ponedjeljak, 12.02.2007.

VOĆNI DAN. OPET.

Dan četvrti.
I to voćni!
Jopet.

Kriza.
Samo kilo i po sam smršavila.
Pas mater.
A pazila sam, i po kalorijama, i sve.
Za onu stvar…

I za ne falit, još mi je bila i menstruacija. Punih tjedan dana… «onih» dana u mjesecu… bila sam napuhani balon koji non-stop pišucka, plducka i noću se prevrće po krevetu od gladi… i na kraju ustaje u zoru, opet od gladi. Od svega skupa najbolje mom psu. Dobije prvu šetnju već u 6. Tješim se da je tako bilo i prošli put i da su tek nakon desetak dana kile počele padati a side effects se smanjivati.

Ali kile će pasti!
Dakle, ne smijemo se obeshrabriti ako se to već nije počelo događati, jer to se MORA kad-tad počet događat, ako sve radite kako treba. Svaka od nas ima drugačiji metabolizam i imala je i drugačije menije, a pametna moja glavica s nostalgijom se sjeća i onih godina ispod 30, kad bih skinula 5-6 kila dok rečeš seks… pardon keks…a onda sam odjednom proslavila 39. rođendan… maltene preko noći… i kile su se skidale svake godine sve teže

Šteta što se ne seksam već neko vrijeme.
Mislim da bi mi nervoza bila manja i da bi kile išle brže dolje… vi koje imate s kim, učinite to i za mene! A da vam pravo kažem… ma ne bih o seksu u voćnom danu. Ni u škrobnom. Ni u ugljikohodratnom. Ni u proteinskom. Kad onda, 'bemu?

Voćni dan je idealan, zapravo, za seks. Tad smo najlakše i najmanje otrova ulazi u nas, a najmanje… plinova… iz nas.

Znate kako su one egzotične ženske na cijeni?
Pa nisu pizde one egzotične ljepotice iz egzotičnih krajeva. Ne natuku se, kao mi, šugova, fažola, sarmica, punjenih paprika, pohanog, pizza, kolača, sendviča… nego egzotična ljepotica s orhidejom zataknutom u kosi drmne ananas, kivi, mango, papaju… i onda tako vitka i mirisna vodi ljubav sa svojim čovjekom. I nenadmašna je u tome.

A ne ja! Ja sam nenadmašna samo prije nego se najedem svakakvih gluposti. Onda mi padne život i poslije jela mogu samo ići leć, ništa drugo.
Ali ne!
Ne više!
Plan je napravljen.

Želim izgledat kao karaoka i plesati u tangicama sambu u karnevalskoj povorci u Rio de Janeiru. Mislim, mogu ja i sad bez ikakvih problema plesati u tangicama sambu u karnevalskoj povorci u Rio de Janeiru, ko mi brani, ali bi ja i da se ne tresem cijela pri tom, neg da sam tvrda i zategnuta. I vitka. I sve. I baš.

U to ime trpim i danas, na voćni dan, sjedim pred kompom, pišem vam ovaj post, i grickam mrkvu. GI, ili ne. Ja grickam mrkvu. Jel se smije? Ruby, Ledena, što je sa mrkvom danas?

Osjećam se ko zečica. Ne ona sexy, Playboyeva, nego više nekako ko prava mala guzata divlja zečica u polju, koja gricka pohlepno mrkvu, koju je netom mrknula iz seljakovog vrta, i to s takvim žarom kao da je ta mala mrkvica najsočnija delicija na svijetu.
Sve za ljepotu!

Današnji sam dan sebi zamislila ovako, a možda i griješim, ali će me u komentarima, nadam se, ispraviti one koje znaju više od mene.

I tu ostaje i pitanje da li je kuhano voće dopušteno danas?

Ne zaboravite podijeliti voće u do 5 obroka, vodeći pri tom računa o tome da pauza između obroka bude najmanje dva-tri sata.

U prilog današnjem danu, osobito voćnim doručcima, ide i jedan poticajni mail, kojeg smo dobili od naše čitateljice Snježane O. Pa kaže:


Moj savjet dana, a možda i mjeseca, a možda i tri mjeseca: štogod jedete, jedite malim priborom za jelo: malom žličicom, malom viljuškom… psihološki je bolje, vjerujte mi na riječ. Imate osjećaj da ste pojeli više. I ne, ne osjećate se kao Guliver.

U međuobrocima danas, dakle, grickam mrkvu.

I gledam, recimo, kako sada baš lijepo jede moj Mali Pas.
Sretan je to pas.
Jutros u 5 je mrknuo bioaktiv sa integralnom rižom. Popodne će dobiti izmiješanu pseću konzervicu od govedine sa suhom hranom. Sad jede piletinu, mrkvicu, brokulu i integralnu rižu. Samo nebo zna kako bih rado kleknula kraj njega i otela mu ručak, posolila ga i smazala.
Prvo ručak.
Pa onda i Maloga Pasa.
Drži me samo to što mi je sutra proteinski dan.

Ozbiljno razmišljam o tome da vas zdušno potaknem na to da članice i članovi kluba počnu organizirano izlazit po gradovima. Gdjegod je to moguće. Jer su drugim prijateljicama njihove priče, planovi i režimi prehrane skroz dosadni, do te mjere da i otvoreno očima kolutaju na spomen, recimo, ugljikohidratnog dana.

Dakle bi trebali izlaziti samo oni što su na dijeti skupa.
Naročito kad je voćni dan.
Jer u tom se danu doma ne smije biti!!!

21. veljače Pepelnica nas uvodi u korizmu.
Ne seksam se, ne pijem, ne pušim, na dijeti sam… u nadolazećoj korizmi ja se zapravo ne želim ničeg više odreći ovaj put.
Ja sam se, naime, već svega odrekla
Da se nije ko slučajno usudio bar još 15 dana govoriti o vodenom danu!!!

Idemo dalje, Karakter Club!
Šta je ovo za nas!?
Pih!

Voli vas svih vaša

Wanda