Komentari

kenguur.blog.hr

Dodaj komentar (45)

Marketing

  • Shelly Kelly

    Ne vjerujem da ćeš naići na nekoga, tko bi tvrdio da mu/joj nije isto. Ja za iznimku od situacije, koju opisuješ ne znam; tek rijetko se ponovno sa nekim "izgubljenim" od rodbine nakon masu godina ponovno "pronađem"; ponekad tek da bismo uvidjeli da sama činjenica genetske povezanosti nije dovoljna za više od pet minuta nategnute konverzacije... Utoliko rodbinu doživljavam više kao "prve među jednakima", bez ikakvog očekivanja.... Čistiji račun. A i ljubav duža. :-) :-)

    avatar

    17.06.2009. (10:04)    -   -   -   -  

  • JohnnyBoy

    trebao bi opet uspostaviti kontakt s bratom

    avatar

    17.06.2009. (10:06)    -   -   -   -  

  • JohnnyBoy

    sad više ni ne želim reći da imam new

    avatar

    17.06.2009. (10:06)    -   -   -   -  

  • arin

    nemaš kontakt sa bratom a ne znaš zbog čega?!?!?!?!?!?!haloooo, da bih riječ jednu rekla
    ja uopće ne mogu pojmiti razlog koji bi bio dovoljan da izgubim kontakt sa sestrom (ne postoji), a pogotovu ne tako bez veze, nije mi jasno šta je vama dvojici.....
    čak i da je bilo nekih nesuglasica, normalna braća bi to trebala riješiti a ne okrenuti glave jedan od drugoga
    vrlo katolički i po božjem "ljubi bližnjeg svoga"
    a ostala rodbina, pa toga ima kod svakoga

    avatar

    17.06.2009. (10:45)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Ma svaka obitelj ima "svoje prokletstvo" samo što većina debelo šuti o tome. Brat moje mame prestao je govoriti s njom kad se nona doselila kod nas i prodala stan u Rijeci da bi joj sredili stan po želji u našoj obiteljskoj kući. Kaže da smo ga pokrali. A to što se mama prije dvadeset pet godina odrekla čitave jedne kuće u njegovu korist nikom ništa, je li? To je kao normalno. Osim toga sam je rekao da on s nonom ne može na kraj i da radimo što god hoćemo kad je ona u pitanju. Kad je umrla ne samo da nije hito doći na sprovod nego čak nije dozvolio da se sahrani u isti grob sa nonićem nego je pokopana na drugom mjestu. Sad kad je mama umrla nije došao uopće na sprovod. Svojoj jedinoj sestri. Samnom isto godinama ne priča a je uopće nemam pojma za što sam kriva. Ali to je njegov izbor i to je nešto s čim mora živjeti do kraja života. Ja sam izgubila jedinog brata u njegovoj 23. godini i sad sam izgubila mamu i to je strašno a pogotovo kad se ne uspiješ dostojno oprostiti i kad ostanu neke stvari nedorečene. Bogme mu ne bi bila u koži. I ne znam što bi mene spriječilo da sa svojim bratom ne razjasnim sve eventualne nesporazume. Ipak, sa sestričnom sam ostala u kontaktu i obećale smo jedna drugoj da nećemo dozvoliti da nam se desi takvo nekakvo sranje.

    avatar

    17.06.2009. (11:02)    -   -   -   -  

  • ----mija----

    rijetki će to priznati ...u svakoj obitelji je famozni ujak ili stric ili neko tko se otuđio ili otišao svojim putem ,,život je čudan ponekad i neke stvari nemožeš ni sebi objasniti ,,gdje su se pogubile niti između rođene braće .pa i između roditelja i djece...ja svoje volim i moja majka nas je učila ljubavi i poštovanju i danas ja to svojima vraćam...govorila nam ...držite se zajedno ..i imala bih još puno toga za pisati ali neka ostane u meni to je moje ...)))a tebi se divim na iskrenosti i želim ti da zagrliš svoje :)))

    avatar

    17.06.2009. (11:31)    -   -   -   -  

  • Neko-chan

    Iskreno, i ja sam mislila da sam jedina s tim "prokletstvom", gotovo nikog nisam upoznala koji ima situaciju slicnu ko ja ili ko vi. Svi su veselo okruzeni bakama, djedima, rodjacima... Ruka ruku mije i zovu se na kavice. Ja sam kao mala bila prokleto zavidna svojim prijateljima kako imaju super rodjake, kako ima nose odjecu/igracke iz strane zemlje. A meni nitko nist, samo jednog ujaka imam koji nis ne nosi i dolazi samo ako bas mora. Nisu oni zli samo su... hladni i rade nesto ako bas moraju. S tatine strane nemam nikog jer je jedinac ali njegovi daljni rodjaci, ima ih, su nesto svoji... Kad sam kao mala bila bolesna i trebala ljecenje, nitko bas nitko od rodbine nije ponudio pomoc. Samo cistacica iz Splita, koja je sad mamina najdraza frendica i moja kuma, i neki ljudi iz Austrije su pomogli skupit novac i poslat nam. A da stvar bude smijesnija, od te rodbine su imali veze s bolnicama tj jedna med. sestra i jedna je udana za lijecnika. Drazesno, zar ne? Zbog moje bolesti trebali otici u Zg i prestali dolaziti u Slavonski Brod. A s mamine strane su se neke 2 strane posvadjale tako da vise ni ne pricaju a ja ne znam tko je tko ni tko mi je rodjak u kojem koljenu... Tako da se navikavam da su mi korijeni odrezani. Ne znam kako ce biti s bratom i sestrom kojih imam... Sto bude, bude. Ali nadam se najboljem.

    U svakom slucaju, ako ti je stalo od brata, nadji ga. Kod tebe se stvari barem mogu popraviti jer nije sve izgubljeno.

    avatar

    17.06.2009. (11:33)    -   -   -   -  

  • All we need is love :)

    Moja obiteljska slika je koma. Mama me je ostavila kad sam imala 5 godina i nisam ju čula 12 godina,tek se onda javila.
    Imam dvije sestre s kojima i nemam pretjerano dobar kontakt. Jedna u ZG,jedna u VK,ja u RI. Čujemo se s vremena na vrijeme i to je to...
    Jako loše i tužno...

    avatar

    17.06.2009. (11:50)    -   -   -   -  

  • Omudina

    hm...u mene je do sada ok. Brat živi vanka sa familijon i čujemo se možda 1 put misečno, i mejlamo 1 put sedmično. Poznavajući nas muškarce, neki kažu da je to dovoljno. Kad se vidimo, onda se ne razdvajamo (2 puta godišnje). Ne znan, iako mi on nije ovdi i daleko je, nije mi osjećaj "ka da ga neman". A mislin da i on tako osjeća prema meni.

    avatar

    17.06.2009. (12:00)    -   -   -   -  

  • Marina kuharica

    ne znam sto da ti kazem, s jedne strane je kod mene slicna prica a s druge potpuno drugacija. dva roditelja dva svijeta. kod muza se svi jako drze na okupu, cak i daljnja obitelj pa i oni koji su iselili po cijelom svijetu. organiziraju svake dvije godine obiteljski susret negdje u svijetu. razumijem i istovremeno ne razumijem ovakve price koje si naveo. a ovakvi koji su imali toliko drskosti okoristiti se vama i onda vam okrenuti ledja su mi takodjer poznati......posudis novce da bi ljudi krenuli u samostalnost a oni ti to preko one stvari jednog dana vrate od tada se prave da te ne poznaju. valjda da netko ne bi doznao da su morali posuditi. smijesno. alii znas, po takvim stvarima naucis tko su ti pravi prijatelji. treba ocistiti korov koji samo uzima i crpi energiju.

    avatar

    17.06.2009. (12:02)    -   -   -   -  

  • Dag Dagoberovic

    moja rodbina s mamine strane sva živi u Sarvašu ili Osijeku tako da imamo kontakte te sa vremena na vrije odem ih obići jer red je red dok sa tatine strane je veći dio rodbine pokojan što od II svj. rata što sad od domovinskog rata a jedina sestrična sa te strane je negdje u Italiji ili tko zna gdje i nemamo više kontakata, dok smo bili mlađi sestrična i ja smo se više čuli i nalazili no nažalost od rata kad je otišla van nismo se više čuli, ima dobar dio rodbine koja je i na moru no kontakti sa njima su toliko slabi ili rijetki da nisu vrjedni spomena ...

    avatar

    17.06.2009. (12:40)    -   -   -   -  

  • fulvus

    i u mojoj obitelji im svega. u nekim slučajevima ja sam bila ta koja je prekinula veze, i to ne bez veze, nego sa čvrstim razlogom. balast sam odbacila od sebe i bolje se osjećam. zašto imati kontakte s nekim tko nije iskren, ili te iskorištav bezobrazno ili te pravi budalom. zovu samo kad trebaju. ako mi ne mogu čestitati božić, uskrs, rođendan, ako mi nisu bili blizu kad mi je mama umrla, ako me nikad ne pitaju kako sam, zašto bi im jea činila usluge? a sve se samo svodi na to...

    avatar

    17.06.2009. (12:44)    -   -   -   -  

  • suzi q.

    kad smo protjerani 91.g. , pomogla nam je daljna rodbina, i mom ćaći su se javili neki ljudi sa kojima je 50-ih godina studirao
    bliža familija nas je izbjegavala, npr moj ujak i njegovi, iako je do tada bilo sve super
    jebiga, to je tako, boli, ali ne treba tragično shvaćati
    kad ti se zatvore vrata na jednoj strani, otvore ti se prozori na drugoj

    avatar

    17.06.2009. (13:25)    -   -   -   -  

  • malena sa šnalicom

    i kod mene je slično. moja mama imala je četiri brata, od kojih dva dosta starija, koja su odavno otišla svaki na svoju stranu i do njihove smrti viđeli su se tu i tamo. više rjeđe, nego češće. bratiće i sestrične od tih ujaka gotovo da ni ne viđam. druga dva ujaka su isto svaki na svojoj strani. jedan od njih je jednom prilikom od mame tražio 2000 maraka kako bi ženi platio operaciju srca. kad je rekla da nema, on je onda rekao 'kad nemaš para, nemaš ni brata'. drugi ujak je jako bogat i nema vremena za nas male. oni se kreću u visokom društvu. bratića i sestrične od ta dva ujaka ni ne viđam. jedino su mama i njena sestra stalno u kontaktu i bratića i sestričnu i njihovu djecu više viđam. s tatine strane je situacija još gora. sve ono daljnje je jako udaljeno. nismo se vidjeli godinama. ali nije to neka tragedija. nismo na istim frekvencijama. jedino... ne bih mogla zamisliti da izgubim kontakt sa sestrom. jako smo bliske. i mada ona živi na bliskom istoku, čujemo se gotovo svaki dan. njena dva sina naprosto obožavam. a pretpostavljam da su odnosi i karmički uvjetovani. tko će ga znati. ako ne ide - ne ide. i gotovo.

    avatar

    17.06.2009. (13:45)    -   -   -   -  

  • rU

    žalosno je to što se bliski ljudi nekad uzajamno 'pogube' duž životnog puta ...

    imala sam polusestru koju nisam vidjela od djetinjstva. i stalno sam mislila kako ću je jednom potražiti ... a sad ... sad, kad sam nedavno saznala da je umrla, znam da se možemo naći samo 's one strane' ...

    zato, kengy, ne čekaj da te brat nazove ili potraži, uradi to ti, dok je za vremena ...

    avatar

    17.06.2009. (15:11)    -   -   -   -  

  • suncokretica

    Upravo to mi je tema zadnjih mjeseci! Muževa sestrična koju sam vidjela nekoliko puta u 20 godina je došla kupiti kod nas. Došla je sa kćerima, kad sam ih vidjela ja sam ostala u šoku, to su djevojke kao moj sin!!!! Ovo je mali grad, izlazi se na nekoliko mjesta, nema ih puno i lako sse moglo (i još uvijek može) dogoditi da se djeca sretnu i zaljube!!! A 3. "koljeno" su!!!! Pa sam odlučila upoznati i muževu i svoju rodbinu jer ni svoje sve ne poznam niti ja a kamoli moje dijete.

    avatar

    17.06.2009. (17:00)    -   -   -   -  

  • Kalista

    Ja to ne vidim tako tragicno. Moja obitelj se toliko razudila (nema nas puno, cca. dvoje-troje djece po generaciji) da je i nemoguce odrzati bliske kontakte. Ne zivkamo se, ne posjecujemo (zivimo na razdaljinama od >1000 km), ali ako nekome nesto treba tu smo (sto se i u praksi dokazalo). Meni je takav odnos o.k., odgovara mi, a ocigledno i drugima. Iako se ne cujemo po godinu i vise dana, bliskost je tu. Ne bi mi bilo problem nazvati i pitati za pomoc i misim da bih je i dobila. Isto vrijedi i u obrnutom pravcu. Ono sto tebe boli je vjerojatno to sto ti i brat niste bliski, a ne to koliko se puta cujete, mozda da ga kontaktiras i da porazgovarate?

    avatar

    17.06.2009. (18:07)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Dragi Kengi, divan je ovaj tvoj tekst. Privukao me naslov, a nisam odavno svratila do tebe (ko da sam ti familija ).
    Vidiš, ovo je tema koja sigurno može uzdrmati mnoge od nas. Obitelj, familija, toliko ljudi koji su nam po nekoj prirodnoj sili trebali biti jako bliski i jako važni, a događa se upravo suprotno...sigurna sam da je ovo slučaj u većini obitelji, a zašto je tome tako, i meni ostaje misterija.
    Za razliku od tebe, ja sa svojim bratom imam jako dobar odnos, povezani smo nekim nevidljivim nitima, ali sa većinom familije baš i nemam neki poseban kontakt. jednog dana ćemo možda žaliti svi za propuštenim....

    avatar

    17.06.2009. (18:36)    -   -   -   -  

  • Jeanny

    Ponekad gotovo poludim... razmišljajući o svojima... totalno zamršena obiteljska priča... u kojoj gotovo nitko nije nikad bio uz mene... osim moje tete Dake... ali spletom okolnosti i petljanjem drugih... sada se samo ponekad čujemo telefonom... rijetko... rijetko...
    sad imam brata za kojeg bi umrla... s kojim sam često... pomažemo jedan drugome koliko možemo... sa polusestrom se čujem sve rjeđe... iako volim je...
    Ne znam, uistinu ne znam što bih rekla... život mi baš i nije bio bajka... samo... potraži brata... nemoj dopustiti da neki glupi razlozi... neki sebični ljudi... sitnice... da vas udalje toliko da ćete jedan drugome ostati samo sjećanje...

    p.s. Otići ću za vikend svojoj sestri... hvala ti što si me podsjetio koliko je volim

    avatar

    17.06.2009. (20:05)    -   -   -   -  

  • Elyca

    a svugdje ti je isto! Rodbina te poznaje samo kad im trebas...al kad tebi nesto treba...e onda opcimaju komplikacije..
    Medjutim...meni je bilo cudno...i naprosto iznenadjujuce, da je kcer od moje tete (iz prvog braka - dakle nije mi u rodu) rodila mjesec-dva prije mene kcerku i otisla s njom u Italiju (1991)
    3 godine poslije...to dijete i moje dijete su se srele...pogledale se u oci...i vise ih nitko nije mogao razdvojit! Jednostavno su se "prepoznale" (jedna je govorila hrvatski, a druga talijanski)
    jedno su se vrijeme vidjale svake godine...al sad opet nisu par godina...al ipak je ostalo u njihovim glavama da su spremne napravit sve jedno za drugu
    Dakle, djeca znaju kome pripadaju....a odrasli se razilaze

    avatar

    17.06.2009. (22:20)    -   -   -   -  

  • slatka paprika

    pozz rodjo, evo imas mene i rodbina smo i dobri smo si.

    mogu mislit kak ti je u vezi brata, imam dva brata i obozavam ih i jako smo povezani. ostala rodbina tak-onak, bez nekih svadja, s nekima vise drugima manje a i ne mozes biti ono sa svima naj i u stalnom kontaktu. to je normalno. sestricna mi je usput i najfrendica ali bila bi mi to i da mi nije sestricna, bratic mi je ludjak kojeg obozavam ali obozavala bih ga i da nismo u rodu a baba mi je uh vjestica i bila bi vjestica i da mi nije baka. mislim da je precjenjena ta "krvna" veza, da su cesto isforsirana ta large obiteljska okupljanja i ono big femili ting. zivot nosi svoje i svatko bira svoj put i u razlicitim fazama zivota biramo razlicite ljude. krv nije voda ali ni voda nije krv, razmes kaj hocu reci ne?

    avatar

    17.06.2009. (23:04)    -   -   -   -  

  • Neko-chan

    Ma nije problem u programu, vec u mojoj glavi, mjesam rijeci ili pojam. Npr. umjesto pravilne rijeci ja brkam jedno-tri slova pa ispadne potpuno drugciji pojam ili umjesto toga izgovorim potpuno drugu rijec, cak i ona koja ne postoji. Npr. Komponenta, ja izgovorim: kompoteta -> kompot teta -> teta od kompota. Ali barem sugovornici valjaju od smijeha. :D

    A za obitelj... Dobro si rekao. :)))

    avatar

    18.06.2009. (01:38)    -   -   -   -  

  • CroSirmium

    Gotovo uvijek u pitanju je novac! Prostudiraj malo odnose u (široj) obitelji, pa ćeš vidjeti da je to jedini razlog.

    avatar

    18.06.2009. (07:12)    -   -   -   -  

  • ----mija----

    i moj je sretan kad nema nikog kod kuće :)))

    avatar

    18.06.2009. (09:51)    -   -   -   -  

  • *Kora*

    Ma nema tu nikakvog prokletstva Kengi moj, u svakoj family ima nečeg.
    A to što su se porazbacali po cijelom svijetu najviše je kimovao rat, pa su ljudi išli za boljim uvjetima života. I moje rodbine ima posvuda, u Arizoni, Canadi, na Farskim otocima, sve zbog rata. Ali kontaktiramo. Mogu ti reći da veze održavamo bolje otkada smo malo stariji.
    U familiji nemam nikog s kim ne pričam. Hvala Bogu. Istina da se ne viđamo često, ali nekako moja mama nas je odgajala da se poštujemo i volimo. Baka je također bila stup tih odnosa i eto, ostali su dobri.
    Možda da smo nešto morali dijeliti... Tko zna, oko imanja i love uvijek iskrsne frka.

    avatar

    18.06.2009. (10:27)    -   -   -   -  

učitavam...