I tako je sve počelo...
Otvorivši ovaj blog, možda bih trebala za čitaoce psihijatre i psihologe, a ne vas «obične ljude».Na svojem prošlom blogu, nisam imala toliko slobode, nešto me sputavalo, normalno je da postoji jedna doza privatnosti, ali nisam osjećala da me ljudi shvaćaju, zato sam trebala počet ispočetka. Ujedno i bit iskrenija prema sebi.
Uglavnom, vjerovatno otvorih blog u nadi da ću dobiti možda pomoć, podršku, utjehu ... Iako teško će me razumjeti oni koji nisu u istoj kaši. Zato bi upravo te, koji me ne razumiju zamolila da me poštede suvišnih komentara i kritika.
Shvatila sam da imam problem kad sam izgubila nadzor, kad više nije bilo bitno, jel subota ili ponedjeljak, već samo količina i kvaliteta.
Počevši s njima, tzv. vikend drogama nisam ni slutila u kakav ću se svijet uplesti, što će se sve događati, i u kakvom okruženju ću se naći...
Znatiželja, mladost, ludost... sve to bila savršena kombinacija da počnem s tim.
No moj problem je bio što to nisam doživljavala kao drogu, već samo kao zabavu, a sve je to kasnije imalo svoje posljedice ...
Malo, malo pomalo. Svaku drugu subotu, pa malo malo pomalo, pa svaku... pa dođe ljeto, i 5 dana u tjednu drogirana, a ostala 2 spavam od iscrpljenosti.
Radila sam i imala pozamašnu plaću, 80 % je odlazilo na izlaske, « posuđivalo « se od doma kad se ne bi imalo i pare su mi isključivo počela predstavljat zadovoljstvo samo zbog toga jer sam znala da ću se u subotu pakleno zabavit, a nova majica, cipele ili što god, uvijek je moglo čekati...
Od toga dana, moj se život promjenio za 5 punih okreta. Sva prošlost bijaše izbirisana, a ružičaste naočale bijahu skinute i ugledah svijet onakvim kakav jest. Ili je to samo bio proizvod moje iskrivljene percepcije.
Ja uvijek pametna, ambiciozna, dobra curica postadoh grubo rečeno ološem a i ne bijah svjesna.
I teško je se ostavit, tako teško...
I dokad ovako...
A tako bih željela zamjeniti jedno iscrpljeno, depresivno, mračno nedjeljno popodne za jedno sunčano puno radosti ... Jer zadnje nedjelje su mi sve takve, i ne shvatiš čar nedjeljnih šetnji dok ih ne izgubiš... Uvidiš koliko su bile divne kad sjediš u svojem mračnom kutku, mrtva umoran i beskrajno sjeban slušajući lagano neki house...
A sutra...sutra opet onaj ljigavi ponedjeljak...i sve opet ispočetka...
