Karantenski blues https://blog.dnevnik.hr/karantenskiblues

nedjelja, 14.11.2021.

Hrvatski jezik u Melbourneu



Ne znam mogu li ovo današnje kratko javljanje nazvati postom kakve ja inače pišem (duge), ali nisam mogla odoliti ne javiti nešto što je mene danas baš oduševilo. Kao, krenula sam malo čitati web stranicu Melbournškog Centra za obrazovanje odraslih jer znam da oni imaju zanimljive tečajeve stranih jezika i nešto umjetnosti, jer razmišljam da se malo kulturno uzdižem kad se sada polako otvaramo. I među ponudom jezika, ugledam ni manje ni više nego naš prekrasni hrvatski, s prekrasnom slikom negdje iz Dalmacije (moguća i Istra). Skoro mi došlo da upišem tečaj. Ali mislim da je vidjeti taj mali jezik da se nudi na jednom od tako važnih obrazovnih ustanova (nisu vrh, ali sigurno važni za kratke programe za odrasle), institucija smještena u centru Melbournea, tik pokraj glavne gradske knjižnice i posred prekrasnih restorančića i kafića i nude svakakve zanimljive edukacije. Od istočno europskih jezika koje nude imaju samo ruski i ukrajinski, dakle nemaju ni poljski pa čak ni srpski. Imaju naravno standardne velike kao što su njemački, talijanski itd., i prilično dobru ponudu azijskih, jer je Australija jako vezana uz Aziju. Osim što trenutno Australiju drmaju trzavice s Kinom, i čak je nedavno neka kineska špijunska podmornica uočena u australskim vodama, nešto zbog čega me malo i hvata briga jer je uvijek moguće da počme rat s Kinom. Navodno po nekima, Kina pruža šape prema Australiji i pitanje je kad tad će je htjeti uzeti. Naravno, neki bi rekli da su sve to gluposti, ali tko to zna.

Uglavno, sve to znači da je učenje hrvatskog jezika traženo, a valjda ne samo od neke generacija Hrvata koji ni ne znaju hrvatski jezik. Mislim da postoji hrvatski jezik u hrvatskom centru i vjerojatno na nekom odsjeku u Sydneyu (možda i negdje drugo) gdje uče slavenske jezike.

Drago mi je da pomalo prolaze ona vremena kada smo morali detaljno objašnjavati gdje je Hrvatska. Sjećam se kad sam bila u Indiji 90-tih i kad sam morala detaljno crtati kartu Europe kako bih objasnila gdje je Hrvatska. Pa čak i do nedavno sam morala objašnjavati da Croatia nije Rusija ili neki (bivši) dio Rusije. Pogotvo su Azijci loši u geografiji Hrvatske, ali mislim da se i oni malo poravljaju u tome. Ovih dana priča je tako drugačija - kada spomeneš da si iz Hrvatske, sve više čuješ da ili su čuli da je to prekrasna zemlja, ili su već bili u Hrvatskoj i imaju uglavnom pozitivne dojmove ili planiraju ili žele otputovati u Hrvatsku. Takvo pozitivno iskustvo sam imala i u Americi, odmah na početku sam srela jedan par koji jako često putuje u Hrvatsku i jako je vole. Nedavno mi i jedna nova kolegica spomenula da planirala put u Hrvatsku, jer voli ronjenje i čula da je Hrvatska idealna za to.

Ne mogu se pohvaliti da sam nešto aktivna u hrvatskim zajednicama i da znam puno o njima. Sjećam se samo da kad je Milanović kao premijer prije par godina dolazio u Australiju, da su ga tu napadali i svašta o njemu govorili po novinama i tv. Još je tu puno starih zajednica čiji preci su tu došli nakon drugog svjetskog rata. Sigurna sam da među njima ima krasnih ljudi koji vole hrvatsku, ali mene odbija ako ti hrvatski klubovi nose ime "Ante Pavelić" i njegova slika visi posvuda. Razumijem da mlađa generacija možda ne zna povijest jako dobro, ali eto, meni se ne da baviti s tim glupostima i poviješću, došla sam tu da si odmorim mozak od politike, tako da se držim dalje od takvih stvari. Ali znam da tu i tamo neka knjižnica ima knjige na hrvatskom, par puta sam ih posudila.

I da, naravno, postoji hrvatski TV program koji izbjegavam koliko mogu. Na taj program mi je netko svratio pažnju pa sam počela gledati. Dok nisam shvatila da žena koja vodi program govori neki čudni, afektirani hrvatsko jezik koji sam jedva razumjela. U početku sam to gledala kad sam se htjela dobro nasmijati, jer je žena stvarno govorila grozno. Ono malo kad sam još pokušavala pratiti, jedno od važnijih događanja im je bio razgovor s Jakovom Sedlarom i prikazivanje jednog njegovog filma (zapravo, čini mi se da je on jako jako popularan među Hrvatima u Australiji i stalno nešto surađuje s njima). Danas kad sve vijesti lako vidiš na internetu, uopće ne vidim smisao tog programa. Ali sve zajednice tu imaju svoj tv program, pa eto...

Kad sam bila na početu Australske priče, unajmila sam kamion za seljenje, i mladi čovjek koji me selio, ispostavilo se, bio je druga generacija Hrvata u Ausraliji. Nikada nije bio u Hrvatskoj, ali je pričao solidan hrvatski. Zapravo, zaključili smo da zna puno puno više hrvatskih pjesama od mene, doslvono mi je pjevao dok smo se vozili i rekao da obožava pjevati hrvatske pjesme.

I eto, malo hrvatskoj jezika u centru Melbourne nije za baciti.

Oznake: Hrvatski jezik, australija, Melbourne

14.11.2021. u 10:24 • 10 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2021 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Siječanj 2022 (2)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi