katapult

utorak, 20.05.2014.

Plastični osječki pijun u OraH-ovoj ljusci

Piše: Ljiljanka Mitoš Svoboda

Ovih dana svibnja navršava 3 tri godine od eksplozije u bivšim pogonima šibicare koja se zvala Tvornica žigica Drava. Eksplozija opasnih tvari ubila je jednu radnicu te teško i lakše ozlijedila još četiri radnice, koje su tog kobnog jutra prebirale po PET ambalaži, ilegalno uskladištenoj u ruševini stare tvornice. Direktor reciklažnog biznisa za tu je nesreću optužio nekog nesretnog radnika zaduženog za sigurnost na radu, a sa sebe je sprao svu ljagu odvozeći torbu novaca kao odštetu obitelji umrle radnice. Nije to bila odšteta, nego kupovanje slobode i zatvaranje usta oštećenih obitelji da ne podignu tužbu ili slučajno svjedoče protiv njega.



Mnogo se tih dana pisalo o Zvonku Bedeu, samo da podsjetim, a da ne ponavljam prepisujući:

http://www.jutarnji.hr/osijek--pet-zena-ozlijedeno-u-eksploziji-u-bivsoj-tvornici-zigica/949326

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/130441/Zapaljive-bacve-u-sibicari-Drava-jos-2006-godine.htmlhtml

Plastični pijun u slavonskoj „privatizaciji“

Zvonko Bede, „uspješni gospodarstvenik“ po izboru osječkog povjerenika stranke OraH, ustvari je ostatak malobrojnih još nekažnjenih špekulanata i „podguznih muha“ koje je svojedobno instalirao nekadašnji župan i vođa Osijeka u ratu i miru- Glavaš Branimir.

Zvonko Bede svoj je uspon počeo prije Domovinskog rata dolaskom na mjesto direktora u Litokratonu, tvornici koja je obavljala grafičke djelatnosti i djelomično proizvodila kartonsku ambalažu. Drugu Bedeu je omogućeno da u razdoblju od lipnja 1996. do ožujka 1997 kupi većinski dio dionica Litokartona za ondašnjih 190 tisuća maraka kreditom tadašnje Slavonske banke. Kad je postao vlasnik tvornice, proglasio je stečaj i radnike poslao na Zavod za zapošljavanje. Pod nazivom Gratfička Tvornica Litokarton ipak je tvrtka fiktivno nastavila postojati, na drugoj adresi, a u jesen 2009.godine na glavnoj skupštini ponovo je za direktora tvrtke izabran Zvonko Bede. Na kraju uz suglasnost stečajnog suca po rješenju broj 13 ST-522/11-42 od 1. veljače 2013. objavljena je završna dioba radi namirenja vjerovnika, pa je GT Litokarton valjda konačno zatvoren. Stara zgrada Litokartona pod zaštitom je kao industrijska arhitektura, prodana je privatnoj očnoj medicinskoj ustanovi. Trgovanjem dionicama uz pomoć Hrvatskog fonda za razvoj, osnivanjem nove tvrtke Doseg, uzimanjem kredita i kojekakvim špekulacijama, Bede je postao vlasnik trgovine Na-ma-e. Ostat će zapamćen po tome što je isparcelizirao cijeli njezin prvi kat i tako je rasprodao novim vlasnicima. Kada je novi kupac, Konzum, preuzimao objekt, ostalo mu je samo prizemlje samoposluge. U periodu upravljanja Na-mom Bede je upao u aferu prodavajući u samoposluzi kobasice zaražene trihinelom, kupljene u ilegalnoj baranjskoj klaonici u vlasništvu jednog od osječkih župnika, pokojnog velečasnog Radmana.


U ljeto 2001. g. Bedeu je lokalna politička struktura HDZ-a omogućila ulazak u vlasničku strukturu Tvornice žigica Drava, a preprodajom i špekulacijama sa dionicama u tijeku pretvorbe Bede je postao zadnji vlasnik upropaštene jedinstvene tvornice u Europi-tvornice žigica. Uspješno ju je ugasio u ljeto 2003.godine. Stala je i proizvodnja plastične stolarije Vizual by Drava, te pirotehnike za vatromete.

.Mnogo se o tome pisalo u novinama, tada. Istovremeno je Bedeova „nova“ tvrtka Doseg tonula u stečaj, uz dug državi, raznim bankama i dobavljačima u iznosu od 13 milijuna kuna. Tada je drug Zvonko Bede , u travnju 2005.godine, osnovao tvrtku Drava International, čija je djelatnost reciklaža sekundarnih sirovina i proizvodnja plastike, isto kao i djelatnosti posrnule tvrtke Doseg.

Kako je proradila Drava International, koliko se novaca odvrtilo u toj tvrtki koja je poslovala unutar ruševina tog tvorničkog kompleksta tvornice žigica- također se mnogo pisalo i govorilo:

http://www.index.hr/vijesti/clanak/detalji-tajnog-rata-oko-otpada-otkrivamo-kako-je-propala-najveca-investicija-varazdinske-biskupije/625899.aspx

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/59338/seks-trazio-kredit-za-osjeckog-poduzetnika.html

Ne treba se plašiti javno izgovorene istine da našim smećem trguje i „gospodari“ mafija, vrlo bliska talijanskoj eko-mafiji. Zbog mafijaških prijetnji sa mjesta ministrice okoliša otišla je i Mirela Holy, sadašnja predsjednica perspektivne i uznapredovale mlade stranke OraH:

http://www.index.hr/vijesti/clanak/gobac-i-vukojevic-privilegirani-su-i-u-ovoj-vladi-imaju-monopol-i-enormne-profite-na-drzavnim-subvencijama/644423.aspx

Obzirom da iza njegovog nadasve drčnog ponašanja stoji neka „snagatorska“ obrana, može izjavljivati gluposti, poput mogućnosti proizvodnje dizela iz PET ambalaže uz pomoć NASA-inog stroja, čije su „puštanje u rad“ morali zaustaviti inspektori !

http://www.jutarnji.hr/-dao-sam-2-2-milijuna-eura-za-nasa-in-stroj-i-sad-jedini-u-regiji-mogu-proizvoditi-naftu-od-pet-ambalaze-/1108973acija“

Krajem ožujka ove godine hrvatska vlada je dala suglasnost Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za sklapanje ugovora vrijednog 13 milijuna kuna o nabavi plastičnih vreća s logom Fonda za PET, Al/Fe i stakleni ambalažni otpad. Kao najpovoljnijeg ponuditelja na natječaju Fond je odabrao trgovačko društvo Drava International d.o.o. iz Osijeka. Najzanimljivije je da je jedini ponuditelj na međunarodnom tenderu bila (kao svaki puta dosad) Drava International iz Osijeka.



Iako se za natječaje , javnu nabavu ili tender moraju birati najbolji od ponuđenih, a ukoliko nema mogućnosti izbora, natječaj se ponavlja. Barem je tako u normalnim natječajima. Na moj upit Fondu i Ministarstvu okoliša o eventualnom propustu prilikom odabira jednog od jedinog, Fond je odgovorio da je „postupak proveden po zakonu“.

Čemu služe vreće s vezicama? Da se u njima transportira otpadna ambalaža, PET boce, metalna ambalaža i staklo od dućana u kojem su ju građani predali do oporabitelja. Za PET ambalažu, to je - Drava International.

Bede, MUP i ja

Zvonka Bedea upoznala sam prije trinaest godina, u vrijeme trajanja eko-akcije sakupljanja kartonske ambalaže u nekadašnjoj Na-Mi. U tom periodu se dogodio slučaj sa prodajom trihineloznih kobasica, od kojih su se porazboljevao i dio osoblja samoposluge. Nakon nekog vremena sreli smo se u dvorištu i pogonu tvrtke Doseg, kamo sam došla sa inspektorom zaštite okoliša, jer su Bedea prijavili stanari susjednih zgrada zbog smrada i buke koji su dolazili iz njegovog pogona za reciklažu plastičnih folija. Nedugo nakon toga opet smo se susreli u vrlo lošoj atmosferi na dvorištu bivše tvornice žigica Drava, tada već Drava International-tvornice za reciklažu PET-a i plastičnih folija. Iako je ,kao direktor šibicare, nakon njenog stečaja , imao obavezu ukloniti na propisan način, sve eksplozivne i opasne tvari iz pogona, nikad to nije učinio. Stanari i stanarke okolnih zgrada nekoliko puta su neuspješno prijavljivali inspekciji zaštite okoliša smrad i buku koje je prouzročila preša za plastiku. Sanitarnoj inspekciji prijavljivali su gomilanje štakora unutar napuštenih pogona u kojima se gomilao plastični otpad i PET boce „na divlje“ dovezene iz Bosne i Srbije, koje su se ilegalno reciklirale u preši Drava Internationala. U periodu između 2005.do 2008. godine redale su se prijave za kršenje propisa, neke od njih potpisane mojim imenom. Pismeno smo slali podneske i prijave i u vladu RH. Zamolila sam saborsku zastupnicu Mirelu Holy da postavi pitanje zakonitosti dodjele koncesije za reciklažu PET-a tvrtki Drava International, što je ona i korektno odradila na jednoj od saborskih sjednica. Odgovor na moje pitanje bi je dovoljno nejasan, da ga ne vrijedi ni spomenuti. Ipak, Bede se sa svojim PET otpadom morao iseliti iz stare šibicire i okruženja stambenog naselja u predgrađe. Mešetarenjem na liniji Biloš (OSImpex)- Šmit (Gradnja) dobio je u korištenje napuštenu zgradu bivše ljevaonice željeza OLT, na ulazu u Osijek. Prevezao je pogon preše, ostavivši iza sebe neviđeno smeće u krugu stare šibicare, ali i onaj opasni i eksplozivni otpad iz vremena rada tvornice žigica. Tih dana smo se opet sreli. Kada me ugledao, zaustavio je svoju limuzinu uz pločnik, izašao iz nje i unio mi se u lice: „ Zapamtit ćeš me , piskaralo, moj rep je jako dugačak, pazi da te ne pokupi.“ Nedugo nakon toga dogodila se već spomenuta nesreća u napuštenim pogonima stare šibicare. Žene su u ranim jutarnjim satima sakupljale ostatke plastične folije i PET-a iako zvanično nitko u tim prostorima nije više radio, ali se očito ilegalno skladištio PET. Napisala sam kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu,kao građanka, navodeći da je direktor Bede svojim kršenjem propisa izazvao smrt djelatnice, a Ministarstvu zaštite okoliša zahtjev za oduzimanjem koncesije zbog kršenja propisa o zaštiti okoliša i sigurnosti. Nedugo poslije pozvana sam u osječki MUP, kod izvjesnog inspektora Šarca, koji me posjeo u malu kancelariju, izvadio iz ladica debeli štos papira i fascikala. Dva sata mi je objašnjavao da su to sve prijave protiv druga Zvonka Bedea, ali će se nažalost morati odbaciti ili ostaviti da se na njih nataloži birokratska prašina. Moju kaznenu prijavu također će državno odvjetništvo odbaciti. Objasnio mi inspektor da je drug Bede već „sredio“ odštetu sa obitelji umrle djelatnice, ali i sa ostalima koji su nastradali u eksploziji, pa sam ostala i bez svjedoka. Potom dugo nisam susretala druga Bedea, sve do trenutka kada je zasjeo u sredinu za stol, iznad transparenta stranke OraH, te progovorio o svom gospodarskom uspjehu kralja plastičnog smeća.

Treba li osuđivati tog čovjeka? Ne, on je sastavnica trulog sustava, kao što je to talijanska eko-mafija u Italiji. Treba ukloniti sustav.

20.05.2014. u 19:34 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 14.05.2014.

Nigerian 419 – organizirani internet kriminal

Piše: Ljiljanka Mitoš Svoboda

Šutnja je internet prevarantima i iznuđivačima najbolji prijatelj. Javna riječ o njihovim zločinima im je najgori neprijatelj. Progovorite! Imajte na umu da su te osobe kriminalci i trebaju biti tako i tretirani“, upozorenja su i upute na službenim stranicama FBI, u rubrici SCAMMERS .
Još su osjećaji intenzivniji kad shvatite da vam nitko ne može pomoći, osim da svoju bol istresete pred psihologom, u mraku crkvene ispovjedaonice ili netom proživljeno utopite u alkoholu. Jer, susret sa scammersima nije uopće bezazlen, pa proživljenu torturu ne treba tajiti nego ispričati.
Jeste li ljuti? Osjećate se nemoćno i osramoćeno? To su normalne emocije nakon što ste iskusili stanje žrtve iznuđivača-internet prevaranatapričati što većem broju prijatelja i prijateljica, da i oni ne bi nehotice postali nove žrtve.

Većina korisnika i korisnica interneta u Hrvatskoj obriše svaki sumnjivi e-mail. Najčešće su to „strictly confidence“ pisma i ponude iz neke afričke države, u kojima pošiljatelj nudi novčani udio onome tko pomogne izvući milijunske dolarske iznose iz ratom i sukobima zahvaćene Somalije, Nigerije, Burkine Faso i slično. U potpisu takovih pisama su djeca ubijenih roditelja ili udovice afričkih bogataša čudnih prezimena poput “Sir Arthur Von-Monsoon”,i “Barrister Frank N. Stein” ili „Omumba Gyoein King „. No, za početak suradnje u transferu novca, pošiljatelj „moli pomoć od nekoliko stotina dolara“, za odblokiranje bankovnog računa ili neke slične troškove. Sličan je primjer i lutrija El Gordo, kada su iz jednog scammerskog centra lansirani bezbrojni e-mailovi sa obavjestima o velikom lutrijskom dobitku. Pošiljatelj, izvjesna „European Lotery“, tražila je od „dobitnika“ ili „dobitnice“ hitnu dostavu skeniranih putovnica i bankovnih računa, te uplatu troškova transfera, u postoku razmjernom „novčanom dobitku. Dakako, uplate troškova za budući transfer dobitka moraju ići preko Western Union Bank ili Money Gram Brancha. U oba slučaja uplatitelji novaca za trošak transfera ostali su bez svojih ali i onih obećanih novaca.

Tko god da je nasjeo na opisane ili slične primjere i ušao je u ralje internet prevaranata i iznuđivača, svjetskih poznatih kao scammers. Teško će se izvući iz toga sam, jer oni su svoj cilj postigli, te žrtvu, kao izvor novca neće otpustiti tako lako.
Ali, ignoriranjem ili brisanjem sumnjivih e-mailova nije uklonjena opasnost, jer scammer i dalje vreba!

Lovci na prevarante i iznuđivače

Suradnjom hrvatskih i američkih policijskih i drugih službi te nekih nevladinih organizacija, početkom ove godine u SAD je izručen ukrajinski državljanin Sergej Litvinenko, uhićen još u kolovozu 2012. u Splitu. Američko pravosuđe tražilo ga je zbog međunarodnih internetskih prevara i računalnog kriminala, ukupno teških oko 20 milijuna dolara. On je jedan od 50 traženih optuženika koji se širom svijeta bave raznim oblicima internetskog kriminala, a pripadaju takozvanoj „ruskoj grupi“. Zato se ne može reći da hrvatska policija nije aktivna u progonu i otkrivanju scammersa, ali glavna krivica za slabo otkrivanje intenet prevaranta su same žrtve, zatim mediji kojima te „priče ne piju vodu“, a onda i nevladine organizacije koje su u Hrvatskoj potpuno nepismene za tu temu.

Najpoznatija „watch dog“ organizacija koje se bavi lovom scammersa je 419Eater sa sestrinskom web stranicom www.scamwarners.com , a nastoji prevarante što duže držati na „liniji“, kako bi im oduzimali vrijeme i koncentraciju te smanjivali mogućnost hvatanja novih žrtava. Osim što brane internet populaciju od napadača, daju savjete i podršku žrtvama internet prijevara i iznuda. Aktivisti i aktivistice ovih organizacija nazivaju se „scambaiteri“ (ljudi koji varaju prevarante), bore se sa scammersima ne samo putem interneta nego i fizički, dogovarajući sastanke uživo, navlačeči prevarante na ponekad sulude akcije i lokacije „ukoliko žele dobiti svoj plijen“, ukratko uništavajući ih na sve moguće načine. Sve češće se među lovce na prevarante uključuju i istraživački novinari i novinarke.

Internet prijevare i iznude postale su dio globalnog kriminalnog poslovanja, sa groznim posljedicama po pojedince ali i gospodarstvo. Prema statističkim podacima FBI-a , amerikanci su na internetskim prevarama 2011.godine izgubili 264,6 milijuna dolara. No, to nisu relevantni podaci, jer mnoge žrtve ne prijavljuju gubitke i prevare. Naime, scammersi su umjetnici u ulijevanju osjećaja straha, srama i krivnje u svojim žrtvama . Oni su majstori dominacije i zastrašivanja a te vještine pretaču vrlo inteligentno u svoja pisma, odnosno e-mailove. Jer, moraju što prije uhvatiti svoj plijen, odosno izvući iz žrtve što više novaca.

U SAD, Kanadi, Australiji, Velikoj Britaniji osnovane su nevladine organizacije koje daju psihološku pomoći žrtvama scammersa. Njihove su aktivnosti slične SOS telefonu, obzirom da scammersi naprosto izluđuju svoje žrtve telefonskim pozivima, ucjenama, pismima-sve dok im žrtva ne pošalje novce. A i nakon toga teror se nastavlja. U SAD postoji i posebna služba za pomoć prevarenima, Financial Fraud Enforcement Task Force.

Nigerian 419 –organizirani kriminal

Prevaranti rade u Nigeriji,Togou,Obali Bjelokosti, Gani, Maleziji, Hong Kongu, na Filipinima – i ostatku „trećih „ zemalja gdje postoji dovoljan broj otvorenih internet caffea. Internet caffei, dakle javni prostori su „radna mjesta“ scammersa.
„Ako netko postane žrtva Niger 419, ovi će ga scammersi oderati živog“,upozoravaju aktivisti iz 419Eater. Nigerijski centar scammerskog djelovanja najsnažniji je i najumreženiji na svijetu, dakako impozantniji nego ruski. Stručnjaci School of Law University of Surrey UK iz Guildforda (Velika Britanija) proveli su tijekom zadnjih pet godina istraživanje o „nigerijskim prevarama“, te otkrili kako savršeno funkcionira taj scammerski sustav.

Nigerijski centar scammerskog djelovanja ustrojen je poput virtualne paravojske čije je najmoćnije oružje kompjuter sa internetom. Sastoji se od lanca internet caffea u Lagosu, gradu od 14 milijuna stanovnika.
Mladi članovi i članice s računalnim vještinama regrutiraju se u upravo u tim cyber caffeima. Dalji rad nastavljaju od kuće ili kao korisnici i korisnice bilo kojeg iz lanca internet caffea. Nakon kratkog „probnog“ rada, organizatori im zadaju poslove izrađivanja lažnih profila i lažnih fotografija, falsificiranih dokumenata, te ih obučavaju u preradi ukradenih putovnica, bankovnih kartica, vozačkih dozvola i slično. Obzirom da među novoregrutiranima ima i studenata i obrazovanih osoba, oni dobivaju „složenije“ zadatke skladanja romantičnih pisama i slanja na već pripremljene pojedinačne e-mail adrese. Oni sa „tech“-hakerskim znanjem „skidaju i kradu“ podatke o kreditnim karticama i bave se hakiranjem tuđih bankovnih računa. Odvojene grupe bave se izrađivanjem lažnih memoranduma, bankovnih naloga, pečata i drugih potrebnih oznaka kojima će potvrđivati uvjerljivost i autentičnost kod budućih žrtava.
Grupe koje se zovu "komunikatori " imaju zadatak uspostaviti kontakt s ciljanom osobom, koju službeno zovu" Mugu " (u prijevodu " budala" ). Žrtve nalaze na društvenim mrežama, službenim poslovnim web stranicama i svim mogućim online dokumentima, kao što su članske liste političkih partija ili popisi sudionika i sudionica raznih konferencija, kulturnih događanja i slično.
U Nigerian 419 prevarantskom lancu važnu kariku drže " izvršitelji", koji govore i pišu strane jezike (engleski, francuski, španjolski).Oni su ti koji koristeći svoje komunikacijske vještine otvaraju posao prijevara i iznuda nad bezazlenim žrtvama, putem e-maila i telefona.
" Izvršitelji " su provjerene osobe, koje moraju znati zaštititi i svoju organizaciju, kako bi spriječili da oštećena žrtva pokuša povratiti izgubljeni novac.
Nad cijelom „radničkom „ strukturom, bdiju treneri, većinom studenti psihologije, umirovljeni vojni psiholozi ili osobe sličnih zvanja koja imaju manipulatorske vještine. Oni pomažu izvršiteljima u finalnim trenucima ili kada naiđu na tvrdoglave ili komplicirane „Mugu“, odnosno kada žrtva krene u kontra napad shvativši da je upala u ralje scammersa. Na kraju lanca čekaju „pobjednici "- oni omogućavaju protok ukradenog novca.
Scammersi rade u smjenama, od šest do osam sati po smjeni. Iskusni scammer mora dobiti natrag najmanje dva odgovora na 1.000 poruka poslanih e-mailom, odnosno očekuju da se u njihovu mrežu uhvati dvije ili tri "Mugu" svaki tjedan. Jedan od uspješnijih scammersa iz Nigerijskog centra , na kraju ipak dešifriran i uhvaćen, imao je samo šest godina! U Nigeriji je prosječna plaća jedan dolar (1 $) po danu. Internet prevaranti zarađuju najmanje $ 1,000 - $ 2,000 mjesečno. Neki zarađuju i nekoliko tisuća tjedno.
Nigerijski scammersi podijenji su po sektorima: bankovni, poslovni, menadžerski, lutrijski i kladioničarski, romantično-ljubavni, trgovici umjetninama, brokeri...Žrtve su im i muškarci i žene u jednakom broju. Nije za povjerovati, ali među najopasnije, uz one bankarske, ubrajaju se „romance“ scammers, romantično-ljubavni prevaranti, koji svoje žrtve izluđuju komplimentima, poklonima, bračnim ponudama i izljevima emocija. Cilj djelovanja ovih prevaranata je da svoju žrtvu što prije i što jače zbune, te je kroz imaginarnu romantičnu vezu bace na koljena, izvlačeći iz nje novac i pokretne vrijednosti do iznemoglosti. Često žrtvinim novcem ili njenim ukradenim kreditnim karticama kupuju i šalju joj darove, prstenje, luksuznu odjeću, umjetnine...Ali, nikada se ne odazivaju na sastanak uživo, izgovarajući se svojom visoko poslovnom angažiranošću, naglim odlaskom bolesnim roditeljima, ili vlastitom saobraćajnom nesrećom. Žrtve biraju po poslovnim mrežama poput LinkedIn, analizirajući im profile, poslove i druge prijatelje. Prevaranti su strpljivi i očekuju da žrtva mora „pasti“ nakon najviše mjesec i pol dana.

Zato spomenute organizacije lovaca na scammerse 419Eater ali i FBI posebno upozoravaju na te perfidne iznuđivače. „Ovo nije igra ili zabava . Ovo je rat, a vi imatre posla sa opasnim svjetskim kriminalcima, koji ne prezaju ni pred čim da postignu svoj cilj-dobiju novac. Zato, ako ste im već popustili i poslali nešto novaca, prekinite sve veze, pa hitno potražite pomoć lovaca na scammerse. No, ako mislite da ste jači i pametniji od prevaranta, te se odlučite osvetiti se i samostalno ga progoniti održavajući kontakt, budite sigurni da će stupanj opasnosti rasti a scammerski udar na vas eskalirati,“ upozoravaju 419Eater i Scamwarners.

Virtualna ljubav na prvi e-mail

Prosječno tri milijuna osoba godišnje u svijetu prijavi „romance“ scammerse, iznuđivanje i prijevaru. Dakako da ih je mnogo više, ali se osobe zbog sramote ne javljaju ni policiji niti medijima. Jedna od ovogodišnjih hrabrih je londonka Lori M. Odlučila je učiniti suprotno i javno istupiti kako bi upozorila javnost da se čuvaju prevaranata poput onog koji je nju 'preveslao'. Ispričala je FBI-u kako je izgubila gotovo dvije tisuće funti, jer je upoznala je svog prevaranta na jednoj poslovnoj društvenoj mreži. Zvao se Michael Kolb, časnik američke vojske u Afganistanu, poslao je svoju fotografiju vojnoj uniformi. Tvrdio je da ima 45 godina i da je udovac s odraslom djecom. Nakon 6-tjedne virtualne romance, zatražio je „pomoć“ za put u London, na upoznavanje s Lori, pri tome prodavši priču da mora deponirati 1400 funti za garanciju vojsci da će se vratiti u Afganistan. Kada je gospođa Lori shvatila da je prevarena, već je poslala Western Union doznakom svoju ušteđevinu u nepoznatom pravcu. Banka nije mogla transfer zaustaviti, FBI nije mogao provjeravati e-mail adrese jer je iznuđivač lažnog imena i lažnog profila već izbrisao svoj račun. Nastavkom istrage ustanovljeno je da Michael Kolb ne postoji ni u kakvim američkim vojnim postrojbama u Afganistanu, niti „US army“ traži depozite za one koji odlaze na odmor. Ipak, Lori je nakon izvjesnog vremena dobila razglednicu iz jedne afričke države, s porukom „ baš se dobro zabavljam, hvala na novcu“.

Moj scammer


Javio mi se preko LinkedIn mreže, podsjećajući me na naš susret pri mojem jesenjem putovanju vlakom na jug Italije, razmjenu „vizit kartica“, ugodno ćaskanje i jak trag emocija koje sam na njega ostavila. Iako je poslao fotografiju i link na svoj LinkedIn profil , nisam bila ni sigurna ni nesigurna da sam se osobom „C.M.“ upoznala i razgovarala tijekom dva-tri sata noćnog putovanja. Obzirom da sam boravila na velikoj višednevnoj konferenciji, pretpostavila sam da mi je osoba jednostavno pobjegla iz sjećanja. Nisam pridavala pažnju ni slijedećim svakodnevnim e-mailovima, ni kratkim razgovorima na mobitel, punim osjećaja i obećanja da će moj „ princ na tankeru“ doći po mene, samo dok kupi 60 tisuća barela sirove nafte u Nigeriji, prebaci u Englesku, po narudžbi tvrtke Morrisons, naplati 2,5 milijuna dolara, kupi mi dijamantni prsten i pošalje neke poklone i svoju prtljagu na moju kućnu adresu.Tek sam tada počela pažljivije proučavati pristigle e-mailove, poslane mutne fotografije, vrlo loše izrađen ugovor između „C.M.“ i tvrtke Morissons, kojeg mi je poslao kao dokaz svoje poslovne ozbiljnosti. Uočila sam pismene greške nelogične u odnosu na obrazovnu razinu osobe „C.M.“ koju je objavio na profilu LinkedIn. Neki su se romantični dijelovi pisama uporno ponavljali, kopirani iz jednog pisma u drugo, sa istim pogreškama u tekstu. Svoje osobne podatke „C.M.“ je nekoliko puta zbrljao, mijenjajući datum rođenja. Na moja pitanja nije direktno odgovarao, ali je inzistirao na mojoj adresi. Nakon tri tjedna dopisivanja, požalio se da je bez novaca, te bi ja odmah trebala poslati 100-tinjak dolara u Nigeriju, jer mu ATM kartica ne funkcionira tamo, a mora platiti internet u kafiću, kako bi mi se redovno javljao. Odgovorila sam da sam siromašna hrvatska novinarka free lancerica,da ne želim „krvavi dijamant“, goste ni tuđu prtljagu u svojoj kući. Od tada je nježnost u sadržajima e-mailova blijedila, pojačavao se agresivni ton i intenzitet komuniciranja. Upala sam u stanje nervoze, te posumnjala u iznuđivača. Nakon razmjene savjeta sa lovcima na scammerse iz 419Eater, pokušala sam prekinuti komunikaciju i blokirat scammerov e-mail . No, moj „ C.M.“ pojavio se na mojem facebook zidu, tražeći hitan razgovor. Lišen početne romantike, sveo se na raspravu kad i koliko novaca ću mu poslati na adresu hotela u Delta State u Nigeriji, novaca mu treba, nema nikog da mu pomogne, izbacit će ga gazda ih hotela. Novčane potrebe povisile su se na 500 eura. Tada sam shvatila da se nismo nikada srelu u vlaku, a informacije o mojem putovanju po jugu Italije skinute su sa mojeg facebooka. Poruke su stizale jedna za drugom, požurivao me da šaljem novce jer mora otići što prije iz Nigerije i doći u Hrvatsku, da ne umre od ljubavi. Potrebna suma već je iznosila 1000 eura. Nakon nekoliko dana moj scammer „C.M.“ javio se iz Londona, šaljući adresu na koju trebam poslati novac. Odgovorila sam da odmah krećem u London i donosim novce. Tada je počela prava baražna vatra uvreda tipa „balkanska prljava lažljivice“, ali prijetnji po moju sigurnost. Tada sam mu dala na znanje da je otkriven kao scammer. Forumaši sa 419Eater su me upozorili da sam u opasnosti, obzirom da ne znam tko je u stvarnosti „C.M.“ , te me uputili kako da „pratim“ lokacije sa kojeg mog scammer šalje e-mailove. Bile su to Lagos-Nigerija, Washington-SAD, London-UK, ta zadnje jedna od susjednih država. Istovremeno je moj kolega počeo dobivati slične romantične e-mailove, a analzirajući datume i cirkuliranje elektonske pošte uz pomoć uputa sa stranice Scamwarner, njegov e-mail preuzet je iz mog adresara! Slučaj mog privatnog scammersa još nije zatvoren. Tenzije koje mi je nabio u roku od dva mjeseca, a koje još nisu popustile, rezultiraju da pretrnem kad vidim na ulici veliki trenac sa zatamnjenim staklima i osobu koja je nalik na falsificiranu fotografiju „C.M.“ objavljenu na facebook stranici (koju je nakon raskrinkavanja zatvorio).

Kako scammersi troše novac?

U slučaju Nigerijskih prevaranata, osim za plaćanje rada svoje kriminalne organizacije, osobnu potrošnju i luksuz, veliki dio novca slijeva se u druge kriminalne kanale poput pljački, ilegalnog iskapanja zlata i dijamanata (krvavi dijamant), trgovine drogom, trgovine ljudima, otmica, krijumčarenja elektronike, namještanja i klađenja u sportu, te financiranje terorističke aktivnosti.

Zato su scammersi opasni. FBI upozorava na svojim web stranicama da svaka žrtva ili potencijalna žrtva blokira svoju elektroničku poštu i odmah potraži pomoć i savjet od najbliže organizacije za lov na scammerse ili slučaj prijavi policiji. „Mnogi obrišu poštu i krenu dalje, ne uzimajući ovo upozorenje ozbiljno, uvjereni da su internet prevaranti samo virtualni, smješteni negdje daleko i ne mogu fizički pronaći svoje žrtve.To nije istina . Ne samo da vam mogu uništiti računalo virusima, ukrasti vaše osobne podatke, nego vas lagano mogu pronaći na vašoj kućnoj ili poslovnoj adresi. Ovisno o količini novca koji je bio uključen u njihov plan,a koji ste odbili dati, toliko je mjerilo opasnosti ,“ kažu u FBI.

Ubojstva i samoubojstva

Najveća žrtva Nigerijskih scammersa je Nelson Tetsuo Sakaguchi, viši direktor brazilske banke Banco Noroeste SA u Sao Paulu, koji pronevjerene 242 milijuna dolara u razdoblju između 1995 i 1998 u 3. najvećoj prijevari u povijesti bankarstva. Banka je propala, 170 milijuna dolara je vraćeno nakon što je zaplijenjena flota luksuznih automobila i vile u Nigeriji, Švicarskoj i SAD. Nelson Tetsuo davao je odobrenja za sve transfere za lažni ugovor za projekt izgradnje zračne luke u Abuji. Nigerijska grupa 419 obećala mu je veliku proviziju u zamjenu za financiranje ugovora. Svi su na kraju dobili samo –zatvor. Ova je prijevara izazvala dva ubojstva.

Neke očajne žrtve su pokušale vratiti svoje novčane gubitke putujući u Nigeriju u potragu za prevarantima.Posljedice tih avantura su katastrofalne. U posljednih deset godina broj ubijenih koji su pokušali prodrijeti u „srce“ Nigerijske grupe scammera kreće se oko 50 osoba. Uglavnom su to europljani koji su krenuli u osvetnički pohod. Osim što su stradali, njihove su obitelji došle pod udar scammersa, postavši nove žrtve.

Oznake: organizirani kriminal

14.05.2014. u 11:51 • 0 Komentara • Print • #

petak, 09.05.2014.

Stan i škrinja ministra Vrdoljaka

Piše: Tihomila Jovanović

«Neka jedu kolace « izjava koja se odnoslila na izgladnjeli francuski narod ,u Vrdoljakovom slucaju bit ce «neka jedu sladoled».

Ovom društvu najviše nedostaje optimizma. Potrebna nam je atmosfera koja daje za pravo vjerovati da će sutra biti bolje. Ova će godina donijeti neophodno bolje raspoloženje temeljeno na brojevima koji će pokazati rast. To će biti prekretnica. Kada ljudi konačno vide da se oporavak počeo događati, pokrenut će se i potrošnja, smjelije će se investirati i pokrenut će se cijelo gospodarstvo!", napisao je aktualni ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak na svom službenom Facebook profilu.

Ta njegova izjava sjela je hrvatskoj javnosti k’o budali šamar, rekli bi frazeri. I ne bi pogriješili. Jer iz izjave se jasno iščitava, osim podcjenjivanja inteligencije vlastitog naroda, da ministar nije u kontaktu sa stvarnim zivotom vecine hrvatskih građjana. Nije u kontaktu niti sa onim istim životom kakav je vodio prije nego li se upustio u političke vode.Niti u jednoj od tvrtki u kojima je radio do tada, nisu zabilježeni značajniji rezultati.

Imovinsko stanje

Prije samo dvije godine ministar Vrdoljak je svoju imovinsku karticu upisao dječji bicikl i dvije i pol tisuce kuna alimentacije. U objavi stoji da je bio suvlasnik stana od 81 kvadrata, a u novoj kartici navodi ušteđevinu od 200 tisuća kuna. Kasnije se nigdje ne navodi je li stan ostavio bivšoj supruzi ili je isplaćen za svoj dio, te je li na isplatu platio porez. Obzirom da je stan bio u vrijednosti pola milijuna kuna, lako je moguće da je od toga svog dijela novca Vrdoljak između dvije imovinske kartice “uštedio” 200 tisuća kuna.

Možda ministar gospodarstva Vrdoljak jednostavno (ne) zna s brojkama ili smatra da je bolje hrvatskoj javnosti servirati samo jedan dio informacija koji je dovoljan da zadovolji formu. Tako Večernji list, gotovo ničim izazvan, objavljuje krajem travnja ove godine tekst u kojem piše “da ministar Vrdoljak sa svojom obitelji vise nije podstanar u svom Osijeku”. U tekstu piše da je stan u vrijednosti 900 tisuća kuna veličine 98,47 četvornih metara, te da će nekretninu otplaćivati većim dijelom iz kredita u iznosu od 80.400 eura.

Novi stan

Medjutim, u vlasničkom listu novi Vrdoljakov stan, uknjižen na njegovo ime, sastoji se od ulaza, ostave, dvije kupaonice, kuhinje, dnevnog boravka, degažmana, garderobe, dječje sobe, spavaće sobe, te sporednog dijela terase (9,77 četvornih metara), terase (12,39 metara), podrumskog spremišta (4,57 cetvornih metara) te parkirnog mjesta od 10,35 četvornih metara. Kad se sve zbroji, u pravilu ministrov stan ima 120,63 četvorna metra , plus 14,92 četvorna metra spremišta i parkirališta.. No, to nije sve, jer je ministar kupio i garažu od 11,38 četvornih metara koja se nalazi u podrumu iste zgrade. Za razliku od stana koji je samo u njegovom vlasništvu, garažu dijeli sa sadašnjom suprugom.

Cijena ministrovog stana, obzirom na veličinu pokazuje kako se za malo novaca može kupiti puno, poput “akcije” u nekom supermarketu. Njegov penthouse od 120.63 cetvorna metra zauzima cetvrtinu cijele stambene zgrade koja je ukupne povrsine od 446 cetvorna metra., a ukupna povrsina koju posjeduje ministar u stambenoj zgradi u Hebrangovoj ulici je 146. 93 cetvorna metra. Ovaj primjer je vjerojatno obradovao i ulio nadu ostalim podstanarima od kojih neki već desetljeće lutaju po iznajmljenim stanovima, jer nemaju ni uvjete ni jamce ni početna ulaganja za kupovinu stana, niti ga mogu pronaći za tako jeftine pare. Stoga bi ministar Vrdoljak trebao javno objasniti kako se to radi, u totalno osiromašenoj istočnoj Slavoniji. .A možda je stvar u sklapanju dobre nagodbe s izvođačem radova, obzirom da je zgradu gradilo građevinsko poduzeće Monte Mont iz Osijeka, koje je za vrijeme Vrdoljakova dogradonačelnistva u Osijeku radilo na obnovi i izgadnji mnogih objekata.

“Privatizacija” zajedničkog krova

Po podacima iz Zemljišnih knjiga, osim na stan, ministar, čini se, polaže pravo I na krov zgrade u kojoj ima stan. U vlasničkom listu na njegovo ime uknjiženo je pravo služnosti postavljanja I korištenja naprava za korištenje sunčeve energije na cijeloj površini krova stambene zgrade na neodređeno vrijeme, a u korist svakodobnog vlasnika stana E-30. Za sklapanje takvog ugovora potrebna je suglasnost svih stanara, a kako piše u tekstu u Večernjem listu od 24.04. 2014., tek je oglašena prodaja preostalih stanova u zgradi, pa ostaje upitno tko je sklopio ugovor o uslužnosti u ime budućih stanara koji će tek kupiti stanove.

O prodaji struje I zaradi nećemo ni govoriti jer na prosječnom krovu obiteljske kuće, po stručnim pokazateljima , za najam krova tvrtki koja postavlja solarne ćelije na rok od 14 godina može se zaraditi oko 200 000 kuna. No problem su godišnje kvote za obnovljive izvore energije, kojima je država, odnosno HEP, ograničila davanje dozvola za postavljanje solarnih panela, zbog čega su mnogi hrvatski građjani do daljega ostali bez te mogućnosti.

Ministar Vrdoljak “uspio” je ući u kvotu iako solarni sustav na zgradi ne funkcionira a ne zna se ni kad će. Jer, kako piše u Glasu Slavonije “oni koji se žele baviti proizvodnjom električne energije mogu se obratiti Ministarstvu gospodarstva (Uprava za energetiku I rudarstvo), lokalnoj razvojnoj agenciji ili Fondu za zastitu okoliša i energetsku učinkovitost, ali morat će pričekati da ministarstvo objavi nove kvote za 2014. godinu”.
Po svemu pretpostavljajući, aktualni ministar gospodarstva Vrdoljak obratio se sam sebi te nije imao problema I sve je odrađeno u roku. No, gle slučajnosti, tvtka Visan d.o.o. iz Aljmaša , u vlasništvu sadašnje ministrove supruge između ostalog je registrirana i za proizvodnju električne I toplinske energije iz alternativnih i obnovljivih izvora, te proizvodnju, montažu i puštanje u pogon postrojenja za obnovljive izvore energije. Naravno, tvrtka je registrirana I za sve ostale djelatnosti u svezi proizvodnje, prijenosa, distribucije i opskrbe plinom I električnom energijom.

Je li to sukob interesa, treba presuditi neki “nadležni organ”. No, biti u sukobu interesa ministru Vrdoljaku nije strano, obzirom da se i njegova bivša tvrtka Ato- inžinjering našla na popisu trgovačkih društava u kojima dužnosnici u smislu zakona o sprječavanju sukoba interesa imaju 0,5 posto ili više udjela u vlasništvu. I dok je Ato inžinjering “procvjetao” nakon odlaska Vrdoljaka u ministarstvo, tvrtka njegove nove supruge Visan d.o.o. iskazuje minus za prošlu godinu od 51.673 kune. To ipak nije spriječilo Vrdoljakove da se “počaste” novim Mercedesom C klase iz 2008.

Kako oni sve to mogu financijski izdržati? Možda uštede na poslasticama, jer ih ne kupuju, nego dobiju za poklon cijelo pakovanje promotivne Ledo škrinje te ju smjeste u dnevni boravak na dohvat ruke. A kako se oboje vole družiti na popularnoj društvenoj mreži, u trenutku slabosti ministrova supruga pohvalila se time, neoprezno, i “zaradila” ime Maria Antoaneta. «Neka jedu kolace « izjava koja se odnoslila na izgladnjeli francuski narod ,u Vrdoljakovom slucaju bit ce «neka jedu sladoled».

09.05.2014. u 17:19 • 0 Komentara • Print • #

Grozota sudbine Imunološkog zavoda

Piše: Tihomila Jovanović


Luka Rajić je više preprodavač nego investitor, upozoravaju bivši djelatnici PharmaSa.Radi li se o još jednoj hrvatskoj gospodarskoj priči za koju smo mislili da je završila zajedno s prošlom vladom i njenim članovima koji sada sjede u Remetincu?

Sudbina imunološkog zavoda i njegovih zaposlenika i dalje je neizvjesna. Od kad je Zavod izgubio dozvolu za proizvodnju krvnih derivata, što je činilo dvije trećine njegovih prihoda, pokrenut je stečajni postupak. Iako je vlada kao većinski vlasnik obećala pomoć, a Ivan Vrdoljak, ministar gospodarstva još prošle godine izjavljivao kako sigurno neće dozvoliti da Imunološki zavod “bace u vjetar” nego će brinuti i kao vlasnici i kao država, to se nije dogodilo. Svjestan ogromnih posljedica zaustavljanja proizvodnje, brzo je reagirao i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, uputivši pismo namjere da Grad Zagreb preuzme Imunološki zavod.

Podršku su mu dali i sindikati jer bi proizvodnja ostala u gradu, a u Zavod bi bilo uloženo 10 do 15 milijuna eura. Bandić je za medije komentirao kako se nije smijelo dopustiti da Imunološki zavod ode u stečaj te pozvao nadležne institucije da provjere zašto je Zavod propao te kome je to bilo u interesu. U međuvremenu, za ulaganje u Imunološki zavod interes je iskazao i Luka Rajić, bivši kralj mlijeka, a sadašnji vlasnik PharmaSa, tvtke koja se trebala baviti proizvodnjom i prodajom generičkih lijekova.

No njegovi bivši djelatnici upozoravaju da bi PharmaS koji je zajedno s fondom Nexus FGS uputio svoj prijedlog Vladi RH, bio poguban izbor.

On je više preprodavač nego investitor. Svi njegovi dosadašnji poslovni potezi ukazuju na to. U tvrtki PharmaS prvi puta je trebao stvoriti neku vrijednost, ali za manje od dvije godine, promijenio je strategiju, smijenio cijelu upravu, podijelio otkaze, a onda su ljudi počeli i sami odlaziti. U takvoj proizvodnji ciklus koji je potreban, i koji bi sam sebi bio potvrda, je oko pet godina, a u njegovom tvornici u Popovači, nakon samo tri godine od osnivanja, danas rade samo skladištar, vozač i portir, kažu bivši zaposlenici.

Sam početak otvaranja tvornice bio je vrlo obećavajući. Na zemljištu koje je dobio od države, Rajić je izgradio tvornicu vrijednu 300 milijuna kuna u kojoj je trebao zaposliti oko 50-tak radnika. Prilikom svečanog otvorenja, tadašnja premijerka Jadranka Kosor istaknula je kako je riječ o važnom gospodarskom događaju jer se radi o investiciji u proizvodnju. I sam Luka Rajić tom je prilikom izjavio:

“ Proizvodnja je moj put. Možete nešto prodati i petnaest puta, ali proizvesti samo jednom.”

Upravo pod tom parolom, okupio je izvrstan tim stručnjaka koji su vjerujući u stvaranje novih vrijednosti, entuzijastično prionuli na posao. No, uskoro je uslijedilo razočarenje kada su shvatili da je pravi moto pod kojim vlasnik radi ustvari “kupi-prodaj”. Iako se PharmaS kao novoosnovana hrvatska tvrtka trebao baviti proizvodnjom i prodajom generičkih lijekova, u pogonu se prema riječima djelatnika, uglavnom radilo prepakiravanje lijekova uvezenih iz Indije, Španjolske, Nizozemske i Mađarske.

Hiroviti i nestrpljivi vlasnik, samo nakon godinu i pol od lansiranja prvog proizvoda, preko noći je promijenio poslovnu politiku,unutar tjedan dana smijenio upravu, smanjio plaće, podijelio otkaze, a mnogi stručnjaci iz raznih područja poput šefa kontrole kvalitete, voditelja registracija lijekova, direktorice investicija i održavanja i drugih, samovoljno su napustili tvrtku.PharmaS je promijenio strategiju te se više ne bavi svojom primarnom djelatnošću, proizvodnjom i prodajom generičkih lijekova već se pokušava brendirati kao inovativna kompanija u proizvodnji dodataka prehrani. No nagađa se da je realizacija daleko od visokih planova, a jedini izlaz za kompaniju je preuzimanje Imunološkog zavoda sa partnerom Nexus FGS.

Time Rajić ne bi preuzeo Imunološki zavod već samo posao Zavoda, nekretninu na Rockfellerovom trgu u Zagrebu, a najprofitniju proizvodnju prebacio u opustjelu tvornicu u Popovači.

Sudbina jedne takve kompanije, čija je djelatnost od nacionalnog interesa za državu, bila bi zapečačena. To ne znači da bi prestao interes Rajića za trgovinu krvlju jer po intuiciji dobrog preprodavača, a i s dobrim političkim vjetrom u leđima, zna da je riječ o milijunskim dozama koje jamče milijunsku zaradu. Posebice ako sirovinu dobija besplatno jer je u Hrvatskoj praksa dobrovoljnog davanja krvi, dok se u ostalim europskim zemljama to plaća. Zanimanje za ovu životno dragocjenu tekućinu Rajić iskazuje već unazad nekoliko godina kao najveći donator Centra za hemodijalizu Opće bolnice Konjic (posljednja je iznosila 100 000 KM). Upravo Rajićevim donacijama omogućeno je osnivanje toga Centra u njegovom rodnom gradu.

Interesantno je da Rajić nije ni jednu donaciju uputio nekoj hrvatskoj ustanovi toga tipa, a sada iskazuje interes za kompaniju čija je djelatnost i opstanak itekako važan u daljnjem funkcioniranju zdravstvenog pa i državnog sustava. Prave namjere Rajića za sada su dobro skrivene i nema nekog trajnog jamstva, koliko je u javnosti poznato. A u zemlji gdje se tvrtke svakodnevno bacaju u stečajeve, čak ni neko jamstvo nije jamstvo opstanka. Tako nitko ne može biti siguran da Imunoloski zavod neće doživjeti sudbinu Rajićeve hrvatske tvrtke Dukat i vrlo brzo “ u dijelovima” biti prodan nekoj stranoj firmi od koje će se onda kupovati krvni pripravci po daleko višim cijenama. Rajić još može ostaviti zaleđe u svom rodnom gradu, u susjednoj Bosni I Hercegovini, gdje bi onda po jeftinijim uvjetima i s jeftinom radnom snagom mogao instalirati proizvodnju cjepiva neophodnih tržištu.

I dok se obrisi Rajićevih namjera mogu nazrijeti ispod tajnovitog vela investiranja, postavlja se pitanje djelovanja Ministarstva gospodarstva a time i države kao većinskog vlasnika. Izjave potpredsjednika Vlade Branka Grčića da se traže investitori, ne stoje. Oni su tu. Upitno je što se čeka u situaciji u kojoj je svaki dan, svaki sat presudan. Odugovlačenje navodi na samo jedan zaključak, a taj je da se čeka povoljniji vjetar koji će zapuhat u jedra vladinog izabranika. Jer kako inače protumačiti izjavu Ive Tomca, predsjednika Sindikata energetike, kemije i nemetala prema kojoj oni nemaju kome iz vlade iznijeti svoj prijedlog jer do ministra ne mogu ni doprijeti. Ministarstvo gospodarstva do 20. prosinca 2013. godine trebalo je dostaviti plan i program restruktuiranja, a umjesto toga ih je dočekala odluka Trgovačkog suda o pokretanju stečajnog postupka nad Imunološkim zavodom.

09.05.2014. u 16:13 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 06.05.2014.

Finaciranje inovativnog agroturizma

Piše: Ljiljanka Mitoš Svoboda

Kada Hrvatska bude ispunila uvjete, odnosno usvojila Strategiju ruralnog razvitka, iz European Agricultural Fund for Rural Development (EAFRD) bit će dostupno ukupno dvije milijarde eura. Za Hrvatsku će Fond biti otvoren od 2014. do 2020. godine.

Agroturizam u državama EU jača sve više, postaje popularan i tražen. European Agricultural Fund for Rural Development (EAFRjavascript: void(0);D) je instrument Zajedničke poljoprivredne politike EU. Vrijednost Fonda je 77,66 milijardi eura.Iz njega se financiraju projekti ruralnog razvoja, a time i agroturizma. Hrvatskoj je ovaj Fond otvoren od dana pristupanja Europskoj uniji. Međutim, hrvatska vlada još nije usvojila Strategiju ruralnog razvitka, pa je korištenje ovih novaca odgođeno. Hrvatska agroturistička OPG-a vjerojatno će imati prvu priliku korištenja novaca iz EAFRD tek u drugoj polovici ove godine.Spomenute novce iz EU poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj koriste mnoga seoska gospodarstva u Europi, provodeći zanimljive, inovativne i jedinstvene projekte. Evo nekoliko primjera.

„Ruralni turizam - usluge za posjetitelje s invaliditetom“ (Rural Tourism Services for Disabled Visitors) projekt je kojeg provode ribolovačka društva i baltičko selo Harju u sjevernom dijelu Estonije. Rekreativni ribolov i agroturizam su osnovna gospodarska grana. Među turistima su sve češće i invalidne osobe. Kako bi pojačali agroturističku kvalitetu, ribolovačka društva i općina su odlučili izgraditi infrastrukturu za invalide-pristupe ribičkim platformama i drugim objektima od turističkog interesa, a u smještajnim objektima i restoranima postaviti WC za invalide. Za te specifične aktivnosti EAFRD im je odobrio 79 tisuća eura nepovratnih novaca.

Nature Tourism je naziv zajedničkog agroturističkog projekta za kojeg su lokalne akcijske grupe (LAG) i obiteljska gospodarstva iz Velike Britanije, Portugala, Mađarske, Francuske i Finske iz Fonda dobile 445 tisuća Eura.

Voditelj projekta je Karhuseutu (Pori, Finland) U ovom transnacionalnom projektu glavni je cilj međusobno promoviranje turističke ponude kroz različe vrste društvenih medija, promicanje isključivo odgovornog korištenja prirodnih dobara u turizmu te poticanje lokalnog gospodarstva. Ono što je posebno zanimljivo jest da taj posao vode žene i mladih ljudi, pa se time sprječava ruralna depopulacija.

Projektu Promocija „zelenog“ turizma u ruralnom području Lago di Garda(Italija) i jezera Balaton ( Mađarska) EAFRD je dodijelio 640 tisuća eura. Projekt je usmjeren na razvoj integrirane strategije ruralnog turizma u područjima oko dva jezera u geografski različitim područjima, te na integraciju zaštite okoliša, kulturne baštine i obalnog turizma.Glavna aktivnost mađarskih i talijanskih projektnih partnera jest izdavanje sveobuhvatnog agroturističkog i ekoturističkog kataloga " Green Line", u kojem se objavljuje turistički potencijal projektnih područja , sa naglašenim točkama prirodnih ljepota , kulturne baštine, eko -friendly športa, lokalni obrti, smještaj i ugostiteljstvo, javni transport. Ono što je inovantno u projektu jest popust " Green Card " i " Green Line", odnosno „booking“ servis koji vrijedi na području obuhvaćenom projektom-Na jezeru di Garda i na Balatonu.


Najviše projekata inovativnog agro turizma provodi Italija, zatim slijede Francuska. Mađarska, Latvija, Estonija i Velika Britanija. Jedan od popularnih projekata, financiran sa 74 tisuće eura je talijanski, nazvan „Prirodna baština i bioraznolikost je važan dio agroturizma ...“
Salecchia je farma u regiji Apulia, dobro je poznata po inovativnim obrazovnim agroturističkim uslugama. EAFRD potpora omogućila je poboljšanje eko-turističkih usluga koje nude vlasnici farme, a time i povećanje broja posjetitelja i posjetiteljica. Salecchia se prostire na 300 hektara, a registrirana je kao edukativna farma. Dvije popularne aktivnosti su "Posvoji ovcu" i "Posvoji svinju" . Cilj ovih aktivnosti je zaštititi i valorizirati lokalne pasmina ovaca ( "Gentile di Puglia") i svinja ( "Suino nero dei Monti Dauni"). Farma može ugostiti do 20 gostiju , koji mogu sudjelovati u svakodnevnom funkcioniranju poljoprivrednog života. Novac koji su vlasnici dobili kao bespovratna sredstava iz Fonda za ruralni razvoj EU, utrošen je u proširenje i obnovu gospodarskih objekta, učionica, otvaranje trgovine sa loklanim proizvodima, te prilagođavanje smještajnog prostora za obitelji s djecom. Naime, glavni turisti i turistice su djeca, koja imaju prilike naučiti sve o uzgoju životinja, dobrom ophođenju s njima, zašto ih seljaci nazivaju „blagom“. Također, mogu privremeno „posvojiti“ svoju svinju ili ovcu . Obzirom da ih ne mogu odnijeti sa farme, na odlasku djeca i roditelji dobivaju album, kao uspomenu na edukativni odmor na agroturističkoj farmi.

Oznake: agroturizam

06.05.2014. u 14:18 • 0 Komentara • Print • #

Sljedeći mjesec >>