Naravno, red je predstaviti se Imenom i Prezimenom. Ja sam utjelovljenje Božanstva u Muškom obliku.

Znači, dobih ja đob od Ledene
napisati post. Tema? Nepoznata. Kaže ona: nešto lijepo, onako kako ti to znaš.
Jebi ga, draga nacijo (ovo mora ostati sa „j“), o čemu ću? Mišljah ovo, pa ono. Pošto je to karakter klub, pisat ću o karakteru. O karakteru muškarca i karakteru žene, te o karakternoj interakciji karaktera kao takvih. Pametno, zar ne??? Ponekad se sam sebi divim.
Ali, poznavajući sebe i svoju raspršenu i prljavu maštu, ko zna kud me riječi odvedu. Ne inzistirajte na temi kao na cilju.

Uglavnom, već se pohvalih da sam božanstvo u muškarcu. Proćelav, pivski trbuščić, orlovskog nosa, moglo bi se reći da imam aerodinamičnu facu, dalekovidan, davno izgubljenog mišićnog tonusa, grubih bora na faci, visećih sisica broj 2, celulitne guzice i nesmisla za svakodnevno oblačenje.




Usprkos, ili, unatoč tomu, zanimljiv sam ženama i to na prvu, čak i kada su u konkurenciji poznati ljepotani. Zašto je to tako? Pojma nemam.
Obično muški misle da samo reprezentativni uzorci našeg roda mogu bez frke osvajati ljepši spol. Ali, eto, ja sam očiti primjer da to nije tako i vjerujte, nisam izuzetak.

Kao balavi klinjo, oduvijek mi je odgovaralo više ženko nego muško društvo. Oduvijek sam imao cure i oduvijek sam volio više vremena provoditi sa curama. Muški su mi išli na živce. Kad sam shvatio da je samohvala i prenapuhavanje priča, temelj na kojem grade svoj status u muškom društvu, rekoh ja njima: Ma vi ste mili moji pičkice. Dok vi pričate priče i drkate na postere, tatica je već opipao prvu cicu u životu. I tako sve dalje. Uvijek sam bio ispred.




Pretpostavljam, PRETPOSTAVLJAM, da sam tokom vremena upoznao žensku psihologiju i nije mi nikakav problem sjesti i početi razgovarati sa ženama. Sa muškima je. Sport me ne zanima, kladionica isto tako, jebe mi se kakvo je vrijeme i jebe mi se da li je Sanader popularniji od Milanovića. Tako i tako su isto smeće.
Jednostavno, nema tu nikakvih trikova. Zaista me zanima što se osobi događa u životu, što radi, što voli i to se osjeti. Zamisli da pitam nekog frajera kojeg prvi put vidim: e, stari, a što ti voliš u životu? Dobit ću ili šaku u facu, ili pogled divljeg vepra, ili nekog seronju koji će mi objašnjavati smisao života. Totalno nezanimljivo i nezabavno.
E, sad, kad pitate babe što vole u životu, dobit ćete puno nepovezanih, brzih i ishitrenih odgovora. Obično to izgleda i zvuči kao kokodakanje, ali one osjećaju da si drukčiji, da te ne zanimaju površne stvari i tako počinje razgovor. Pošto sam ja i malo seksistički nastrojen, uopće se ne libim razgovor začiniti seksualnim upadicama, nazivati žene kokošima, babama i ostali rječnikom od kojih im se u real lifu diže kosa na glavi. One vraćaju ženskim seksizmom što ja obožavam kao temelj za svoje buduće upadice. Vjerujte, nema tu nikakve zlobe, samo zezancija na opće prihvaćene stereotipe. Obožavam šale na svoj račun.
S druge pak strane, lijepo sam odgojen, znam se ponašati, izvrsno plešem, frka (čitaj fajt, tuča, mi nije strana), tako da žene jednostavno osjećaju da sa mnom mogu doživjeti svašta. I to ih uzbuđuje. Ja sam jednostavno tip koji uživa živjeti.

Opet, izvrsno se osjećam u svojoj koži, bez obzira na aerodinamičnost face i ostalih „nedostataka“.

Mogu li ja sve to sažeti u neku prihvatljivu formu?

Ovako, obožavam svoju ženu! Obožavam svoju djecu koja su isto ženskog roda! Imamo i ženskog psa, imamo i ribicu za koju pretpostavljam da je žensko.
One su temelj mog postojanja i mog djelovanja. Cijeli svoj život gradim kroz njih, a ipak sam muška svinja, koja misli da žene i muškarci nisu ravnopravni, da ne mogu biti ravnopravni. NE GOVORIM O DRUŠTVENOJ RAVNOPRAVNOSTI!!!!

Evolucija je u pitanju. Znate, mrzim one ženske fore o ravnopravnosti. Tipa, nema muških i ženskih poslova, sve što možete vi, možemo i mi. Ne kužim zašto toliko žele biti muškarci. Zašto se sve više ponašaju kao muškarci.
S druge strane, rastope se kad im doneseš cVijet, kad im pružiš pažnju, kad im poneseš kofere, kad im otvoriš vrata, kad ih zagrliš i osjete sigurnost.
Kužite, ne kužim u čemu je triki pitanje.
Dokazano je da nam je fiziologija drugačija, dokazano je da nam „čuke“ drugačije rade, dokazano je da drugačije reagiramo.
Pa, za ime božje, budite ŽENE, ponosite se tim!
Kužiš, ne?
Jednostavno smo različiti.
Ja ne mogu biti ženko, ja ne mogu roditi, ne mogu raditi dva posla istovremeno, ne mogu nositi suknju, ne mogu skriti svoja jajca. Imam ih, imam futrolu i pištolj (hvala bogu, još uvijek).
Jebi ga, ja sam muško, ti si žensko, ponašajmo se tako.




Zar žene vole muškarce koji su mlakonje, koji ne mogu osigurati egzistenciju obitelji, koji ne mogu obraniti svoju ženu od nasrtaja, koji se neće potući za njih, koji će puzati pred njima i biti ljigavi? Zar žene ne biraju jake muškarce?
Pa to je prirodna selekcija.
Žele nekog na koga će se osloniti, nekog jakog.

I, onda paradoks. Nađu takvog, jakog. Imaju ga i opet evo evolucije na djelu. Žele ga samo za sebe, što je O.K., ali evolucija je jača od njih i nesvjesno ga počinju mijenjati. Žele ga oslabiti, podčiniti i kontrolirati. Samo zato da taj jaki muškarac ne bude poželjan drugim ženama i da ne sipa svoje sjeme okolo.

I tako to postaje vječita borba žena i muškaraca. Postoji ona poznata.

Kad dvoje uđu u vezu (ne mora biti nužno brak), žena želi muškarca mijenjati, a muškarac želi da ona ostane nepromjenjena. To je zaista istina.

Ako muški posrne u toj borbi i podčini se ženi, ona neminovno nalazi drugog, kojeg će isto tako pokušati mijenjati.

Ako se žensko počne mijenjati, muškarac shvati da to nije ona u koju se zaljubio i počinje tražiti drugu.

Ako su ljudi dovoljno pametni da se prihvate, da ne pokušavaju mijenjati drugog, ako se vole, ako poštivaju razlike, onda je to sretna veza.

Malo ih je, moja je jedna od takvih.
Obožavam svoju ženu, ona to zna i to što sam i dalje zanimljiv ženskom spolu, to je samo zato što mi ona to dozvoli, što me ne pokušava mijenjati i što mi vjeruje. Zauzvrat, ne svjesno, više nesvjesno, ne pada mi na pamet izigrati to povjerenje i varati je. Izgubio bih nešto najdivnije što osjećam u svom životu. Izgubio bih njenu ljubav, i osjećaj da sam voljen. Mislim da bi me to slomilo, a pazi paradoksa, sam bih za to bio kriv.

Stoga, volite svoje žene, pazite ih, mazite ih, ljubite ih, uzbuđujte ih, ali ostanite muškarci. Nemojte biti pičkice kojima žena može slomiti kičmu.

P.S.
Imam ponudu da postanem jedan od stalnih dopisnika karakterkluba (jednom tjedno), pa mislim da je fer da vi odlučite o tom. U komentaru ostavite glas za ili protiv.

P.P.S.S.

Kako bi što bolje upoznali osobu za koju glasate, moram istaći još jednu važnu činjenicu za koju trebate znati.

Mislim da je dijeta sranje sa velikim SRANJE. Nije dugoročna i šteti zdravlju. Može se ona zvati mesna ili UN ili kako god hoćete.
Moj stav je: prepolovi količinu hrane, pazi na kombinaciju unošenja hrane, vježbaj. I to ne mjesec ili godinu, već cijeli život. Ne od ponedjeljka, već od SADA.
Osobno, volio bih da se karakter klub počinje pretvarati u karakterklub.

Kao što moja kćer kaže: pozz, kiss, puss, lizz, mazz,...

exbloger known as posemeren