ponedjeljak, 19.02.2007.

Epicentar. Bulimia Neurosa. Ugljikohidratni dan. Peeling ala' moja none.

Jeste li gledali televiziju jučer?

Kaže jučer u Epicentru Mirjane Hrge Milan Bandić, političar dijamantne strpljivosti i … koje je ono rekao da je volje?... da je smršavio 12 kila sa UN-kom i da «…sad može lakše trčat i bježat…» Neka nama našeg Bandolina. Meni drago da je bio uporan i da je smršavio i da može trčat. I sve. Tako dugo dok i ne bježi sa, recimo, mjesta saobraćajke koju skrivi. A neće, valjda, više…. Bandolino, međutim, sjajno izgleda, a skidam mu i kapu za upornost. Motivacija više i za nas druge.

Ničeg osobito novog nismo saznali kod Hrge, imperative modne industrije i trendove koji su IN već znamo. Za Epicentar je govorila i Vesna Škare Ožbolt. Teško mi je priznati, ali i izuzetno mi antipatica, mada relativno dobroćudna Vesnica sasvim je procvjetala… i to bez photoshopa. Zdravim životom i prehranom, kaže. *ebiga, jamačno i cijelim nizom skupih kozmetičkih tretmana, koje si prosječan hrvatski čovjek ne može priuštiti. Ali uspjela je. Ne drastičnom dijetom. Tempom od otprilike kilogram mjesečno u godinu dana. Ono čime Vesnica odiše ipak je nadasve njeno unutarnje zadovoljstvo, kojim zaista zrači. To je onaj plus vašoj vanjskoj ljepoti koju vam nijedan skupi proizvod, nijedna dijeta i nijedna estetska operacija neće nikada nadomjestiti...

Ali me je jedan drugi detalj fascinirao tamo kod Hrge. Dobar poslovni potez. Vlasnik restorana u kojem Bandić jede, a koji je također bio na ovoj dijeti, učinio je izuzetni komercijalni potez i u svoj jelovnik uvrstio i raznovrsnu ponudu UN-menija. Bravo za poduzetništvo. Mislim da bi bio pravi boom imati takve restorane i u vašem gradu i znati gdje možete izaći s prijateljicama i jesti zdravo i dijetno, a ne osjećati se pri tom drugačije. Ideja za akciju Karakter Cluba? Možda. Vidjet ćemo. Jako skoro.

Mirjana Hrga je dotakla i problem poremećaja u prehrani, anoreksije i bulimije, o čemu ćemo razgovarati još jako puno u našem Klubu. Uistinu je važno čuti iskustvo iz prve ruke. Lako se učiti na tuđim greškama. Nažalost, puno je učinkovitije učiti na svojim vlastitima. Usput smo saznali da u Hrvatskoj NE POSTOJI klinika za liječenje poremećaja u prehrani. Prestrašno nešto.

Jučer nam se prijavila jedna nova članica. Naša nedjeljna urednica malo je čekirala njen blog i tamo zatekla teenage komad sa izuzetno dobrim nogama, kojemu baš i 90 dana UN-ke ne treba. Trebaju li nam takvi u Klubu? Osobno ću se potruditi i zalagati da ovaj Klub NIKADA ne postane proana blog. Indeksi tjelesne težine? Vage? Centimetri? Nije li vrijeme da provjerimo jeste li zaista debeli ili je to samo u vašoj glavi?

Zašto žene idu na dijetu?
Ah, postoji li uopće pitanje sa više odgovora?

Gledam ja sebe neki dan.
Ma zgodna sam ja žena... zapravo. Ono kao.
Tolko puno kila tako dobro strateški raspoređenih zapravo su rijetka kombinacija. Velike sise i guzice, uski struk i moćna bedra i bokovi valjda su ipak ono u što se uroniti potajno nada svaki muškarac kad razmišlja o seksu. Uključujući i one koji tvrde da vole dječačke, mršave tipove sa izuzetno malim sisama.
Al, kao što bi jedan moj dragi znanac rekao:

- Vidiš, Wanda, ti i moja žena ste super građene za, recimo, seks. *ebe vas samo to što ne stanete u lanjske stvari niti u snovima.

Zbog tih lanjskih stvari u ormaru u kojima ne stanu više žene su u stanju pretrpjet svašta. Problem nastane kad se iz ormara izvuče preklanjski komad robe u koji još lani niste mogli ni u ludilu stati. Pa zbrojite dva i dva. I skužite da ste se uprasili u odnosu na lani ali superuprasili u odnosu na recimo, preklani. E, tu već nastaje depresija. Koja je sasvim dobar motiv za dijetu.

Imam 10-ak kila viška. Ne želim biti dječački mršava sa malim sisama i bez guzica. Definitivno ne. Ali, razmišljam neki dan koliko je tu nas koje stvarno trebaju tu UN-dijetu, a koliko je onih koji imaju tek koje kilo viška, a imaju hrabrosti ili, bolje reći, gluposti odvažiti se za ovaj rigorozni redukcijski režim. Gdje je granica i znamo li je vidjeti?

Evo nas na početku trećeg tjedna zajedničke misije ljepote.

I mislim se kako je vrijeme da vam danas odam moju malu tajnu. Višegodišnje brižno čuvanu. Jako malo mojih prijatelja i znanaca, svega njih par zna da sam imala bulimiju, od koje sam se jedva izvukla. Počelo je sve sa redukcijskom dijetom prije puno godina, koja nije bila predrastična. 10 kilograma u 3 mjeseca. Izbačeni sol, prženo, pečeno.

U to je vrijeme ujutro u 9 na Eurosportu izvjesni Gilad Jovanovich (onako po velikoj glavi brijem da je Gilad zapravo bio Žika Jovanović, porijeklom od preko istočne nam granice) sa super utegnutim zgodnim pičićima ravno sa Havaja držao polusatnu jutarnju gimnastiku. Nekakva mješavina aerobica i stretchinga. Jest da je glavat bio brat Srbin i još je k tomu imao i srednje dugu kovrčavu kosu, od koje mu je glava još više bila velika, ali zbilja je imao fenomenalnu karizmu i vukao te na rad.
Pump your muscles, pump it, pump it!... vikao je Gilad oduševljeno. I pičići skupa s njim.
A možda se radilo više o savršenom havajskom okružju.
A i one su bile lijepe i zgodne i sve.
Ne znam.
Tek svidio mi se Žika. Nekih mjesec dana svako jutro sam gledala Žiku i hawaian girls u tanga trikoima kako cupkaju, ali sve iz kreveta, a onda sam se odlučila priključiti im se. S vremenom sam skužila da mi to čini dobro. I ubacila i vježbanje u 11. Na reprizi Žikinih pola sata. Paralelno s tim počela sam i dijetu. Izbacila kruh (osim ujutro za doručak, uz jogurt), tjesteninu i rižu. Drugo, za večeru bih popila samo jedan jogurt. Za ručak sam jela sve. Almost sve. Ne posoljeno, ne prženo, ne šugove, ne šećer.

Hit na tržištu bio je aparat Miolift, koji je, kao, skidao celulit strujno iniciranim kontrakcijama mišića. Bila sam cura, jako dobro sam zarađivala tada, mogla sam si priuštiti te skupe tretmane i otišla sam, kao svako pomodno žensko, na njih. Nakon tri mjeseca vaga je pokazala 10 kila manje, a ogledalo je pokazalo tvrdo i lijepo tijelo. Težina 58 na visinu od 170. Dostignut ideal.

Vlasnica kozmetičkog salona pokazivala me kao svoj uspjeh. Zanemarujući pri tom, jasno, moga Žiku, jogging i dijetu, koja je ipak imala daleko veći učinak. Bila sam mlada, slobodna, situirana, uspješna i omiljena u društvu. Forma je bila privid. Sadržaj je bio trula jabuka, lijepa izvana. Nisam se trebala baviti ničim osim samom sobom. Postala sam opsjednuta svojim izgledom, vježbanjem, unosom kalorija u tijelo. Jebiga, to su i te godine bile. Faks. Izlasci. Tulumi. Očijukanja. Dečki.

Prvi problemi su nastali kad smo otišli ljeti na otok.
Jogging je otpao jer se riva renovirala.
Žika je otpao jer smo imali samo HRTV 1 i 2.
A jelo se samo tako.
Plivala sam ko blesava.
Ali hranu nisam mogla odbiti. Ne mojoj majci. Mission Impossible.
Tu je počelo.



Nakon svakog obroka otišla bih u zahod i povratila. Bez imalo problema. Prst u usta i gotovo. Čas posla. Umiješ se, opereš zube, drmneš žvakaču. Trbuh opet ravan. Mama zadovoljna. Ja zadovoljna. Svi zadovoljni.
Čvrstoću tijela sam održavala plivanjem.

S vremenom je to povraćanje postala navika. Ako se nisam mogla prisiliti na povraćanje, što je bilo prava rijetkost, popila bih par čaša mlake vode. Znala sam čak liznuti tekući sapun, samo da me nagna na povraćanje. Izvještila sam se toliko da sam znala čak i povraćati tiho, da me ukućani ne čuju.
Nitko nije znao za moju tajnu.
Trajalo je godinama.

Udala sam se. Od početka nije išlo dobro, ali sam nakon kratkog vremena našla dva ventila kojima sam se rješavala nezadovoljstva svojom psihom i svojim izgledom. Jedan su bile ekstra skupe cipele, od kojih sam bila u stanju živjeti mirno tjednima.
Drugi je bio prežderavanje.
Iza kojeg je slijedio prst u grlu.
S vremenom su mi cipele značile sve manje.
Ali sam povraćala sve više.
Niti moj mali i lijepi sin nije mi mogao pomoći da shvatim da je to totalna glupost.
Povratiti je ok, kad pokvarite želudac, kad imate mučninu, ili kad imate migrenozne glavovolje od kojih imate nagon za povraćanje, nakon kojeg vam bude lakše… ah, što bi neki ljudi dali da mogu povratiti... ali siliti se na povraćanje samo zato da bi bili lijepi i zavaravati sebe da ne žderete potajno… to je druga stvar.
To je obična glupost.

Pitanje je koliko bi to dugo trajalo da se nije desilo ljetovanje na otoku mog muža, prije nekih desetak godina, u gostima kod moje Sveki. I onda su me fino iz*ebali u zdrav mozak, s jedne strane svekrva, s druge ljubljeni mi eks. Sto savjeta, sto primjedbi, sto uputa, sto zamjerki svaki dan. Jela sam ko blesava. Svega. U enormnim količinama. S njima svima za stolom, ali potajno, noću, danju, kad god bi se tko maknuo iz kuhinje. I povraćala i po desetak puta dnevno. Smršavila sam previše.

Budila me želučana kiselina i bol u želucu, uslijed stalnog povraćanja. Imala sam konstantnu infekciju desni i usne šupljine, konstante probavne smetnje. Moj život se pretvorio u hroptaj očajnika, kojeg nitko nije čuo. Bila sam depresivna, utučena, bezvoljna i nikakva. Mjesecima. Godinama. Ali široki, savršeno odglumljeni osmjeh je davao privid zadovoljne i sretne žene.

Hladne i nepodgrijane šnicle u umaku koje sam požderala u dva po ponoći u Svekinoj konobi, onako prstima, iz lončića ukradenog iz kuhinje, bile su krajnja točka. Spakovala sam se iste te noći i ujutro otišla za Split i tamo potražila stručnu pomoć. Daleko više od savjeta stručnjaka pomogla mi je moja najbolja prijateljica, kojoj sam se napokon ispovjedila o svojoj brižno čuvanoj tajni dobrog izgleda.

Mislim da je to bio krajnji rok. Svaki dan poslije toga značio bi bio moju propast. Othrvala sam se ovome stanju. Dobila sam rat protiv bulimije, i to bez antidepresiva, uz mnogo truda i pozitivne energije, koja je moj dar i u najtežim trenucima. Teško je bilo, ali van svih očekivanja, već nakon nekoliko mjeseci sam uspjela, ali uz čvrstu odluku da moj život ne smije imati takav privid. Dobra linija se može dobiti i održavati na drugi način.

U mojim teškim trenucima … a takvih je u mom braku i u mom životu bilo dosta… imala sam želju sto puta ponoviti povraćanje, ali ipak nisam. Svega nekoliko «incidenata» u svo ovo vrijeme. I čvrsta odluka da nikad više neću povraćati samo zato da budem zgodna i vitka.

Zato vas od srca molim da se oni koji se tu foliraju radi svega par kila viška danas dobro zapitaju treba li im sve to. Jer im ja danas, s jedne mudre distance u vremenu od gotovo deset godina, odgovorno tvrdim da ne treba. Prepoznajete li se u ijednom od ovih simptoma, ne negirajte činjenice i ODMAH potražite pomoć.

Jedan drugi poremećaj, koji zna početi bulimijom, ali ne nužno, je i anoreksija. O njoj ćemo više slijedećeg ponedjeljka.

UN-dijeta nije životno rješenje. Ona je motivirajuća, jer kilogrami idu relativno brzo. Ali ono što je prava umjetnost je promijeniti način života i prehrane nakon nje, ne samo za sebe, već i za svoje ukućane. Pokloniti im bolji i kvalitetniji život. U svim aspektima, a ne samo kroz prehranu. Vjerujem da ćemo u tome uspjeti svi zajedno.

Danas idemo dalje sa ugljikohidratnim danom. Meni omiljenim.

Doručkovala sam ananas. Na banku kod Anđelije na tržnici na Sućidru cjenkanjem ga spustite i na 6 kuna. Probajte se cjenkati. Vrlo šarmantno iskustvo.

Soparnik, staro narodno jelo u kućnim uvjetima prilagođenoj verziji, prijedlog je za današnji ručak. Recept za današnji ručak skinula sam sa Coolinarke i toplo vam ga preporučam. Iskušan je! Ako hoćete biti principijelni i disciplinirani, izbacite bademe u finishu. Ili ih smanjite na najmanju moguću količinu. Nadam se da će vam se svidjeti.

Za našu jedinu «grešnu» večeru u ciklusu predlažem da napravite tek malo odstupanje. Ne kolač, nego ukusnu i zdravu voćnu salatu (kivi, jagode i banane su kombinacija koju ja biram danas za sebe), a počastite se dodatno i velikom žlicom šlaga ili tučenog vrhnja na vrhu. I ne zaboravite vaše rebro kuhane čokolade. Jer slijedeće vas sljeduje tek za četiri dana.

Ne zaboravite da je elastičnost kože jako važna pri držanju dijete. Nemojte je ugroziti! Ako već nemate vremena za tjelovježbu i šetnju, poklonite sebi barem energičnu masažu grubom frotirskom rukavicom ili trljačicom od sisala. Izmasirajte se prije tuširanja kružnim pokretima, uvijek u smjeru srca. Frotirskom rukavicom se možete masirati i tijekom kupanja. Još jedan savjet iz noninog škafeta. Prirodni piling.



Nakon kratke masaže trljačicom prije i tijekom tuširanja, istrljajte snažno tijelo prirodnim pilingom: u par šaka palente umiješajte par žlica vrhnja i dobro prođite tom smjesom cijelo tijelo, snažnim kružnim pokretima. Jest da ćete se zacrvenjeti nakratko kao paprike, ali će vam koža biti zahvalna kasnije. "Soft" verzija ovog pilinga je sa šećerom umjesto palente, ali gladuše upozoravam: ne jesti taj peeling, samo se trljati sa šećerom i vrhnjem! Uklonite piling sa mlačnom vodom, a ostatke isperite sa gelom za tuširanje kojeg i inače koristite. Izvrsni su za cirkulaciju i naizmjenično tuširanje toplom i hladnom vodim. Nastojte koristiti mlaku, ne prevruću vodu, ali u kontri idite na što hladniju. Em ćete se razbuditi, em će vam cirkulacija proraditi samo tako. Ja osobno na još mokro tijelo stavim baby-ulje, a zatim se lagano osušim mekšim ručnikom. Koža mi je super elastična za moje godine. Ovakav piling možete uraditi jednom do dva puta tjedno, a ulje dok ste još mokri ili neki losion ili mlijeko za poslije tuširanja poklonite sebi svaki dan. Nađite vremena za to. Vaša će vam koža biti zahvalna. I ne zaboravite… kružnim pokretima i od perifernih dijelova prema srcu. Ne zaboravite i kožu prsišta. Nježna i tanka koža grudi najviše trpi kod promjena težine.