva. Definitivno, Roso je odličan mladi borac, s izuzetnim potencijalom, a iskustvo će doći.
Međutim, Roso je naišao na još boljeg mladog borca Igora Jurkovića iz porečkog kluba "King" kojeg vodi i trenira Leonardo Komšić. A za Jurkovića mogu se reći samo najbolje riječi. Sve, i tehnika, i kondicija, i snaga, i taktika borbe, jako dobro i vrlo brzo prepoznaje gdje je protivnik slab - kao da gleda borbu sa strane, a najviše što me fascinira - potpuno sluša trenera i sve što u se iz kuta savjetuje i učini - zna i može.
Eto, to je bila razlika između njih. Roso me iznenadio, kao da je bio nespreman za Jurkovića. Kao da nije očekivao toliko jakog protivnika. Ne vjerujem da se je preplašio, prije da se je blokirao."
Moje ocjene su se i potvrdile, nakon 4 i pol mjeseca. Naime, oba sportaša, ali u različitim kategorijama sudjelovala su u sastavu Hrvatske kickboxing reprezentacije na Svjetskom kickboxing prvenstvu u Maroku gdje je Igor Jurković postao svjetski prvak u disciplini thai kickboxingu, dok je Marin Roso osvojio srebrnu medalju u low kicku.
Proglašenje Igora Jurkovića svjetskim prvakom
"Srebrni" Marin Roso na postolju
I na kraju, ovaj post nisam napisao da bih istaknuo svoju procjenu, već da bih i čitateljima bloga skrenuo pažnju na dva odlična mlada sportaša o kojima ćemo svakako čuti još puno dobrih vijesti.