Marketing
Grozota sudbine Imunološkog zavoda
Piše: Tihomila Jovanović
Luka Rajić je više preprodavač nego investitor, upozoravaju bivši djelatnici PharmaSa.Radi li se o još jednoj hrvatskoj gospodarskoj priči za koju smo mislili da je završila zajedno s prošlom vladom i njenim članovima koji sada sjede u Remetincu?
Sudbina imunološkog zavoda i njegovih zaposlenika i dalje je neizvjesna. Od kad je Zavod izgubio dozvolu za proizvodnju krvnih derivata, što je činilo dvije trećine njegovih prihoda, pokrenut je stečajni postupak. Iako je vlada kao većinski vlasnik obećala pomoć, a Ivan Vrdoljak, ministar gospodarstva još prošle godine izjavljivao kako sigurno neće dozvoliti da Imunološki zavod “bace u vjetar” nego će brinuti i kao vlasnici i kao država, to se nije dogodilo. Svjestan ogromnih posljedica zaustavljanja proizvodnje, brzo je reagirao i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, uputivši pismo namjere da Grad Zagreb preuzme Imunološki zavod.
Podršku su mu dali i sindikati jer bi proizvodnja ostala u gradu, a u Zavod bi bilo uloženo 10 do 15 milijuna eura. Bandić je za medije komentirao kako se nije smijelo dopustiti da Imunološki zavod ode u stečaj te pozvao nadležne institucije da provjere zašto je Zavod propao te kome je to bilo u interesu. U međuvremenu, za ulaganje u Imunološki zavod interes je iskazao i Luka Rajić, bivši kralj mlijeka, a sadašnji vlasnik PharmaSa, tvtke koja se trebala baviti proizvodnjom i prodajom generičkih lijekova.
No njegovi bivši djelatnici upozoravaju da bi PharmaS koji je zajedno s fondom Nexus FGS uputio svoj prijedlog Vladi RH, bio poguban izbor.
On je više preprodavač nego investitor. Svi njegovi dosadašnji poslovni potezi ukazuju na to. U tvrtki PharmaS prvi puta je trebao stvoriti neku vrijednost, ali za manje od dvije godine, promijenio je strategiju, smijenio cijelu upravu, podijelio otkaze, a onda su ljudi počeli i sami odlaziti. U takvoj proizvodnji ciklus koji je potreban, i koji bi sam sebi bio potvrda, je oko pet godina, a u njegovom tvornici u Popovači, nakon samo tri godine od osnivanja, danas rade samo skladištar, vozač i portir, kažu bivši zaposlenici.
Sam početak otvaranja tvornice bio je vrlo obećavajući. Na zemljištu koje je dobio od države, Rajić je izgradio tvornicu vrijednu 300 milijuna kuna u kojoj je trebao zaposliti oko 50-tak radnika. Prilikom svečanog otvorenja, tadašnja premijerka Jadranka Kosor istaknula je kako je riječ o važnom gospodarskom događaju jer se radi o investiciji u proizvodnju. I sam Luka Rajić tom je prilikom izjavio:
“ Proizvodnja je moj put. Možete nešto prodati i petnaest puta, ali proizvesti samo jednom.”
Upravo pod tom parolom, okupio je izvrstan tim stručnjaka koji su vjerujući u stvaranje novih vrijednosti, entuzijastično prionuli na posao. No, uskoro je uslijedilo razočarenje kada su shvatili da je pravi moto pod kojim vlasnik radi ustvari “kupi-prodaj”. Iako se PharmaS kao novoosnovana hrvatska tvrtka trebao baviti proizvodnjom i prodajom generičkih lijekova, u pogonu se prema riječima djelatnika, uglavnom radilo prepakiravanje lijekova uvezenih iz Indije, Španjolske, Nizozemske i Mađarske.
Hiroviti i nestrpljivi vlasnik, samo nakon godinu i pol od lansiranja prvog proizvoda, preko noći je promijenio poslovnu politiku,unutar tjedan dana smijenio upravu, smanjio plaće, podijelio otkaze, a mnogi stručnjaci iz raznih područja poput šefa kontrole kvalitete, voditelja registracija lijekova, direktorice investicija i održavanja i drugih, samovoljno su napustili tvrtku.PharmaS je promijenio strategiju te se više ne bavi svojom primarnom djelatnošću, proizvodnjom i prodajom generičkih lijekova već se pokušava brendirati kao inovativna kompanija u proizvodnji dodataka prehrani. No nagađa se da je realizacija daleko od visokih planova, a jedini izlaz za kompaniju je preuzimanje Imunološkog zavoda sa partnerom Nexus FGS.
Time Rajić ne bi preuzeo Imunološki zavod već samo posao Zavoda, nekretninu na Rockfellerovom trgu u Zagrebu, a najprofitniju proizvodnju prebacio u opustjelu tvornicu u Popovači.
Sudbina jedne takve kompanije, čija je djelatnost od nacionalnog interesa za državu, bila bi zapečačena. To ne znači da bi prestao interes Rajića za trgovinu krvlju jer po intuiciji dobrog preprodavača, a i s dobrim političkim vjetrom u leđima, zna da je riječ o milijunskim dozama koje jamče milijunsku zaradu. Posebice ako sirovinu dobija besplatno jer je u Hrvatskoj praksa dobrovoljnog davanja krvi, dok se u ostalim europskim zemljama to plaća. Zanimanje za ovu životno dragocjenu tekućinu Rajić iskazuje već unazad nekoliko godina kao najveći donator Centra za hemodijalizu Opće bolnice Konjic (posljednja je iznosila 100 000 KM). Upravo Rajićevim donacijama omogućeno je osnivanje toga Centra u njegovom rodnom gradu.
Interesantno je da Rajić nije ni jednu donaciju uputio nekoj hrvatskoj ustanovi toga tipa, a sada iskazuje interes za kompaniju čija je djelatnost i opstanak itekako važan u daljnjem funkcioniranju zdravstvenog pa i državnog sustava. Prave namjere Rajića za sada su dobro skrivene i nema nekog trajnog jamstva, koliko je u javnosti poznato. A u zemlji gdje se tvrtke svakodnevno bacaju u stečajeve, čak ni neko jamstvo nije jamstvo opstanka. Tako nitko ne može biti siguran da Imunoloski zavod neće doživjeti sudbinu Rajićeve hrvatske tvrtke Dukat i vrlo brzo “ u dijelovima” biti prodan nekoj stranoj firmi od koje će se onda kupovati krvni pripravci po daleko višim cijenama. Rajić još može ostaviti zaleđe u svom rodnom gradu, u susjednoj Bosni I Hercegovini, gdje bi onda po jeftinijim uvjetima i s jeftinom radnom snagom mogao instalirati proizvodnju cjepiva neophodnih tržištu.
I dok se obrisi Rajićevih namjera mogu nazrijeti ispod tajnovitog vela investiranja, postavlja se pitanje djelovanja Ministarstva gospodarstva a time i države kao većinskog vlasnika. Izjave potpredsjednika Vlade Branka Grčića da se traže investitori, ne stoje. Oni su tu. Upitno je što se čeka u situaciji u kojoj je svaki dan, svaki sat presudan. Odugovlačenje navodi na samo jedan zaključak, a taj je da se čeka povoljniji vjetar koji će zapuhat u jedra vladinog izabranika. Jer kako inače protumačiti izjavu Ive Tomca, predsjednika Sindikata energetike, kemije i nemetala prema kojoj oni nemaju kome iz vlade iznijeti svoj prijedlog jer do ministra ne mogu ni doprijeti. Ministarstvo gospodarstva do 20. prosinca 2013. godine trebalo je dostaviti plan i program restruktuiranja, a umjesto toga ih je dočekala odluka Trgovačkog suda o pokretanju stečajnog postupka nad Imunološkim zavodom.
Post je objavljen 09.05.2014. u 16:13 sati.