ponedjeljak, 26.02.2007.

Malo o anoreksiji na škrobni dan

Evo nas u novom tjednu gladovanja za ljepotu.
Sredio me PMS ovaj mjesec. Satrao. Ni kile dole već više od tjedan dana. A grudi su mi kao u mlade trudnice. Ne tako lijepe nego tako bolne. O sveopćoj nadrkanosti da ne govorim. Kaže mama da sam grozna zadnjih par dana. Valjda i jesam. Vrag će ga znati… posložilo mi se puno stvari. Dovoljno da poželim zgriješiti besramno u meniju. Drži me grupni duh i dalje, a i odgovornost osnivačice... da nema toga... uhh.

Vukla sam i klince sa sobom u "spizu" neki dan.
Kao... zajedno ćemo birati namirnice.
Odluka je pala.
No more junk food.
Samo zdrava hrana.
Idu Veliko i Malo Dite iza mene, čeznutljivo gledaju u čipseve i slatkarije, dok ja oduševljeno trpam u košaru zdravu hranu i objašnjavam za što je dobro što od tog što je u košari, a oni me blijedo gledaju i kolutaju očima. Negdje na kasi Malo će mi Dite gotovo očajnički:

- Daj, mama, ovo je sve užasno, bar nam kupi smrznuti pomfrit u kesi, on je isto zdrav.

Tek... da sad ne duljim, priča o Popaju i špinatu od kojeg su najjači na svijetu, više ne prolazi kod moje djece.

Pao je i prvi grijeh… skrušeno priznaje osnivačica Kluba. Drmnula sam dvije velike, ogromne čaše ledenog čaja. Onog griješnog, kupovnog. Sa šećerom. Nedijetnog. Da.
I jebiga sad, neću vas lagat… lijepo mi je legao.
Skroz lijepo.
Ispila sam ga tako požudno da vam ne mogu niti opisati.
Antonio, vruće mi je...

Al uzor-đevojka od danas ide opet dalje. Kao da se nije ništa desilo. A skoro pa da i nije… ali samo «skoro».
Jer ipak bijah grešna.

Danas ćemo malo… tek malo o anoreksiji.
Kopajući malo po internetu zapravo sam shvatila da je tema preširoka, a moja je zadaća da vam dam tek osvrtni pregled. Pa ću nastojat biti fokusirana.

U zadnje vrijeme jako su IN razgovori o anoreksiji, naročito otkad je počela uzimati i danak smrti u svijetu mode. Ali gdje smo bili prije? A tko je o tome i razmišljao, uopće... Tek će se poneka majkica, čiju prekrasnu mršavicu odbiju primiti u manekensku agenciju jer je tamo neka budala rekla da je debela, možda… ali samo možda zapitati nisu li neka mjerila ipak pretjerana. Veliku većinu ostalih apsolutno NIJE BRIGA.

Anoreksija se ne događa samo drugima. Anoreksija se može dogoditi i vama, ili vašim najbližima. Mediji su skandalozni i bombastični, ali sve skupa ostavlja nam svejedno utisak da smo zapravo jako ignoranti kada je anoreksija u pitanju. Kada govorimo o anoreksiji, zapravo nismo niti svjesni koliko smo slabo informirani i koliko smo je često skloni brkati sa bulimijom, s kojom, doduše ima vrlo velike inicijalne sličnosti. Zastrašujuće slike živućih kostura uglavnom su osnova na kojoj se temelje sve naše impresije. Ali koliko zapravo znamo o tome?
Wikipedia daje definiciju.
Stvarnost je daleko više zastrašujuća.

Protiv mršavosti u svijetu mode ove godine se otvoreno progovara. Mršavost više nije in i na revijama se brani nastup premršavim manekenkama… ali šta je to premršavo u svijetu mode? Kako promijeniti postulate koji su godinama uhodani? Manekenka ne mora biti komad, mora znati nositi model. Sjećam se prijateljice sa faksa. Mršavica tankih nogica. Nenadmašna na catwalku. Ali mršava, mršava, mršava… što se od tada promijenilo? Malo toga. Čisto sumnjam da će mene stavit na piste. Em sam stara, em sam sočna.

Više o "falšim" mjerilima modnih agencija i modnom svijetu laži piše i Annabelle.
Zanimljivo je, pročitajte. Toplo preporučam.



Već smo zadnji put utvrdili da organiziranih klinika za borbu protiv poremećaja u prehrani nema. Ali postoje zato oni.

Nažalost Udruga Nada djeluje samo na prostoru grada Zagreba, tako da cijeli niz oboljelih iz drugih gradova Lijepe Naše zapravo ima jako male šanse da dobije adekvatni tretman. Čak gotovo nikakve.

Što kada se, recimo, djevojka s otoka razboli?
Ništa.
Može se baciti u more. Doslovno.
A nije ironični crni humor u pitanju…

Jednostavno, u Hrvatskoj ne postoji klinika za liječene poremećaja u prehrani. Anoreksični bolesnici hospitaliziraju se uglavnom u Zagrebu, jer županijske bolnice nemaju ama baš nikakvih uvjeta za liječenje poremećaja prehrane, Uz to, nakon dugotrajnog bolničkog liječenja pacijenti su prisiljeni bar jednom tjedno putovati na psihoterapiju u Zagreb, ili iz vlastitog džepa plaćati sate kod privatnih psihijatara, čija je stručnost u liječenju anoreksije često vrlo upitna i diskutabilna.

Mada zdravstveno osiguranje u velikoj većini slučajeva pokriva troškove liječenja anoreksije, većina oboljelih uopće nema pristup niti osnovnim terapijskim tretmanima u liječenju te bolesti. Privilegirani su građani Metropole. Ostali su prisiljeni na lošija rješenja ili na improvizacije njihovih lokalnih liječnika.

Anoreksični bolesnici hospitaliziraju se uglavnom u Zagrebu, jer županijske bolnice , nažalost, nemaju uvjeta za liječenje poremećaja prehrane. Igrom slučaja znam za primjer da su se liječnici splitske bolnice, koji su se susreli s pacijenticom oboljelom od anoreksije, priznali da ne znaju što da rade s njom, jer nemaju stručnjake specijalizirane za poremećaje prehrane. Kako se onda izliječiti?

Tek su rijetki psihijatri u nas educirani za liječenje anoreksije, a i oni koji jesu, opet nisu specijalizirani isključivo u tom području. Ima, naravno, i onih koji, prodavajući iza titule lažno znanje i iskustvo, na takvim pacijentima masno zarađuju.

'Kad se radi o liječenju anoreksije, ovo u Hrvatskoj je srednji vijek', kaže Hrvoje Rendulić, tajnik udruge 'Nada' za pomoć oboljelima od poremećaja u prehrani. Ono što anoreksični pacijenti dobivaju u našem sustavu zdravstva nije liječenje anoreksije, već 'spašavanje života'. Potpuni tretman takvog bolesnika trebao bi, kaže Rendulić, trajati šest do osam godina, i uključiti multidisciplinarni pristup niza specijalista.

'Kod nas je liječenje prekratko i nekompletno. Osobu s poremećajem prehrane najprije šalju gastroenterologu, pa endokrinologu, da saniraju tjelesne posljedice bolesti, a onda psihijatru na psihoterapiju. Zbog takvog pristupa, još niti jedna djevojka u Hrvatskoj nije izliječena od anoreksije', tvrdi predstavnik udruge 'Nada' kroz koju je u zadnjih pet godina prošlo čak 1200 osoba s poremećajima prehrane, uglavnom djevojaka.

U udruzi tvrde da bi formiranje referentnog centra za liječenje anoreksije, u kojem bi radili stručnjaci specijalizirani samo za tu bolest, bitno popravilo stvar. Zdravstvene vlasti, međutim, nisu iskazale interes za tu inicijativu. U susjednoj Italiji, koja ima specijaliziranu kliniku, izliječi se godišnje oko 30 posto anoreksičnih djevojaka, što se smatra izuzetno visokim postotkom, kad je ova bolest u pitanju.

HZZO ne može pokrivati troškove liječenja anoreksije kod privatnih psihijatara, jer bi to bilo podložno zlouporabi. Svaka oboljela djevojka, međutim, dobit će informaciju o najbližem specijalistu koji ima ugovor s HZZO-om. Nažalost, vrlo često, svi putovi vode samo i isključivo u Zagreb. Refundiranje troškova jako skupog psihijatrijskog liječenja od strane Fonda aspekt je koji bi mogao biti vrlo podložan prevari. Tako da samo s te strane teorija pada u vodu u odnosu na surovu i vrlo istinitu praksu. Zašto nisam iznenađena? Eh. Hrvatska stvarnost opet na djelu.


ŠKROBNI DAN

Danas nam je na redu škrobni dan. Ma kako realna bila mogućnost uistinu bezbrojnih kombinacija, ostaje činjenica da ovo nije možda najomiljeniji dan onih koji su na UN-ki… a definitivno je po pitanju seksualnih aktivnosti kojima se dugoročno svi nadamo najmanje preporučljiv, osim ako baš ne želite zbog vjetrova biti na turbo-jet pogon.

Dijeta ide dobro. Osjećam se jako dobro. Grupni duh je jak. Sa radošću primjećujem da ne padam više u iskušenja da Malome Pasu otmem ručak, ali maštam i dalje o velikom grešnom sendviču sa… svačim. Povremeno tek, ali ipak

Najviše ipak mašte pri kuhanju nekako dobijem na škrobni dan. Predložit ću vam dva brza i zdrava jela, koje sam prakticirala zadnjih škrobnih dana.

Nisam definitivno pristalica tableta i inih dodataka u prehrani, ali je nesumnjivo srcu mom bilo drago kad sam lani dio masnoća, uz OBAVEZNU fizičku aktivnost, topila uz Tonalin Forte. Kupila sam ga na preporuku prijatelja, koji je vrhunski sportaš, a uz to i nutricionist.

1 kapsula sadrži 500 mg konjugirane linolenske kiseline (CLA) dobivene iz ulja šafranike. Znanstvenici kažu da danas unosimo hranom puno manje CLA nego prije 30-ak godina (svega 100-300 mg/dan), a razlog je i to što jedemo sve manje crvenog mesa, a sve više mesa peradi, mliječnih proizvoda s malo masti, vegetarijanskih namirnica, a osobe koje se toga pridržavaju susreću se sa svojevrsnim prehrambenim paradoksom, gdje se smanjuje udio mišićne mase, a povećava udio masnog tkiva. Dva primarna mjesta djelovanja CLA su: ADIPOCITI - masne stanice i SKELETNE MIŠIĆNE STANICE (mjesta pretvorbe masti u energiju). CLA smanjuje pohranu triglicerida i potiče razgradnju u adipocitima. Smanjuje i broj adipocita (potiče im dezintegraciju). Smanjuje udio masti, povećavajući u isto vrijeme mišićnu masu koja tijelo čini vitkijim, a razlog tome je što 1 gram masnoće zauzima više prostora nego 1 gram mišića. Redovitom primjenom (oko 3 mj) uz vježbanje 3 x tjedno može se smanjiti tjelesna masnoća za 20%.

* koristi se 2x2 ili 3x2 uz obrok.

Tonalin forte ima 1000 mg CLA po kapsuli.

Nemojte se ožderat, pa uzet tonalin, jer od tog efekta nema.
Ali puno pješačenja, bavljenje bilo kakvim sportom ili teretana ili svakodnevne obične vježbice na podu dnevnog boravka u kombinaciji s ovim proizvodom dat će zanimljive vam rezultate. Provjerite.
Ljeto je blizu.
Ciljevi su jasniji.
I što je najvažnije:
Još niti 3 mjeseca do fotosessiona puno lijepih žena sa našim počasnim članom.
Aj-mo!
Guze gore!

I na kraju… u knjizi se toplo preporučuju kontrolne krvne pretrage... negdje na sredini ove dijete. Uoči sada već jako skorog datuma velikih iskušenja - prvog vodenog dana, mislim da je pravo vrijeme da počnemo razmišljati o njima. Ne zaboravite na to!

Voli vas svih vaša

Wanda

Naša sada već stalna suradnica Lipa Mare poslala nam je odličan recept za juhu od crvene leće. Pa kaže Mare...



... evo nam se javila i Sultanija, sa riječima podrške i mudrim trikom kojim ćemo našim članovima obitelji ne tako sklonima zdravoj hrani, ponuditi privid junk-hrane koja ipak nije junk.



Zašto UN dijeta izgleda baš ovako i zašto su namirnice podijeljene po danima baš tim redom i koja je uopće njihova uloga malo nam je pojasnila draga Daisy Dee.