Kad čovjek piše o nekim dogadjajima misli da će postići nekakovi cilj, medjutim kod mene se dešava da svakim danom postajem sve nervozniji, sve nezadovoljniji okruženjem i životom općenito. Jer, nema dana kad ne pomislim da sam u nečemu pogrešio, nema dana kad ne dolazim obavljati posao o kojem sam financijski ovisan, a da ne pomislim da me čeka još jedna zamka, još jedno maltretiranje.
Nikada, baš nikada nisam mislio da ću pisati o stvarima o kojima sada pišem, jer jednostavno sam osoba koja ima svoje planove, ciljeve i najposlje želje. Medjutim, u tim mojim planovima, ciljevima i željama uvjek do sada je postajala ili se javlja osoba koja ih jednostavno blokira, usporava ili negira. Zahvaljujući takovim osobama ja jednostavno odustaje i pokušavam na odredjeni način bježati od stvarnosti i neki iracionalni svjet, u svjet kojem je glavna karekteristika loše razmišljanje os svemu šta me okružuje, o ljudima koji su neprijatelji sebi a onda i svima oko sebe, a ja sam jedan od njih koji ima u svome okruženju.
Neću više, zamaram sebe i sve oko sebe, imam puno neprospavanih noći iza sebe, jako sam umoran.
Post je objavljen 26.08.2010. u 01:34 sati.