kapa

ponedjeljak, 21.11.2005.

Strijela je odapeta

Danas smo po prvi puta poslali prvi prijedlog ugovora potencijalnom klijentu. Točnije, to je skica ugovora, poslana informativno. Ipak, konačni ugovor se ne bi smio drastično razlikovati od ovoga što poslasmo.
- 17:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.11.2005.

Lutajući agent 000 i vijesti iz malenog sokaka

Teren kaže:
Ćudljiva sudbina nekada spoznaju ostavi da bude pronađena na putu ka jeftinim cipelama. Treba se kretati otvorenih očiju, pa će i spoznaje biti češće. Naglašavam kretanje. Sjedeći u kancelariji, neću naći ni rukopis, ni spoznaju.
Ne nađoh cipele, ali nabasah na vrelo informacija na mjestu na kojem sam se njima trebao i nadati – kod mog dvorskog tiskara. Kaže čovjek, citat po sjećanju i pod lupom pretjerivanja:

Oni ti nisu uopće zainteresirani da ih netko kupuje, čak ni da budu izdani. Ja im više neću tiskati ništa što nema CiP. Evo, ovoga sam poslao u biblioteku da si uzme CiP, a tek onda sam ga tiskao. Sve oni plate, čak ni ne pitaju puno što to košta. Često su potpuno svjesni da nemaju nikakve vrijednosti i skupe novce samo da bi imali neku tiražu koju će razdijeliti ne znam ja kome. Donesu mi nekada nešto, neke pjesme, udžbenike, priručnike ili bilježnice. Nekada u Word-u, nekada ovako, nekada samo na listovima rukom ispisanih papira. Onda ja njima nešto složim. Prijelom? Pa, ja im to prelomim nekako. Grafiku im isto ja napravim, evo vidi kako to bude. Ne, neću ti ih slati, nemaš ti ništa od njih.
Insistirao sam neka mi pošalje one mlađe koji pišu poeziju ili prozu, možda uočim nešto vrijedno. Mislim da me neće poslušati. Možda je u pravu.

Na putu k cipelama, prije seminara moga tiskara o vanity publishingu iz našeg sokaka, doznao sam da stari drugari iz jedne velike, nekada i daleko veće firme, redovno objavljuju nešto o sebi. Napamet sam izračunao koliko ima sličnih i zgrozio se. Polako, doći ćemo i do njih. U gluho doba noći ja ću poći doznati neke elemente kalkulacije.

Na svoje mjesto sjeda relacija:
Svi pisci su autori, ali nisu svi autori pisci.
- 00:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.11.2005.

Paušalne generalizacije i fikcija utemeljena na rečenima

Čitajući danas neke ulomke iz "Proklete avlije", shvatio sam da su Bosanci dušu dali za pripovjedače. Umjesto izvoza kuhinjskih specijaliteta, viceva i ratova, trebali bi se potruditi i izvoziti svoje pisce.Koliko (a malo) o njihovim autorima znam, sve sam ih od reda rado čitao, odnosno, ako sam što čitao - čitao sam Bosance, Galbraitha i Verna. Pređi među potonjima je smatrao da svijet može biti bolje mjesto, a potonji od potonjih je fantazirao nešto manje.

Generalizirano i romantizirano, Bosanac je mudrac, vješt pripovjedač, narator i pregovarač. Sjećam se direktora jedne radne organizacije u ogromnoj firmi, starijeg čovjeka, Bosanca. U jednodnevnom posjetu njegovom kraju, a kako mi je bio vodič, mogao sam ga satima slušati kako priča o ranijim danima, ljudima, politici, planovima. Svaka priča je bila zaokružena, zanimljiva, struktuirana.

Kao i mnogi drugi koje sam upoznao, i ovaj voli tjerati šegu - što ga tjera da uvijek traži poante, odnosno da ih vremenom počne isam stvarati, ili barem njihovo iznošenje elegantno prebacivati na kraj priče.
Na tragu svih drugih, često izmjenjuje priče s njemu sličnima - brusi svoje pripovjedačko umijeće i skuplja nove i nove fantazije, realije ili zaključivanja.
Ima vremena na pretek, jer sve je ionako u funkciji ležerne upotrebe vremena - što je najosnovniji sastojak za pletenje fabule, kristaliziranje pouke, generiranje likova, nadopunjavanje istine fantazijama.
Istina je fluidna stvar, ali zaključak jest bitan, pouka se mora nametnuti makar izmišljenim argumentima u stalnoj šahovskoj borbi protiv podjednako prepredenih sugovornika - logika priče se očuva po svaku cijenu, integritet koji obavezno drži vodu se svakodnevno testira u tisućama malenih debatnih klubova.

Ozbiljno rečeno, svjestan sam da se radi o neznanstvenoj generalizaciji, ali pukla me je ideja i zapisujem ju ovdje: treba Bosance potaknuti da još malo pripovijedaju.

- 01:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.11.2005.

Plan rada

Neka me autoritet, druga glava ove dvoglave hidre, ispravi ako grješim, ali za sada je kristalno jasno sljedeće:

Potrebni smo autorima jer ima olakšavamo put do izdanja - pod uvjetom da su vrijedni izdavanja.

Izdavači, posebno njihovi urednici nas trebaju da bi neki puta u ruke uzeli rukopis koji je "na prvu" vrijedan pažnje.

Društvo nas treba jer efikasno olakšavamo put od ideje do papira.

Prave smo osobe za ovaj posao: ni najmanje nam ne pada na pamet prostituiranje renomea, bavljenje šundom i sličnim stvarima. Imamo volju raditi za knjigu, pisca i izdavača. Tim redoslijedom.

Nije nam do zarade, ali besplatno nećemo raditi.

Ne planiramo živjeti od ovoga, nego živjeti za ovo.
(btw, veli se da je J. K. Galbraith autor famozne "Kennedyjeve" izjave "Ne pitaj što tvoja domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za nju.")
- 22:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.11.2005.

In ter li ber

Velesajamski informator javlja da se na prostorima inače okupiranim književnim svijetom pojavljuje i jedan neobičan par koji se izdaje za prvu književnu agenturu u Hrvata. Za sobom ostavljaju nevjericu, pred sobom nailaze na podignute obrve i poneki blef: svi znaju što je to i ne libe se petljati u planove i razmišljanja.
Novinska agencija dalje javlja da su očevici svjedočili ostavljanju tiskanih materijala skromnog sadržaja i bombastičnih obećanja, a navode se i slučajevi pobuđenosti u masama.
Pisci i dalje strpljivo šute i projiciraju svoj poslovični strah pred izdavačima na novoosnovanu agenturu. Podozrivo gledaju i čekaju libeći se učiniti prvi korak.

Čini se da je sve jasnije kako je posao agenta spoj posredništva, savjetnika, psihologa, prijatelja... i što sve ne...
"U što li smo se uvalili?", zdvajaju tajni književni agenti 000 i 000.
- 22:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.11.2005.

Proklamacija

Neke životinje su nastale od starijih životinja. Starije životinje su (načelno) imale još manje mozga i još više dlaka, kljova, zubi i tjelesnih izraslina koje su se pojavljivale kada je metamorfoza zemlje zadala nesnosne vrućine ili nesmotrene navale hladnoće.
Pisci su nastali od ljudi. Otogeneza je kratka rekapitulacija filogeneze, kažu. Preneseno na pisački rod, to bi značilo da ljudi devoluiraju u pisce onako kako se i ljudsko društvo srozalo od viših oblika organizacije ka nižima, ili kako je to jedan od najvećih pjesnika današnjice objasnio u svojim lijepim stihovima:

you wake up in the morning
get something fot the pot
wonder why the sun makes the rocks feel hot
draw on the walls
eat
get laid
back in the good olddays

then,
some damn fool invents the weel
(R. Waters)


ili u hrvatskoj inačici u prepjevu jednog od autora ovog skupnog bloga:

jutrom se zbudiš
čopiš nešt za ždrijelo
čudiš se kako to da od sunca zvruči se kamenje
škrabneš po zidovlju
papaš
poševiš nešto tada,
kad su vremena bila dobra i stara

a onda,
neki moron izumi točak


Slično cijelom ljudskom rodu, pisac započinje svoj život u nekoj vrsti stadija nemušte ličinke, a putem svojim životnim naiđe i na neku silnu potrebu da iz sebe isčahuri napisanu riječ. Pročita li i Kafkinu Preobrazbu, nagrajsao je od potrebe da se pretvori u pisce. On tada ćuti silno htijenje stih da sklada, poemu da piše, romane smišlja tamo gdje drugi ljudi samo stišću i stenju. On ima potrebu, on je nadahnut, potaknut i ima potrebu da se javi.
Slično je s ljudskim društvom, promotrimo li pomno.

Nećemo promotriti pomno.

Pisci smo, promišljamo svijet subjektivno, i tako i treba da bude (namjerno «daličem», podsjeća me na vremena kada su naši, hrvatski, pisci bili manje osjetljivi na razlike između dalikanja i nedalikanja, možda čak i nisu uočavali razliku jer su se više bavili pisanjem, a manje politikom?). Stali smo kod promišljanja i još uvijek promišljamo, neki puta svoja promišljanja i zapišemo. Izražavamo svoju maštovitost pretočenu u riječi, želimo reći svoju ideju na način da ju stavimo u usta junaka za kojeg se potajno nadamo da će ostaviti dovoljno jeke da nadglasa i mukle zlogukosti Kralja Leara.
- 22:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>