Marketing
Drugaciji Vukovar.
I danas, 18 godina nakon zavrsetka rata i 12 godina nakon mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja moj grad Vukovar je jos uvijek jedna velika gradjevina.
Na svakom koraku vide se tragovi rata i vidjet ce se jos dugo godina, ali Vukovar danas postaje jedan jako lijep i moderan grad.
U ovom postu ne zelim pisati o losim stvarima, a ima ih jako mnogo.
Zelim pisati o jednom drugacijem, novom, modernom , Europskom Vukovaru u kojem su zivot pronasli cak i oni koji su jedni druge gledali do prije nekoliko godina preko "nisana".
Uvijek kada govorim o Vukovaru moje misli su zapravo u dijelu Vukovara zvanom Borovo naselje.
Tu sam odrastao, imao svoje ljubavi, prijatelje, tu sam dobio prvi posao i radio u Kombinatu gume i obuce "Borovo".
Tu sam imao i svoja prva razocarenja, ali moram biti iskren i strahove za svoj i zivot svoje obitelji i tada jos nerodjenog sina.
Za Borovo naselje vezu me sva moja sjecanja i uvijek kada dodjem u svoj grad, poseban je osjecaj prosetati a svi te poznaju i pozdravljaju a toga nema toliko u mjestu gdje sada zivim.
Svaki puta kada sam kod kuce u mom Vukovaru naslikam dosta slika, a moji mi se smiju i cude se sto stalno slikam iste slike i iste zgrade.
Te ne tako davne 1991 godine otisli smo iz rodnog doma a da nismo ponijeli ni jednu sliku za uspomenu sto nikada nemogu prezaliti.
Tesko je bilo punih 6 godina dolaziti u Nustar i Vinkovce, samo nekoliko kilometara od svoga doma a ne moci ga posjetiti. Tesko je bilo i zamisliti sta nas ceka kada se jednog dana vratimo.
Moj prvi susret sa Vukovarom bio je samo nekoliko dana nakon mirne reintegracije.
Na ulasku u grad od Brsadina srce mi je kucalo mislim 300 otkucaja, ne od straha nego od uzbudjenja i silne zelje doci i vidjeti svoje. Odmah na samom ulasku kod silosa sa desne strane nekada je bila suma Djergaj. Toga dana ta cijela suma nije postojala, skoro sve do jednoga drveta bilo je posjeceno..
Usao sam u svoju ulicu i nisam ju prepoznao.
Kuce nisu postojale a na mjestima gdje su nekada bile kuce sve je bilo zaraslo u travu i granje a na nekim mjestima to je preraslo i u drvece. Kada sam parkirao auto pred ostatcima nase obiteljske kuce krenula mi je suza iz oka.
Docekalo nas je samo pola metra zida i rusevina obrasla u korov puna smeca.
Ulice su bile nekako smanjene, obrasle u korov i travu i jedva se moglo proci autom kroz Budzak i Djergajsku ulicu.
Ne zelim vam pisati o susretima sa susjedima niti o nasim osjecajima ali imao sam osjecaj da je sve samo san.
Danas 12 godina nakon mog prvog dolaska drago mi je kada vidim da moj Vukovar postaje jedan moderan Europski grad u kojem je puno mladih ljudi koji su buducnost grada.
Sada se cak cesto cuje smijeh i radost sto nije bio slucaj prije dosta godina.
Ljudi su malo opusteniji okrenuti svojim problemima.
Od starije generacije nitko ne zaboravlja sta se desavalo te ne tako davne 1991 godine ali zivot ide dalje.
Zgrade se obnavljaju, vecina obiteljskih kuca je obnovljena, a sam grad dobiva neki novi sjaj samo malo drugaciji od onoga koji ga je krasio do prije 18 godina. Bit ce to opet lijep grad na ponos svih iz Vukovara , cvrsto vjerujem u to.
Na zalost samo ce u njemu nedostajati puno mladih izgubljenih zivota.
Volim svoj Vukovar i Borovo naselje i ponosan sam da sam VUKOVARAC !!
Post je objavljen 11.06.2009. u 09:25 sati.