|
don Branko: Ljubav je čin vjere, tko slabo vjeruje slabo ljubi
26.09.2011., ponedjeljak
Kontemplativna molitva vlč Zlatka Sudca
Kontemplativna molitva, vlč. Zlatko Sudac:
Ja bih vas sada pozvao da sjednete na te klupe udobno, namjestite se, ravno kičmu, ruke u krilo, da se ne morate micati barem pola dana najmanje… Tako. Sada bih vas pozvao da zatvorite oči. Odmah da vas pripremim na galamu i buku oko vas. Neka vas to ne ometa. Ja baš volim sa grupama meditirati tamo gdje ima puno prometa. Zašto? Zato jer je čitav taj svijet pjeva pjesmu o Bogu. I ljudi i motori i ptice i brujanje i topovi i avioni i sve pjeva i svjedoči da je Bog živ, jer ništa ne postoji bez njega. Zato neka vas to ne ometa. To vam samo može pomoći da idete putem svoga srca.
Pet minuta ulaženja u meditaciju. Počinje se tako da osjećate svoje disanje. Kad kažem osjeti sebe, onda kad sam vam rekao: postani živ, čovječe, a živ si dok je dah u tebi. To je taj dah 'Ruah Elohim' – Duh Gospodnji, udahnut u svako ljudsko biće. Kad budeš na kraju onaj zadnji 'aaah' znaj da više nema života u tebi. Dok dišeš, živ si. Osjećaj svoje disanje i ništa više. Odmori se. S vremenom ćete vidjeti da je to najobičnije disanje simfonija, pjesma Bogu. Osjećaj tisuće nijansi osjećaja koje budi najobičnije disanje. Koji su osjećaji na primjer? Strujanje zraka kroz nosnicu. Na lijevoj nosnici drugačije, desnoj drugačije. Hladni zrak ulazi, topli izlazi. Primijeti razliku. Strujanje zraka niz tvoje grlo, širenje vaših pluća. Kako se pluća šire, grudi dodiruju vašu odjeću i stvaraju nove osjete. Taj kisik se raspada, prelazi u krv i hrani vaše tijelo. Milijardu osjeta. Opustite se. Ne bojte se. Zatvorite oči. Prepustite se Bogu. Osjećajte disanje. Pet minuta, a već su tri prošle. Važno je da niti ne ubrzavate, niti ne usporavate, niti dublje, niti pliće, nego onako kako dišeš. Jednostavno otkrij kako dišeš. Osjećaj. Ništa ne pitaj. Samo uživaj. Osjećaj disanje.
Sada jeste malo pribraniji.
Sada ćete u to disanje ubaciti najsvetiju riječ i ime našeg Boga. Isus.. Dišite Isusa. Svaki put izgovaraj I-sus, I-sus, I-sus… Onako kako dišeš. Ponavljaj Isus, a tijelo neka ti ga diše. To je kucaj kojim će on otvoriti vrata svoga srca. Svakim izgovorom Isusa, kucate na njegovo srce. Odgovorit će vam jako brzo. Svako izgovoreno ime na takav način, sabrano, predano… da budete mudre djevice kad on dođe. Doći će vam brige u glavu. Ništa. Samo se mirno vratite na ponavljanje Isusa. Ako je itko od vas vizualan tip, a ima vas dosta i imate problema s mislima, zamislite da ste u pijesku napisali ime Isus. Pijeskom, prstom na pijesku. Gledaj u to, a tijelom diši Isusa. To će ti jako pomoći da zavežeš misli. Nekima to neće biti potrebno. Nekima je dovoljno ponavljanje Isusa. Sad ću vas pustit, a kad dođe dvadeset minuta, onda ću vas voditi van. Vi se prepustite milosnim trenutcima. Samo mirno diši Isusa.
Prestanite ponavljati. Ostanite u tome. Polako izlazite iz meditacije. Mičite malo glavu lijevo, desno. Ispružite ruke prema koljenima. Podignite ramena, kao da ćete kičmu ispraviti. Udahnite. Sad se nagnite prema naprijed i polako otvarajte oči.
Ova meditacija nije za sve. Ne može se generalizirati. Zato bih vas molio one časne kojima je jako teško biti u ovome, koje čak nisu mogle ni oči zatvoriti, da nastave s onom molitvom koju su do sada činile. Neka se ne opterećuju da ovo ne mogu. To je u Božjoj volji. Ja bih vam savjetovao: sve molitve koje ste do sada, pobožnosti, časoslov, krunicu, sve zadržite, a ovo ubacite.
To vam je kao podmazivanje, kao ulje. I što će se dogoditi? Ako budete ustrajni. Dogodit će se to da ćete poludit, da će biti lakše sve drugo raditi osim tih dvadeset minuta ili pola sata odsjedit i meditirat. Upravo ćete tu vidjeti koliko je to kvalitetna stvar.
Ako izdržite prvim napastima događat će se katarze, čišćenja najprije na vašoj tjelesnoj razini, zatim na psihološkoj razini i zatim duhovna razina.
prenijeto sa: http://radujtesenarodi.blogspot.com/2008/08/kontemplativna-molitva-vl-zlatka-sudca.html
|
25.09.2011., nedjelja
SKRIVENA LICA ZLOGA
„Mentalitet hamartije, dijabolične inverzije, događa se danas u svim segmentima čovjekovog postojanja, a najsuptilniji i najefikasniji oblik djelovanja Zla jest da svojim intelegentnim i perfidnim metodama uvjeri čovjeka da ono ne postoji. Prorok zato ima tešku zadaću. Nazvati Zlo pravim imenom danas znači biti ismijan, kao mračnjak, crni pesimist, egzistencijalni paranoik, neprestano ekleziološko inkvizicijsko zanovijetalo koje ne može shvatiti novo stoljeće, a proroka će, što je najžalosnije, ismijavati baš oni koji su od samog Zloga zavedeni mišlju da ono uopće ne postoji. Zanimljivo je da je zlo u sebi toliko autodestruktivno, razarajuće i dijabolično da će samo sebe staviti kao predmet ismijavanja kako bi ono moglo neometano djelovati na duše neprosvjetljene Kristovom milošću koje ga ne mogu otkriti. Kada duh laži pronađe prostor u srcu, čak i nekog katoličkog teologa, te u njemu stvori pukotine oholosti koja počinje dovoditi do oduševljenosti pomodarstvom i zahlađivanje esencije – samoga Krista, tada se uistinu može potvrditi ona proročka misao pape Pavla 6. Izrečena neposredno nakon Drugog vatikanskog sabora da se „dim Sotonin“ uvukao u Crkvu. Dim u empirijskom smislu donosi vrlo negativan učinak, kaos i nefunkcioniranje osobe u određenom životnom prostoru, dok je dim koji ima svoj izvor u metafizičkim stvarnostima vrlo sofisticiran, jer je onaj koji ga kovitla u duše ljudi sam otac laži i destruktivne lukavosti. Dim iz onostranosti kreira mentalitet destrukcije, ali ima i sposobnost destrukciju pretvoriti i prikazati kao intelektualno-duhovni sklad, osobito kroz intelektualce koji se implicite njime oduševe, a nisu svjesni nesagledivih posljedica koje može donijeti. Nema gorega nego kada se takav dijabolični dim snažno uskovitla, a duša neprosvjetljena silom Duha i razlikovanja dobra i zla popusti njegovoj zamamnosti i moći inverzije. Tada čovjek vrlo lako može ući u stanje jedne metafizičke tragedije, a ona se sastoji u opredjeljenju za grijeh u fatalističkom smislu – kao udaljavanju od Boga. Fatalizam izazvan dimom Sotoninim izgrađuje takav egzistencijalni stav zavedene duše da ona jednostavno ne primjećuje stanje u kojem se nalazi. Intelekt je jedan segment čovjeka. On može biti snažan, osobito kod teologa. Ali što se događa kada neki teolog svoj intelektualni potencijal i emocije uloži u ideju kojom je profinjeno zavede snagom uskovitlanog dima? On ide za trendovima svijeta i istovjetan je u duhu pomodarstva, tako da i same protivnike Crkve prihvaća jednom vrstom eklezioškog mediokritetstva koje proizvodi tendenciju prilagođavanja Crkve svijetu, ali ne u dijaloškom smislu dobrostivosti, širine i evanđeoske ljubavi, nego u smislu svijeta koji je Bogu objavio rat u Edenskom vrtu, što se oholo pokušava opravdati „novim koncilskim strujanjima“.“
DIM SOTONIN, PAVLE PRIMORAC
|
22.09.2011., četvrtak
Vlč. Zlatko Sudac u Švicarskoj
ZÜRICH – U Hrvatskoj katoličkoj misiji Zürich održana je Duhovna obnova od 26. veljače do 1. ožujka 2009. godine. Voditelj Duhovne obnove bio velečasni Zlatko Sudac, svećenik krčke biskupije.
U pratnji vlč. Suca bili su i mons. Antun Toljanić, ekonom krčke biskupije i gospodin Ivan Puljić koji je animirao pjevanje. Duhovna je obnova prva dva održana u Zürichu u crkvi Svetog Josipa. Započimala je u 18.00 i trajala do 21.30 sati. Crkva je bila dupkom puna. Netko se izrazio ovako: "Sveti Josip u Zürichu ne pamti da je bio ovako ispunjen." Posebice je bio primjetan velik broj mladih ljudi i mladih bračnih parova. Svi oni ispunili su ovu velebnu crkvu gotovo do samog oltara. Djeca su posjedala na tepih ispred oltara, a kad je nakon višesatnog bogoslužja ponestalo snage, učinili su to i oni malo stariji. Mnogi su bili s ruksacima na ledjima i dovoljnom zalihom napitaka, kao da su računali s tim da nežele izgubiti ove dobre "položaje" ni nakon stanke.
Slijedeća se dva dana Duhovna obnova održavala u poznatom Gospinu svetištu u Einsiedelnu. I prostrana bazilika u Einsiedelnu je bila dupkom ispunjena. Hrvatski su je vjernici ispunili do posljednjeg mjesta. Procjenjuju, iskusni domaći redovnici, da je u subotu bilo između pet i šest tisuća vjernika, a u nedjelju i znatno više od toga broja. U subotu je program trajao od 13.00 do 16.00, a u nedjelju od 12.30 do 16.00 sati. Prva su dva dana u Zürichu u Duhovnoj obnovi sudjelovali vjernici s područja Misije Zürich, a druga dva dana u Einsiedelnu okupili su se vjernici s raznih strana. Bilo ih je iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Italije i Francuske, i naravno, iz svih misija s područja Švicarske. A bio je nazočan i velik broj bolesnika. Zahvaljujući razumijevanju i susretljivosti poglavara benediktinskog samostana opatije Einsiedeln posrećilo se hrvatskim misionarima iz Züricha dobiti tu velliku crkvu na raspolaganje. Inače toliki broj vjernika ne bi bilo moguće primiti ni u jedanoj drugoj crkvi u Švicarskoj.
Teme Duhovne obnove bile su Vjera i vjerski život, potreba Boga i molitve u životu vjernika. Velečasni Zlatko Sudac je govorio jednostavno i rayumljivo svima. Svi sudionici su netremice upijali svaku riječ. I slavlja svetih misa kao i pobožnost euharistijeke procesije, molitve za otkanjanje i ozdravljenje i uopće sve drugo bilo je kao melem na ranu ovog Božjeg puka u tuđini. Ništa im nije bilo teško niti dugačko. S lica se čitala sreća i zanos svakog trenutka. A bilo je i lijepog pjevanja koje je unosilo živost i dodatno raspoloženje. Velečasni Sudac, gitarist Ivan i Pjevački zbor Misije kao da su se natjecali tko će bolje pjesmom dati slavu Bogu. Zanimljivo je da su vlč. Sudac i gitarist Puljić "ubacili" i nekoliko pjesama Olivera Dragojevića (Moj lipi anđele, Majko...). Svi su prisutni i te pjesme odpjevali zajedno sa svojim omiljenim svećenikom.
Duhovna je obnova uvijek korisna, a u današnje vrijeme napetosti i užurbannosti i poželjna. Iz mogih je usta, nakon ove Duhovne obnove, dolazio odjek: "Divno!", "Predivno!", "Ovo nam i treba!", "Hvala što ste nam ovo omogućili!", "Ovoga smo željni!" i slično. Neka su djeca ovom karizmatičnom svećeniku darovala i svoje crteže, a velik broj mladih pokušao je doći do vlč Suca i zatražiti njegov blagoslov. Vjernici su imali prigodu kupiti knjigu autorice Dunje Ujević "Zlatko Sudac - Razgovori", u kojoj ovaj poznati svećenik govori o svom životu u obitelji, duhovnom rastu i duhovnim iskustvima te o obraćenju i opredjeljenju za Isusa Krista. Mnogi su vjernici ovu knjigu ponijeli doma. Jedan je umirovljenik iz Schaffhausena izjavio da ju je pročitao za samo jedan dan – toliko je napeta i zanimljiva.
Voditelj Hrvatske katoličke misije Zürich, fra Stipe Biško, čiji se dani boravka u Švicarskoj odbrojavaju, reče nam: "Čini mi se da Vam je ovo najbolji oproštajni dar." Inače se u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zürich Duhovne obnove održavaju redovito već od 1992. godine, a od 1998. po dvije godišnje: jedna na početku korizme a druga sredinom rujna za Dan zajedništa Misije. Dosada ih je održano ukupno 30. Trideset i prva će biti u jesen, točnije od 17. do 20. rujna tekuće godine.
pripremio: Ivan Ivić
VelečasniZlatko Sudac za vrijeme misu u crkvi Svetog Josipa.
Ispunjena crkva Svetog Josipa.
Zlatko Sudac i domaćin fra Stipe Biško.
Ivan Puljić predvodio je pjevanje.
Svećenici i ministranti za oltarom.
Ivan Puljić predvodio je pjevanje.
Sveta misa u ispunjenoj bazilici u Einsiedelnu.
Poklon najmlađih - crtež s likom anđela.
Fra Niko Leutar, vlč. Sudac i fra Luka Zorić.
Vlö. Zlatko Sudac i autor ovog priloga.
prenijeto sa: http://www.hrvati.ch/index.php/DRUSTVO/MISIJE/Vlc.-Zlatko-Sudac-u-Svicarskoj.html
|
21.09.2011., srijeda
Anđeo mira
Svi čeznemo za mirom. Ali često ne nalazimo puta koji vodi do mira.
Tu trebamo anđela mira koje će nas uvesti u tajnu mira, koji će nas nemirne ljude umiriti i darovati nam nutarnji kao i vanjski mir. Mir nije jednostavno ostvariv, nego je uvijek dar s kojim čovjek mora odgovorno postupati. Kad nas prati anđeo mira i našem životu daruje zadovoljstvo i pomirenje, tada i sami moramo postati anđeli mira za druge. Isus naziva blaženima mirotvorce koji su postali anđeli mira u ovome svijetu.
Ne postoji samo mir među ljudima, nego i unutarnji mir, mir duše.
Biblija zna da čovjek po sebi nije sposoban za mir sa sobom, sa stvorenjem i s ljudima. Stoga se sam Bog mora umiješati. On šalje svoga Sina, Isusa Krista, velikog Mironosca. Luka, grčki evanđelist, navješta Isusa kao onoga koji drugačije od, Augusta cara mira, donosi mir cijelom svijetu, bez oružja, jedino svojom ljubavlju. Kad se rodio, anđeli su navijestili mir na zemlji. Anđeli su nam otvorili oči za mir koji mi sami ne uspijemo stvoriti. Ali anđeli nisu samo navjestitelji mira, nego nam i donose mir. Anđeo mira odgovoran je ne samo za zemlju, nego se brine i za tvoj unutarnji mir.
Želim ti da vjeruješ anđelu mira, da se dadneš od njega pozvati i razgovarati s neprijateljima svoje duše, razgovarati i sa strancima i nepoznatim ljudima oko sebe, da bi mogao zaključiti sporazum koji traje. Samo tako može nastati mir, prostor ljubavi i slobode, u kojem nastaju blagostanje i dobro osjećanje, u kojem si u skladu sa sobom i čitavim stvorenjem, u kojem se odzvanja nešto od sklada raja u tvome svijetu.
Anselm Grüm
|
20.09.2011., utorak
Velečasni Zlatko Sudac : Gdje je sreća?
13.09.2011., utorak
OBVJEST MOJIM PRIJATELJIMA FECBOOK
Dragi prijatelji moram, vas obvjestit da ću sve prijatelje koje sam imao
izbrisat jer me je neko lažno prijavijo ma da nisam to uradijo
adminstratru bez dokaza a on je nasjeo na laži nemogu se ulogirat
fecbook brano osijek mir vama don Branko
|
03.09.2011., subota
VLČ. ZLATKO SUDAC - NIŠTA NIJE KONAČNO
|
|