The end blog

srijeda, 19.02.2014.

Šumari su čuđenje u šumi

kritički prikaz "Zapisa iz čudne šume" Nenada Perkovića

autor:
Kali Durga
chanelling:
The End Blog






Have some sympathy...


„Nema odmora za zle.“ Kako gordo zvuči ta izreka. Pa ipak, ona je istinita. Tko to zna bolje od mene, božanstva zaduženog za change management epohe u kojoj živite. Jebe se Jehovi: on pošalje svog Sina da obavi posao, Dečko ispali: "Uistinu kažem vam, jedno je dovoljno" i poslije toga - sve je na vama. Ovakvo radničko samoupravljanje za mene je nedosanjani san. Moj rad na projektu (samo)uništenja ljudskog roda zahtjeva konstantni nadzor svih dionika, umrežavanje s krajnjim korisnicima poput kojekakvih lažnih proroka, pregovore s krupnim kapitalom, medijsku pismenost ... da ne nabrajam više. Šlag na torti ponudio je The end blog, zatraživši chanelling, ni manje ni više nego književne kritike. „Pa jebo te Krišna, Hanumane ... šudro … đubre vlaško, di si mene našao“, to je bilo prvo što sam pomislila. Ali, uvijek sam spremna pružiti dobar primjer loše prakse i, shodno zahtjevima mojeg kozmičkog radnog mjesta, prihvatiti izazov. Premda sam izvorno obrazovana u proizvodnji, distribuciji i kontroli kvalitete ontoloških, pa i medijskih, halucinacija reći ću par riječi o knjizi što nastoji iste dekonstruirati. Jedina dobra stvar u svemu tome je što autor pokazuje tipičnu balkansku laid back tendenciju i ne opterećuje čitatelja masom podataka i visokoparnih izraza. Barem ne moram za svaku pizdariju tipa „Ontološka diverzija imanencije apsolutno afirmira subjekt, istodobno ga subverzivno – a to je najvažnije - razarajući“ zavirivati u Akasha arhive da vidim o čemu je riječ. Ima i takvih autora, vjerovali ili ne. Srećom, kažem, ovaj nije jedan od njih.

Mala zemlja za veliko propadanje



„Zapisi iz čudne šume“ Nenada Perkovića zbirka je satiričkih tekstova objavljivanih tijekom godina u Dvo-kad-ima-para-za-tiskaru-tjedniku za istraživanje ruda, sukobljavanje interesa i gubljenje vremena Zarez, gdje autor izvršava dužnosti izvršnog urednika (nema dakle problema s profesionalnim identitetom ili identitetskim profesionalizmom – samo bi mi falio još jedan Jergović). Vrijeme nastanka je bitno jer prati momente mog rada na projektu „Mala zemlja za veliko propadanje“ i, priznajem, na meni iznimno dopadljiv način prokazuje moj prst u pojavama koju većina njegovih kolega pripisuje mitološkim bićima kao što su 'kapital', 'tranzicija', 'nacionalizam', 'radnička klasa na izdisaju', 'izdisaj na radničkoj klasi' i sl. „Zapisi iz čudne šume“ utoliko se odnose na Čudnu šumu, zemlju koja se na međunarodnim ugovorima, ovrhama i sumanutim dekretima potpisuje imenom „Republika Hrvatska“. Izraz je nastao evolucijom iz ranije inačice „Livade Hrvatske“, što pokazuje sazrijevanje pojma od razmjerno kompromisnog toponima, koji još uvijek ima veze sa stvarnošću, do potpuno suludog i nerazumljivog mjesta: začarane šume u kojoj uzroci i posljedice zamjenjuju mjesta, pijani zagorci ispravno tumače eshatološku povijest, vrapci in situ komentiraju prosvjede u Varšavskoj dok ih štakori s licemjernim prezirom gledaju u pauzama trke kroz labirint. Čitatelj upoznat s mojim radom, odnosno onaj tko zna da je osnova i cilj svakog javno vidljivog događaja u Čudnoj šumi daljnja destrukcija zdravog razuma, već će nakon prvih stranica ove knjige shvatiti kako je riječ o dokumentu kontroliranog kaosa, uz poneke stidljive naznake mogućeg otpora istom. Tako, primjerice, jedan od Perkovićevih junaka, Debeli Vrabac, s kojim on povremeno komunicira ili naprosto zapisuje njegove razgovore s drugim pticama, veoma efikasno uočava zbog čega ljudi prosvjeduju, a policija ih u horizontalnom položaju odnosi u nepoznatom pravcu. Podrezana su im krila tvrdi Vrabac s pravom. I jesu dragi ne-čitatelji, podrezana su im krila još dok su skakutali livadom. Oni to ne znaju i sada su u Čudnoj šumi gdje je skakutanje smrtonosna aktivnost, jer skakuće samo nešto maleno i nejako, dakle nešto što će ubrzo biti pojedeno. Naravno krila se imalo nekad – ili se barem imalo maglovito sjećanje na njih – ali nije se radilo na vježbanju letenja i sada preostaje skakutanje, odnosno puzanje s preponama. Ne dospjeti na vrijeme, a dospjeti u nevrijeme, to je moje olimpijsko geslo.

A, jebi ga...

Opasnost Perkovićeve knjige za moj projekt leži u njegovom potpunom izostanku sućuti za društvene stereotipe, odnosno simulirane i stimulirane društvene grupe. One entitete, dakle, koji su glavni dionici mog pothvata. Jer moj uspjeh leži u sposobnosti da prikažem nestvarne entitete kao što su 'društvena pravda', 'nacionalne manjine', 'hrvatski građani', 'potrošači', 'ugroženi homoseksualci', 'uspješni poduzetnici', 'slobodno tržište' kao stvarna bića. To je moguće samo tako da zbiljske bića, stvari i pojave na osnovi kojih nastaju ovi „označitelji“ sakrijem od pogleda. To je tako jednostavno izvesti kombinacijom narcizma i konzumacije masovnih medija da se već dosađujem. Jednom kad žitelj Čudne šume uloži svoju sućut u njih, tada i njegova savjest postaje medijski proizvod za narcisa bez savjesti, odnosno njega. Čovjek bez problema odlučno podrži prava simulakruma nejakog djetea i krepko zgazi stvarno dijete što mu puže oko nogu. Ako ne vjerujete, razmislite zbog čega je „A, jebi ga…“ omiljena uzrečica u vašoj zemlji. Perković me je u tome prokužio iako to nije izričito rekao. Jer on piše isključivo o stvarnim ljudima i stvarnim situacijama u nestvarnom svijetu. Ako nekoga nervira to što mu ne može pripisati političko opredjeljenje 'lijevog' ili 'desnog', neka taj razmisli malo o tome što ona znače. Imajući u vidu kako ona jedno drugo isključuju na način da rade, govore i na kraju iscijede isto jedno po drugome, nije li onda riječ o polivalentnom pakovanju, ako već ne istog govna, onda barem različitih proizvoda iste guzice? Pogodite čije. Na žalost po mene, a na sreću po autorovu besmrtnu dušu, on je uočio pravac iz kojeg dolazi smrad. U tom smislu mu nije lako, jer istinu o zbilji svojeg vremena i prostora on mora pripovijedati u basnama i mitovima.
Izmjerite mjeru mojeg uspjeha vi što ste izmjerili svemir do zadnjeg bozona! Čovjek govori o običnom danu na zagrebačkoj Trešnjevci jezikom vrabaca i tumačenjem leta ptica. I on nije ni Homer ni Joyce. Ne, on to radi zbog toga što mora; zbog toga što sam ja prisvojila jezik današnjice, uprljala ga svojim zlom i ispraznošću, svojom nedosljednošću i cinizmom. Možda su "Zapisi iz čudne šume" u tom smislu zametak novog rječnika svih onih koji ne pripadaju mom vremenu. Možda će se uskoro oni sporazumijevati cvrkutanjem i nemuštim jezikom iz bajki, jer znaju da u jeziku čija su značenja proizvoljna, moja volja proizvodi sve zaključke. A oni, pak, najbolje zvuče u cijuku uškopljenika.

Puno svakakvih bića luta Čudnom šumom, od krokodila za koje još nitko nije saznao "ko su oni i šta hoće, i što me vode iz slobode?", zen-majstora cijepanja drva, predsjednika Oraka Babame, pričljivih vrabaca i čangrizavih konobara što tjeraju goste dok ovi izvode ritualnu zdravicu idiotima. Puno braćo i sestre, a prostora je malo. Astral je rjedak, stvarnost ga steže, vrijeme je da zaključim ovu pečalbu. Čitajte knjigu a ja ću iznijeti konačni sud o njoj.

Da zaključimo…

Raspriča me ovaj chanelling. Astralno tijelo The end bloga bilo bi takav joyride za moje kolege iz judeo-kršćanske paklene hijerarhije da ovaj nije tako tvrdoglavo vjeran onom Jehovinom Malom. No nitko nije savršen osim onih koji o sebi tako misle, a to su uglavnom ionako moji krajnji korisnici. Stoga vrelo preporučam "Zapise iz čudne šume" svim šumskim čitateljima, kako onima koji knjigu neće shvatiti, čime će se vjerojatno dodatno učvrstiti u mojim uvjerenjima, tako i onima koji će u autorovim riječima naći poticaj na razmišljanje, određeni nemir ili čak titraj na rubu vidnog polja. Moram postaviti upozorenje u tom smislu da taj titraj može izazvati tektonski poremećaj u svemu što obuhvaća vaš pogled, ako mu dopustite da se proširi. Jer ako se složite s Perkovićem da su "pravi frajeri" bili stup vašeg odrastanja i dokaz da su vitezovi zapravo kvartovska supkultura, a više ih nema kao da ih nikad nije bilo, ili kroz riječi Zagorca Štefa i sumaglice njegovog kiseliša progledate medijske poruke kao rad "coprenjaka", budite sigurni kako će se horizont početi drmati. A ako stvari izmaknu kontroli on se ruši kao kula od karata. Ono što ostaje neće vam se svidjeti. Čudna je šuma veo. Iza njega je pustoš moje stvarnosti, u kaos integrirane, od duha destilirane, zluradim smijehom prožete i kontroliranim propadanjem načete. Probudite se u njoj i morat ćete zaboraviti sve što su vas učili i krenuti iznova, od ničega protiv ničega. A tko vidi Mene, vidim i ja njega. Zato pamet u glavu.

I, kao što je Ivo Andrić običavao reći,

"Obavezno povedite decu."


Kali Durga

Knjigu možete naručiti - premda vjerojatno nećete jer ovo niste niti pročitali a ako jeste tek onda nećete - na slijedećoj adresi

Zadruga Eneagram

<	veljača, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28

Kolovoz 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (5)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (10)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (4)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (8)
Prosinac 2012 (23)