četvrtak, 25.10.2007.

Vode mi....

Pisati danas o vodi doista nije teško.
Krenimo s vremenom i vremenskim uvjetima…zadnjih tjedan dana smo gotovo dočekali potop. Zalila nas je voda iz nebesa, što u tekućem, što u zamrznutom obliku.
Ili, ako hoćete, možemo malo i sa političke strane…dovoljno je spomenuti Kupsku ulicu u Zagrebu, ili možda Vrbane i njihovu borbu i istjerivanje pravde….
Ponekad nas, doista, svijet oko nas, na najrazličitije načine može upozoriti koliko je bitan, potreban i nezamjenljiv. Što god da radili, koliko god mislili da smo veliki i da možemo sve, postoje razni načini na koje nas priroda upozorava da možda baš i nije tako….lako. Bez vode, ili ignorirajući ju, naročito.




Nijedna civilizacija u povijesti ljudskog roda nije mogla opstati bez vode. U starim kulturama voda se izuzetno cijenila. Poznato vam je da je rijeka Nil za vrijeme starog Egipta bila sveta rijeka i poštovana kao božanstvo jer je nosila život za cijelu tadašnju civilizaciju kroz poplavljivanje i nanošenje plodnog mulja. Stari Egipćani su među prvim civilizacijama spoznali vrijednost navodnjavanja koja se danas koristi u civiliziranom svijetu kao nešto što je neophodno za dovoljnu proizvodnju hrane.

U iskorištavanju vode je nastala trenutna revolucija u trenutku kada je čovječanstvo otkrilo kako iskoristiti energiju vodenog toka. Nebrojenim godinama je jedina snaga koja je bila dostupna dolazila iz ljudskih ili životinjskih mišića. Snaga vode se počela na veliko iskorištavati u industrijskoj revoluciji, a prije toga u Norveškoj, zemlji rijeka, slapova i jezera čiji se razvoj od 1500 godine temeljio na raznoj uporabi hidroenergije.
Fizičke i estetske karakteristike vode daju joj jedinstven mitološko – religijski potencijal. Ona je uvijek u pokretu, mijenja svoju formu, boju, i shodno tome ima važnu ulogu u mitovima i religijama po cijelom svijetu. Možemo krenuti sa kišnih obala Skandinavije, gdje su vodu u religijske svrhe upotrebljavali Vikinzi, pa sve do Srednjeg istoka , doma monoteističkih pustinjskih religija. Voda se ne može zaobići niti u Biblijskim pričama, kao nitiu Islamu. Uloga Majke Ganges u Hinduizmu kao i značaj u pogrebnim ceremonijama u gradu Varanasi su značajne za kulturu na istoku.
Poznate su i terapije vodom, kupke, koje imaju svoj početak u starom Rimu, sve do današnjih modernih toplica diljem svijeta. Kad smo kod religije,ne smijem zaobići niti Lurdes, gdje milioni hodočasnika svake godine dolazi uzeti barem malo svete vode.

Mnogi se slažu da će se budući sukobi na Zemlji voditi upravo zbog pitke vode, drugi smatraju da će pitanje pitke vode dovesti do međusobne suradnje.
Danas jedna šestina svjetske populacije nema pristupa čistoj, sigurnoj vodi. Radi se o brojci od 1,1 milijarde ljudi. Zbog tog nedostatka svake minute u svijetu umre četvero djece od posljedica bolesti koje su uzrokovane zatrovanom, prljavom vodom.




Voda je uz ugljik i kisik odlučujuća za stvaranje biomase fotosintezom, značajan sastavni dio stanica ljudskog organizma, nužna za održavanje higijene, katalizator, posrednik za razmjenu tvari u kemijskim procesima i tjelesnim funkcijama, kriterij gospodarskog razvitka, sirovina za preradu u proizvodnim pogonima različitih industrija….njezina korist, upotrebljivost i nadasve nezamjenjivost se može rastegnuti na još mnoga i mnoga područja.
No, ne moram niti posebno naglašavati….njene zalihe, čistoća I dostupnost…e to su upitne kategorije. Kada smo kod čistoće, voda ima svojstvo samoobnove (autopurifikacije) prirodnim procesima, čime se održava njena poželjna kakvoća, ali je to moguće samo do određene granice.
Vodena para je važan oblik vode, štiti cijeli Zemljin živi svijet od opasnog sunčevog zračenja.
Kao što vjerojatno znate, 70% Zemljine površine je prekriveno vodom, no samo 2,5 % od te količine otpada na slatku vodu, od koje je najveći dio zarobljen u obliku leda na polarnim kapama na Sjevernom i Južnom polu. Iz tih činjenica se tek može iščitati važnost pitke, slatke vode koja nam je dostupna., a sami možemo najviše doprinijeti očuvanju tog prirodnog bogatstva pravilnim odnosom prema njoj.

Zemlja kao planet bogata je vodom, ali geografska raspodjela posebice slatke vode obzirom na gustoću naseljenosti vrlo je različita. Raspodjela slatke (pitke) vode ovisna je o klimi, sastavu stijena, geološkoj građi terene, hidrografskoj mreži…
Azija, Južna i Sjeverna Amerika raspolažu s najvećim postotnim udjelom svjetskih zaliha vode. Vodne zalihe Azije opskrbljuju 60% svjetskog pučanstva, dok iznimno bogata vodom regija Amazonasa (Južna Amerika) samo 6% svjetske populacije. Kada bi zalihe slatke vode na Zemlji bile u skladu s geografskom raspodjelom stanovništva, i pri sadašnjem stupnju korištenja vode po stanovniku, vode bi bili za 20 milijardi ljudi. Zanimljivo je da se globalna količina raspoložive vode u razdoblju 1900.-1995. više nego ušesterostručila i tako dvostruko brže rasla od inače ekspandirajućeg svjetskog stanovništva!

Ako ćemo o našoj dičnoj zemlji, Hrvatska spada u zemlje bogate vodom. Ima obnovljive zalihe vode koje ju svrstavaju među 30 najbogatijih zemalja svijeta, dok je u Europi na trećem mjestu.
No svaki dan u svijetu nastaju milioni I milioni litara vode koja je zagađena, i od koje velika količina završava u rijekama, potocima, moru - potpunu nepročišćena. Sva voda u prirodi kruži, ali sa sobom nosi i sav otpad koji u nju ispuštamo pa su najbolji primjer za to “kisele kiše” koje spuštaju na zemlju otrovne tvari koje je voda negdje pokupila
Otpadne vode koje utječu u rijeke bez pročišćavanja sadržavaju puno sredstava za pranje i čišćenje, umjetnih gnojiva, pesticida, teških metala, patogenih mikroorganizama i ostalih opasnih i otrovnih tvari i predstavljaju izravnu opasnost za ekologiju, čistoću i zdravlje svih nas i naše okoline.

Samo nekoliko podataka, da shvatite koliko su svakodnevni postupci koje radimo opasni i štetni:


• Danas sva poljoprivreda koristi pesticide, odnosno sredstva za uništavanje kukaca koji bi mogli štetiti nekim usjevima (kukuruzu, pšenici, voću, povrću). 1 gram pesticida dovoljan je da se onečisti 10 milijuna litara vode!

• Ispuštanje opasnih i otrovnih tvari u vode dovodi do njihovog nakupljanja u biljkama, ribama i drugim vodenim organizmima koji u njima žive tako da je u nekim rijekama i jezerima u svijetu ribolov potpuno zabranjen. Opasne i otrovne tvari se nalaze u svakoj litri prljave vode koja se ispusti u rijeku ili more, a da prije toga nije pročišćena.

• Velike količine tvari iz deterđenata u otpadnim vodama koje dospiju u rijeke (dušikove i fosforne soli), služe kao hrana bakterijama i algama koje se razmnožavaju u velikom broju i troše velike količine kisika iz vode, pa sve više vodenih organizama ugiba (ribe, rakovi, školjke…), inakon nekog vremena i izumiru.

• Kad deterđenti dođu u kontakt s perjem ptica koje žive u vodi, njihovo inače nepropusno perje postaje propusno, natopi se vodom i ptice se utapaju.

• Prema zadnjem izvješću UNESCA voda je najzagađenija u: Ruandi, Centralnoj Africi, Burundi, Burkini, Nigeru, Sudanu, Jordanu, Indiji, Maroku i Belgiji.

• Samo litra motornog ulja koje nesavjesni ljudi izliju u kanalizaciju nepovratno uništava tisuće litara vode, koja se više ne može pročistiti.

• Najprljavija voda koja nastaje u današnjoj civilizaciji je ona koja nastaje na smetlištima i odlagalištima otpada. Današnja moderna odlagališta otpada moraju imati nepropusni sloj prema zemlji i moraju prikupljati svu vodu koja nastaje (npr. Pada kiša, prelazi preko smeća koje je u raznim fazama razgradnje, i sa sobom kupi sve one tvari koje su se već razgradile). Takva voda se mora posebno prikupljati i obrađivati prije nego se može ponovno pustiti u prirodu.




Malo, samo malo podataka. Tek da vas zagolica. Možda pročita ovo I netko….šta ja znam tko. Bitno je da smo sami svjesni onoga što imamo I što nam je nemjerljivo važno.

Pozdrav od Ledene




.