ponedjeljak, 29.06.2009.

Grad otvorenih vrata (Vaterstetten - kod Münchena)

U subotu 27.06.2009 godine bio sam na jednom jako zanimljivom mjestu.
Vaterstetten je mjesto sa istocne strane Münchena koje pripada okrugu Ebersberg.
U Subotu su imali jedan neobican fest za nase podrucje pa sam stoga pomislio da bi bilo zanimljivo pisati o tome.
Na taj dan grad je otvorio svoja vrata svima.
Prezentirala se policija, vatrogasci, opcina, male zanatske radnjice, trgovine, E-On Bayern, glavna i najveca elektro distribucijska firma u ovom dijelu njemacke.
Tesko je prikazati u nekoliko slika sve sto se desavalo ali pokusat cu u nekoliko recenica.

OPcina se na ovaj dan predstavila sa "projektom" EU Europske unije, gdje su svi gradjani mogli postavljati pitanja vezana za razvoj i prosirenje EU, te nacine djelovanja, odlucivanja, ustroja itd.
Iznenadilo me je da sam na standu EU mogao vidjeti i Hrvatske zastavice.

Kod policije ste recimo mogli doci bez straha igrati se sa policajskim psom, milovati ga, sjedati na njihove motore i automobile, postavljati pitanja iz svega sto vas interesira, vidjeti demonstracije radarskog pracenje itd.

Modelarski klub je zabavljao posjetioce modelima aviona sto je bilo veoma zanimljivo.

Vatrogasci su postavili veliki bazen u kojem ste mogli biti ronilac sa bocama i sve to besplatno te ste mogli postavljati razna pitanja vezano za zastitu od pozara i spasavanje.

Za mlade je u velikom satoru bilo takmicenje Rock grupa koje su odsvirale po nekoliko pjesama a strucni ziri je odlucio tko je najbolji i dodjelio nagradu od 200 €.

Prva pomoc je pokazala svoja vozila i demonstrirala sta su njihovi zadatci u slucaju nesreca.

E-On Bayern nudili su posjetiteljima savjetovanja kako stediti elektricnu energiju u domacinstvu a za djecu je bio postavljen biciklo koji su vozeci proizvodili el. energiju sto se prikazivalo paljenjem sijalica a sto vise snage i okretaja tim vise sijalica je gorilo. Nakon svake voznje djeca su dobivala razne nagrade.

Bilo je raznih zanimanja a izmedju ostaloga firma koja se bavi solarnom energijom davala je savjete i objasnjavala sve o solarnoj energiji.
Bilo je tu i malih obrtnika raznih zanimanja koji su predstavljali svoja zanimanja i proizvode uz ponudu istih.

Veoma zanimljivo mi je bilo vidjeti jednu Tursku obitelj koja ima radju slatkisa.
Ponudili su razne tradicionalno Turske specijalitete i kolace po normalnim cijenama i stand im je bio veoma posjecen.

Izmedju ostalih tu su bili i djeciji vrtici sa raznim zanimacijama za djecu. Bojali su lica, djeca su mogla bojati veliki pano ili sami praviti slike sa razlicitim vrstama boja ovisno o uzrastu.

Bilo je tu jos puno razlicitih voznji tipicnih za festove i zabave ovakve vrste, ali mislim da je ovo zaista pun pogodak.

Sto reci osim sve pohvale organizatorima.
Rado cu otici tamo i sljedece godine.

petak, 26.06.2009.

Imate li svog Idola ?

Vjerovatno ste vec culi da je umrla jos jedna legenda, ime koje je skoro svako znao.
Umro je Michael Jackson kralj POP muzike, covjek koji je iza sebe ostavio neizbrisiv trag u muzickom svijetu ali i brojne skandale po kojima ce ga pamtiti.
Bio je excentricna osoba, ali svakako medijski jako zanimljiva i novinari su to koristili maksimalno sto je vjerovatno i jedan od uzroka njegove prerane smrti.

Ne zelim danas pisati o njemu, ali potaknulo me je jutros na razmisljanje o tome tko su danasnji idoli i tko su uzori novih generacija.
Moram biti iskren ja svoga idola i svoj uzor nemam i mozda sam jedan od rijetkih.
Obozavam razne stilove muzike i nekada sam ludo obozavao Bijelo Dugme.
Kupovao sve njihove ploce, isao na sve njihove koncerte, lijepio njihove postere, cak sam imao srecu i upoznati osobno neke clanove dugmeta.
Godine su prolazile kako sam postajao stariji otkrivao sam nesta novo u svijetu oko mene , pa sam se divio i Misi Kovacu, The Beatles, Nikoli Tesli, Elvisu Preslyu , Bruce Leeu, Dean Martinu, James Deanu, Marilyn Monroe, Deep Purplu, Shopenu, ali nikada vise i nikome sa onom strascu kao prema "Dugmetu".
Volio sam gledati i slusati mnoge ali ne vise sa euforijom nego sa stilom i ljubavlju prema liku i djelu.
Jedan sam od rijetkih koji se ne divi Roling Stonsima koji evo skoro 50 godina pune stadione a iza sebe jedva imaju nekoliko hitova kojhi se pamte. Postujem sve sto su napravili do sada ali jednostavno u njima ne vidim svoje idole.
Obozavam slusati Dean Martina, Ronan Keatinga, Brian Adamsa, Kasey Chambers, ali jos i nakon toliko godina zaista volim slusati Misu Kovaca, Olivera, Hari Mata Hari, Doris Dragovic, Kemala Montena, Zdravka Colica i jos neke.
U novije vrijeme ugodno su me iznenadili Armin Muzaferija i Leo.
Radjaju se neki novi likovi koji ce se pamtiti kao sto smo i mi pamtili u svoje vrijeme ili nasi roditelji u njihovo vrijeme ali kao sto rece prije nekoliko dana na TV Lionel Richie, RAP muzika i novi stilovi ukrali su nam 15 godina vremena da smo zaboravili na muziku i kvalitet.
Sve manje je idola i sve manje je fanatika koji bi sve sa sebe dali samo da vide ili dotaknu svoje idole.
Dali je razlog tome prenapucena glazbena scena u svijetu opcenito ili je razlog tome los kvalitet onoga sto stvaraju ne znam, ali je sigurno da vise pamtimo one koji su bili prije 20 - 30 godina nego ove koji se pojave u posljednje vrijeme i zaborave za nekoliko godina kao da nisu ni postojali.

Volio bih da se vrati kvalitet i da je manje ljudi u muzici koji su medijski exponirani, mislim da bi tada vise uzivali u onome sto nam se nudi.
I u svijetu filma i svijetu muzike doslo je do nekog zasicenja i sve manje je kvaliteta a sve vise "Gotovcevih".

Imate li vi svoga idola i koga obozavate ?

ponedjeljak, 22.06.2009.

Besplatan odmor uz volonterski rad. WWOOF

U doba svjetske krize a posebno u turizmu za koji sam predvidjao prije nekoliko godina kako ce doci do promjena i gubitka turista, sve manje ljudi se odlucuje na skupe odmore. Promatram njemce oko sebe koji stede svaki euro i nastoje na najbolji moguci nacin u ovoj krizi zivjeti koliko je to moguce normalno.
Velike su ponude za jeftine odmore na sve strane a posebno Turska i Spanija.
Mozemo skoro u svakoj trgovini od ALDI ili LIDL pronaci kataloge i prospekte jeftinih ponuda za razne zemlje ali medju tim destinacijama nema Hrvatske !!?
Ili mi nismo konkurentni ili smo preskupi neznam vise ni sam, a uz iznimku ministra Bajsa neznam ni koliko imamo strucnjaka za promidzbu naseg turizma.
Mislim da je proslo vrijeme kada su turisti iz Europe dolazili kod nas samo da bi se kupali na moru a mi bili ponosni sto imamo prekrasno more pa dizali cijene do neba.
Slusao sam prije dosta godina bivseg ministra turizma Niku Bulica koji je jasno i glasno rekao da Hrvatska ne treba biti "ZEMLJA JEFTINOG TURIZMA" a sada nam se desava da turisti otkrivaju Tursku, Tunis, Cipar, Spaniju, Portugal, pa se vjerovali ili ne i Albaniju koja ima prekrasnu obalu, malo turista i izniman odnos prema gostu.
Nisam cuo jos nikoga da je bio razocaran odmorom u Turskoj ili Spaniji.
O turizmu je toliko toga napisano da mi se jednostavno neda pisati na tu temu ali bilo mi je interesantno malo pogledati po internetu sto se sve nudi za jeftine odmore.
Cipar i Turska su umanjili porez na turisticke djelatnosti 10 % uveli jeftin gradski prijevoz, dali jeftiniju hranu i pice i traze nove mogucnosti kako biti konkurentni, a nama treba 50 eura od Zagreba do Splita i natrag, samo za auto cestu
a da ne govorim o tome da i onaj koji je iz Hrvatske mora platiti neku pristojbu turistickoj zajednici ako ode na more kao turist. Znaci li to da i Dalmatinac kad dodje u Vukovar treba platiti pristojbu ako ce kod nas provesti nekoliko dana ?
Mislim da je to vrhunac blesave politike u nasem turizmu.


Jeste li nekada pomislli da bi mogli otici u neku lijepu zemlju bilo gdje u svijetu na odmor a uz to raditi 4 sata dnevno i time platiti odmor ?
Upravo to vam nudi WWOOF
WWOOF je poznata svjetska organizacija koja okuplja volontere za rad na farmama koji uz to imaju odmor i mogucnosti da upoznaju tu zemlju.
Naravno da Hrvatska nije u toj organizaciji, ali ideja je orginalna i mislim da bi svakako trebali razmisliti nesta u tom smislu.
Tu su izmedju ostalih cak i Ruminija, Bugarska i Estonija ali nas nema.

Platite sami putovanje, odete recimo u Portugal na godisnji odmor, imate spavanje i hranu, odradite 3 - 4 sata na nekoj farmi ili u nekom hotelu i upoznate tu zemlju.
Ovo nije za obitelji i parove koji imaju djecu ali za samce ili parove bez djece, a posebno za studente je zaista orginalna i zanimljiva ideja.
Mislim da bi se to moglo ulaskom u EU prosiriti i na studente iz Europske unije koji bi u sezoni besplatno radili u hotelima, restoranima, kampovima, kao cuvari plaza, spasioci, cistaci, opskrbljivaci ili slicno.
Time bi profitirali turisticki radnici, dobili bi turiste koji bi trosili svoj novac a radili kod nas besplatno za hranu i spavanje.
Mozda izgleda cudno ali recimo u Australiji svaki drugi stanovnik uradi nesto volonterski tj. besplatno.
Kod nas to nije slucaj na zalost.
Turizam u svijetu poprima neke nove oblike a mi zaostajemo za tim.

Dali biste vi otisli na takav odmor u neku zemlju koja vam se svidja ?

http://www.wwoofinternational.org/

petak, 19.06.2009.

Èaše su moja velika strast

Moja velika strast i neka vrsta manije je kupovanje casa.
Jednostavno ne mogu odoliti kad vidim neki simpatican set casa da ih ne kupim, a zena je vec poludila od toga.
Volim za razlicita pica imati razlicite case, a regali i podrum su poprilicno puni tih suvenira
Posebno sam ponosan na moju kolekciju krigli sa "Oktoberfesta" a upravo na njih je moja zena najvise "alergicna" i kako mi se cini rado bi ih sve pobacala u kontejner za staklo
Volim case razlicitih oblika i velicina, razlicitih boja i materijala.
Nikada neznam iz koje case cu sta piti to sve zavisi od momenta, godisnjeg doba, vrste pica ili raspolozenja.

Volite li vi case i koja je vasa omiljena ?

srijeda, 17.06.2009.

Obiteljska prokletstva

Ne volim pisati tuzne i tmurne teme, ali ponekad razmisljam i o tim stvarima gledajuci svijet oko sebe.
Ne volim pisati o svom privatnom zivotu ali ponekad napravim iznimku.

Ima li obitelji u kojoj je sve u redu i svi se vole ?
Jedini covjek na cijelom svijetu sa kojim ne govorim i nemam kontakta je moj rodjeni brat.
Tuzno, i cudno a nismo se nikada svadjali i neznam razlog zasto, ali nemamo kontakta vec godinama.
Jednostavno smo se prestali posjecivati, javljati i sa godinama smo postali stranci jedno drugome.
Vidjeli smo se prije nekoliko godina kod mojih roditelja, pruzili ruku jedan drugom, na rastanku se cak i zagrlili ali nakon toga sve je ostalo na starome kako je bilo nekada.
Snaha (bratova zena) mi se cak nije ni javila kada mi je umrla sestra, a to me uzasno boli, bio sam joj kao rodjeni brat.

Moj otac ima mladjeg brata sa kojim se nije vidio jedno 25 - 30 godina.
On zivi u Sarajevu i u ovom prokletom ratu izgubio je jedinog sina kojemu je bilo samo 23 godine, a mjesec dana nakon njegove smrti rodila mu se kcerka.
Malu nikada nisam vidio, otisla je sa mamom u USA i zive tamo ali nemamo kontakte.
Stric je nakon te tragedije klonuo duhom i vise mu nista na svijetu nije vazno.
Cuje se jako rijetko sa mojim ocem na telefon, isplacu se jedan drugom i to je sve.
(Ove godine se nadam da cu otici u Sarajevo da ga vidim, sada je vec 18 godina od posljednji puta kad smo se sreli i vidjeli. Naravno da ga volim, pa moj stric je.

Kada smo 1991 godine ostali na ulici i otisli iz Vukovara, malo je bilo onih koji su nam ponudili pomoc na bilo koji nacin, a najmanje je bilo rodjaka i rodbine.
Put nas je odveo u Njemacku a nedugo nakon naseg dolaska poceli su se javljati rodjaci i svi oni koji nas nisu poznavali kad nam je trebalo.
Neki su me cak pronasli i za vrijeme boravka u Australiji da bi im napravili garancije, a kada su dosli zivjeti u Australiju nisu nam se nikada vise ni javili.
Pomogli smo svima koliko smo mogli zato sto smo osjetili kako je to biti na ulici.
Nakon povratka po zavrsetku rata, svi su otisli u svoje domove a mnogi nas se vise nikada nisu ni sjetili.

Sa mamine strane imam jako puno rodbine oko Slavonskog Broda a ne poznajem skoro nikoga.
Jednom davno, sam slucajno na radio Sl. Brod cuo svoje prezime i ostao iznenadjen, pa sam pitao oca tko je to i saznao da imam rodjicu mojih godina. Izlazili smo u istom gradu, mozda i u iste kafice i tko zna sta se moglo desiti greskom odraslih sto nam nisu na to skrenuli paznju.
Sa tatine strane vecina rodbine je u Bosni, ali vecinu sam sreo jedan ili dva puta u zivotu i nemamo nikakve kontakte.

Pitam se cesto puta mora li sve to biti bas tako ili jednostavno nasa obitelj ima neko prokletstvo koje nas prati iz davnih vremena ?
Tuzno je da braca i sestre nemaju kontakte, a imam dva sina i mislim da bi mi bilo jako tesko vidjeti da njih dva ne mogu zajedno .

Prije nekoliko dana pronasao sam na internetu nekoliko rodjaka i javio im se svima na mail da vidim od koga su i ciji su i zaista me je obradovalo da vidim kako se obitelj prosirila i ima prekrasne i lijepe potomke.
Lijepo je to vidjeti i znati, a odlucio sam ove godine te rodjake posjetiti ponajvise iz razloga da se upoznaju djeca.
To su sada skoro sve vec momci i cure i bit ce mi drago ako uspostave kontakt i ne zaborave se.

Kako je u vasim obiteljima, ima li svadje, ljubomore, podmetanja, netrpeljivosti............... ?
Mozda ste sretnik i rijetki kod kojih toga nema.

èetvrtak, 11.06.2009.

Drugaciji Vukovar.

I danas, 18 godina nakon zavrsetka rata i 12 godina nakon mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja moj grad Vukovar je jos uvijek jedna velika gradjevina.
Na svakom koraku vide se tragovi rata i vidjet ce se jos dugo godina, ali Vukovar danas postaje jedan jako lijep i moderan grad.
U ovom postu ne zelim pisati o losim stvarima, a ima ih jako mnogo.
Zelim pisati o jednom drugacijem, novom, modernom , Europskom Vukovaru u kojem su zivot pronasli cak i oni koji su jedni druge gledali do prije nekoliko godina preko "nisana".
Uvijek kada govorim o Vukovaru moje misli su zapravo u dijelu Vukovara zvanom Borovo naselje.
Tu sam odrastao, imao svoje ljubavi, prijatelje, tu sam dobio prvi posao i radio u Kombinatu gume i obuce "Borovo".
Tu sam imao i svoja prva razocarenja, ali moram biti iskren i strahove za svoj i zivot svoje obitelji i tada jos nerodjenog sina.
Za Borovo naselje vezu me sva moja sjecanja i uvijek kada dodjem u svoj grad, poseban je osjecaj prosetati a svi te poznaju i pozdravljaju a toga nema toliko u mjestu gdje sada zivim.

Svaki puta kada sam kod kuce u mom Vukovaru naslikam dosta slika, a moji mi se smiju i cude se sto stalno slikam iste slike i iste zgrade.
Te ne tako davne 1991 godine otisli smo iz rodnog doma a da nismo ponijeli ni jednu sliku za uspomenu sto nikada nemogu prezaliti.
Tesko je bilo punih 6 godina dolaziti u Nustar i Vinkovce, samo nekoliko kilometara od svoga doma a ne moci ga posjetiti. Tesko je bilo i zamisliti sta nas ceka kada se jednog dana vratimo.

Moj prvi susret sa Vukovarom bio je samo nekoliko dana nakon mirne reintegracije.
Na ulasku u grad od Brsadina srce mi je kucalo mislim 300 otkucaja, ne od straha nego od uzbudjenja i silne zelje doci i vidjeti svoje. Odmah na samom ulasku kod silosa sa desne strane nekada je bila suma Djergaj. Toga dana ta cijela suma nije postojala, skoro sve do jednoga drveta bilo je posjeceno..
Usao sam u svoju ulicu i nisam ju prepoznao.
Kuce nisu postojale a na mjestima gdje su nekada bile kuce sve je bilo zaraslo u travu i granje a na nekim mjestima to je preraslo i u drvece. Kada sam parkirao auto pred ostatcima nase obiteljske kuce krenula mi je suza iz oka.
Docekalo nas je samo pola metra zida i rusevina obrasla u korov puna smeca.
Ulice su bile nekako smanjene, obrasle u korov i travu i jedva se moglo proci autom kroz Budzak i Djergajsku ulicu.
Ne zelim vam pisati o susretima sa susjedima niti o nasim osjecajima ali imao sam osjecaj da je sve samo san.

Danas 12 godina nakon mog prvog dolaska drago mi je kada vidim da moj Vukovar postaje jedan moderan Europski grad u kojem je puno mladih ljudi koji su buducnost grada.
Sada se cak cesto cuje smijeh i radost sto nije bio slucaj prije dosta godina.
Ljudi su malo opusteniji okrenuti svojim problemima.
Od starije generacije nitko ne zaboravlja sta se desavalo te ne tako davne 1991 godine ali zivot ide dalje.
Zgrade se obnavljaju, vecina obiteljskih kuca je obnovljena, a sam grad dobiva neki novi sjaj samo malo drugaciji od onoga koji ga je krasio do prije 18 godina. Bit ce to opet lijep grad na ponos svih iz Vukovara , cvrsto vjerujem u to.

Na zalost samo ce u njemu nedostajati puno mladih izgubljenih zivota.

Volim svoj Vukovar i Borovo naselje i ponosan sam da sam VUKOVARAC !!

nedjelja, 07.06.2009.

Dzoni je nova zamjena za Kikija

Sjecate se da sam prije nekoliko mjeseci pisao da je kucni ljubimac mojih roditelja stradao u Vukovaru tako da ga je skoro do smrti izgrizao pas lutalica i morali su ga uspavati.
Suze su bile kod svih clanova obitelji za dragim psom koji je bio dio obitelji oko 7 godina.
Ovih dana mjesto od Kikija zamjenio je DZONI (Djoni, Johny...).
Prije nepuna 2 tijedna usao je u dom mojih roditelja i osvojio srca svih nas a posebno djece.
Kako je najmanji u ulici obilaze ga i susjedi i donose mu razne darove a on se tome raduje.
Sretni smo i obozavamo ga i jedva cekamo ponovni odlazak u Vukovar kod bake i dida kako bi i Dzonija mazili i igrali se sa njim

Dragi prijatelji i jos draze prijateljice, vratio sam se sa odmora i sve vas od srca pozdravljam i oprostite sto svima ne mogu odgovoriti na komentare kojih je bilo puno na prosli post i ako ja nisam bio ovdje.
U vukovaru sam se susreo sa mojom Vukovarskom ekipom blogera i blogerica i sve ih lijepo pozdravljam jos jednom, ali moram vas razocarati, Akademika Fizikalca ovaj puta nisam susreo.
U Vrpolju me docekala zakljucana kapija a na telefon se ne javlja vec nekoliko dana pa mislim da su mozda negdje odputovali.
Jos odmaram od puta i cim se oporavim javim se svima :)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.