istina
Kad čovjek piše o nekim dogadjajima misli da će postići nekakovi cilj, medjutim kod mene se dešava da svakim danom postajem sve nervozniji, sve nezadovoljniji okruženjem i životom općenito. Jer, nema dana kad ne pomislim da sam u nečemu pogrešio, nema dana kad ne dolazim obavljati posao o kojem sam financijski ovisan, a da ne pomislim da me čeka još jedna zamka, još jedno maltretiranje.
Nikada, baš nikada nisam mislio da ću pisati o stvarima o kojima sada pišem, jer jednostavno sam osoba koja ima svoje planove, ciljeve i najposlje želje. Medjutim, u tim mojim planovima, ciljevima i željama uvjek do sada je postajala ili se javlja osoba koja ih jednostavno blokira, usporava ili negira. Zahvaljujući takovim osobama ja jednostavno odustaje i pokušavam na odredjeni način bježati od stvarnosti i neki iracionalni svjet, u svjet kojem je glavna karekteristika loše razmišljanje os svemu šta me okružuje, o ljudima koji su neprijatelji sebi a onda i svima oko sebe, a ja sam jedan od njih koji ima u svome okruženju.
Neću više, zamaram sebe i sve oko sebe, imam puno neprospavanih noći iza sebe, jako sam umoran.
istina
Nastavljam dalje pričati svoju priču i svoju istinu, jer mislim da je ona sve što mi ostaje u ovom bjednom životu.
Naime, u prošlim redcima pričao sam vam o "Bračaninu" i njegovom načinu da ne kažem ugnjetavanje i potcjenjivanja ljudi i njihovih vrijednosti. Njegov ego je svakim danom sve veći i sve više osoba, sve više tih napaćenih djelatnika gleda ga sa strahom u očima jer jednostavno se boje za svoje sutra, boje se za sebe. Naime taj jadni "Bračanin" dobio je moć, dobio je vlast i on misli da je jednostavno iskoristi do krajnjih granica. Medjutim medju tim napaćenim mladim ljudima je osoba koja je sposobna njemu reći sad je dosta, bez obzira na posljedice takovog govora, i taj "Bračanin" se na jednom osjeća ugroženo, potcjenjeno od samo jednog čovjeka, dok drugi, drugi i dalje misle da je on nedodiriv, da je on vlast i moć
Pričam vam priču koju ste vi vjerojatno koji ovo pročitate i sami prošli, ali moj moto kroz ovaj bjedni život je bila borba za sebe, akako sam se naučio boriti za sebe kroz te silne godine, tako sada sve svoje snage usmjeravam da pomognem osobama do kojih mi je stalo.
Odabrao sam "grub" način borbe, nadam se da ću uspjeti.
istina
Postoje osobe pune zlobe i nerazumjevanja? Pa postoje i svakodnevno nas okružuju, okružuju i uništavaju, a mi jdnostavno neznamo način na koji se obraniti, kako izbjeći njihov napad njihovo ponižavanje. Ja sa jednom osobom takovog kalibra radim i moram se susretat svakodnevno, a ona, ona sa pozicije rukovodioca misli da može sve, da me može omalovažavati i ugnjetavati. Taj idiot od čovjeka, nazvaćemo ga imenom "Bračanin", je toliko iskomplekisirana osoba da jednostavno ne shvaća da svojim činjenjem u meni jača otpornost, jača moj ego koji će ga jednog dana dovesti u poziciju da ja odustanem.
Počeo sam o nečemu koje je usko vezano za moj način pisanja u prijašnjim blogovima, jer moj život je sveden na trpljenje, na pokušaj čuvanja mene samoga od svih stresnih situacija, akojih sam ja u svome životu imao napretek. Naučio sam jedno da svakim danom, bez obzira, postajem sve jači, s jedne strane, medjutim moje zdravlje je toliko načeto poradi prijašnjih borbi, da neznam, starno neznam dokle ću moći ovako.
Lku noć!
istina
Tužno da tužnije nemože biti, jer manipulacije i izrabljivanje ne prestaju. Jednostavno koliko god čovjek pokušao shvatiti gdje su krajnje granice ljudske gluposti, on jednostavno sve više tone u istu glupost.
Naime, u zadnje vrjeme, gledam oko sebe ljude, gledam ih i razmišljam o tome da smo svi postali robovi, robivi neshvaćanja i razilaženja. Jer, svakodnevno susrećemo jedan tip razmišljanja: "to nije moja obveza, nisam ja kriv", a sve je isto, to je njegova obveza i stvarno je radi neispunjenja te obveze on kriv a netko drugi.
I sada dosta mudrovanja, laka noć!
istina
Kad čovjek priča priču, kad piše o nečemu što se njemu dogodilo, onda nastoji da sve svede na jedno razmišljanje, a zašto baš meni?
Ja pokušavam odgovriti godinama na to jadno pitanje, ali jednostavno ne nalazim odgovora, jednostavno se sve više hzapetljavam u pitanja, pitanja bez odgovora. Danas gledam oko sebe svjet u jednoj velikoj nevjerici, jer kako objasniti ponašanje osoba do kojih je meni stalo nevjerojatno nezainteresirano, nepovjerljivo a u krajnjem slučaju čak se nazire i stari problem, novac.
Kako da se postavim u takovoj poziciji, odgurnuti sve od sebe i početi opet iznova, ignorirati. Neznam jednostavno neznam sada izlaz iz ove situacije i vjeruj mi, jednostavno se gubim iz dana u dan. Jedan komentar na post mi je bio dovoljan da shvatim svoje nashvaćanje, i sada ću živjeti dan na dan, pa dokle ide.
Umoran sam od svega, strašno sam umoran i pričam jednu priču koju ja na kraju kad je završim možda neću razumiti.
