Ranjena.Preranjena.Prepreranjena.
Prvi spomen na udaju često je u meni izazivao samo podsmijeh. Cure kojima se namjera bila samo udati smatrah primitivnima i zatucanima.
Sad imam osjećaj da bih se udala za prvog koji naiđe a da je normalan ženik,odnosno da nije psihopat i totalni siromah.
Ja, cura puna života, ambicija, uvijek nasmijana, želja za životom i zabavom nepresušna sad bi se udavala?!
Imam osjećaj ko da sam ovo zadnje vrijeme prošla pola života. Umorna sam.Umorna,umorna,umorna.
Mislila sam da se nikad neću umorit od ovakvog života. Ali mi je pun kurac. Svega.
Izgubila sam sve što sam mogla.Sve do čega mi je bilo stalo.Svaki dan 100 i jedno razočarenje.
To tako ide.To je život.Ali ovo je previše čak i za jednu ratnicu poput mene.
Droga uzima svoj danak. Umori te od života i svega.
A sad mi je dosta svega i želim se smirit.
S njim je zauvijek gotovo iako nam pogled žudi jedan za drugim toliko jako, kao dijete kad je gladno i želi svoju bočicu,kao narkoman koji želi dozu dopa, kao lav koji čeka svoj komad mesa. Ali naša ljubav je neostvariva. Pomirena sam s time.
Razočarana ali navikneš se.Drži te prošlost.
Zatvoriš oči i sjetiš se njegovih poljubaca. I to te drži na životu.Hrani ti dušu.
No, toliko sam s nogama na tlu da kad ga mogu manipulirati sobom i proizvesti takav osjećaj kao da ga nikad nisam voljela.
To je raj i prokletstvo droge, što možeš kontrolirati osjećaje.
I nevjerujem više u ljubav. Bar ne da je meni moguća ona ugodna.Čini se tako isfucana rečenica,zar ne.
Ali ja stvarno nevjerujem u ljubav jer sam prokleta. DESTRUKTIVNA. I u meni čuči nešto što samo čeka da uništi sve.Tako su sve ljubavi moje završile.U meni je oluja koja samo čeka da uništi.To me samo uništi,jer nanese nepopravljive štete.
Želim njegovo dijete. Da me podsjeća na njega. Na jedinu osobu koju me prihvatio i zavolio u potpunosti. Koji je volio svaku moju manu, koji me poznavao u dušu i vidio ono najcrnije u njoj a i dalje me volio jače od stijene.Koji je gledao u mene s takvom ljubavlju koje bi se i Afrodita posramila.
Volio me baš onakvu kakva jesam.Vidio je sve ispod površine a i dalje volio.
Znam da bi njegovo dijete bilo najsavršenije stvorenje. Znam.
On ne bi morao ni znat za njega, ja bi bila udana za nekog drugog tek reda radi.Jer znam da nikad neću moć imat onog kojeg volim, pošto to uvijek uništim.To je neko prokletstvo. Tako da se mirim s tim.
Ako ovako nastavim razmišljat uništit ću si život.
Ranjena sam i bolesna.
Svi su me napustili.
