istina
Kad čovjek priča priču, kad piše o nečemu što se njemu dogodilo, onda nastoji da sve svede na jedno razmišljanje, a zašto baš meni?
Ja pokušavam odgovriti godinama na to jadno pitanje, ali jednostavno ne nalazim odgovora, jednostavno se sve više hzapetljavam u pitanja, pitanja bez odgovora. Danas gledam oko sebe svjet u jednoj velikoj nevjerici, jer kako objasniti ponašanje osoba do kojih je meni stalo nevjerojatno nezainteresirano, nepovjerljivo a u krajnjem slučaju čak se nazire i stari problem, novac.
Kako da se postavim u takovoj poziciji, odgurnuti sve od sebe i početi opet iznova, ignorirati. Neznam jednostavno neznam sada izlaz iz ove situacije i vjeruj mi, jednostavno se gubim iz dana u dan. Jedan komentar na post mi je bio dovoljan da shvatim svoje nashvaćanje, i sada ću živjeti dan na dan, pa dokle ide.
Umoran sam od svega, strašno sam umoran i pričam jednu priču koju ja na kraju kad je završim možda neću razumiti.
