<The end blog>

četvrtak, 31.01.2013.

Naježite se vi zemaljsko roblje

"Nekidan, kad smo Slavoj, Tariq i ja sjedili za šankom kafića u ... je li ono bio Bangkok ili Beijing...ne znam, davno je bilo, dogodio se sublimni moment. Žižekova je interpretacija Čolovićeve kasnojugoslavenske dijalektike čitateljima pretpostavljam već poznata. No meni je svanulo nešto što Slavoju nije, strogo dijalektički gledano, moglo svanuti. U dijalektici je, kako on zna reći, redoslijed ključan. No, dakle, evo novog koraka u povijesti kasnojugoslavenskog lenjinizma. Čolović, kao što čitatelji The end bloga znaju, u svojoj dijalektičkoj poeziji eksplicira istinu radništva u anticipaciji njegova položaja koji će se bitno objaviti tek danas u epohi neoliberalnog kapitalizma. Podsjetimo, u pjesmi "Mali mrav", kako nas podsjeća Slavoj Žižek, a u skladu s uvodnom riječi rečenice i ja, samo prije njega, Čolović izvodi ekspoziciju fantazmatskog objekta žudnje posjednika u dijalektičkom odnosu s radnikom. Dok je objekt, odnosno "Ajšine grudi", na goroj strani dijalektičkog ponora, dakle na strani kapitala, samo fantazija, fantazmatski, nikad dostižni konstrukt, mali mrav, odnosno radnik kao takav "nalazi svoj put niz Ajšine grudi" kao (također) takve. Položaj radništva Čolović gotovo mesijanski anticipira kao zbilju one klase kojoj masturbacija nije potrebna. Njegov je put "niz", premda, hegelovski gledano, on može biti i "uz". U svakom slučaju na njegovu je kraju pukotina u slici svijeta kakvu proizvodi i perpetuira kapitalizam. No ono što je Slavoj propustio istaći je moment revolucionarnog nasilja. Da bi shvatili svu genijalnost Čolovićeve misli, moramo obratiti pozornost na drugi njegov hit, "Lepa Sneža nagazila ježa".
Jež o kojem govori pjesma "umoran je poslije kiše". Riječ je bez sumnje o kriptofilozofijskom simbolu radništva, analognom "malom mravu". Što mu Sneža prilazi bliže, to mu se, parafraziramo, "sve više bodlji diže". Pjesma nam fenomenološki precizno opisuje situaciju bešćutne korporacijske države koja uklonivši zadnje skrupule, kreće nagaziti iscrpljenog, pokislog radnika. Kad, gle čuda! "Što mu ide bliže to mu se više bodlji diže". Solidarnost, svijest o vlastitoj klasnoj pripadnosti, rastu proporcionalno opresiji. Erotska metaforika sasvim je prikladna, jer u krajnjoj liniji upravo je eros pokretački uzrok revolucionarnog rada klase za sebe. Štoviše, govoreći o opresiji kao o ženskoj (lijepoj) osobi Čolović postiže dva cilja: prvo, on anticipira pomiriteljski, gotovo teološki, karakter revolucionarnog otpora i, drugo, ekstatički karakter rastvaranja države pred oštrim klizećim startom "naježenog" radništva. Ona narodna izreka "hebali smo ježa u leđa" (doggystyling the porcupine) doživljava ovdje jedan suvremeni, urbani, dijalektički obrat. Čolovićeva anticipacija ima jedan zanimljiv metaforički mig na realno povijesnu situaciju našeg doba. Ne samo država, nego i centralna sila EU, Njemačka, ženskoga su roda. Treba li napomenuti?! Treba li istaći?! Recimo da treba: i Angela Merkel je, kažu, ženskog roda. Znajući da su njemački turisti ženskog spola u jugoslavensko doba često bili eksploatirani od strane socijalističkih galebova, tih partizana suvremenog revolucionarnog pokreta, očigledno je da Čolovićev filozofem ima jasno zaleđe u povijesnim činjenicama. Bilo kako bilo, niti jedna povijest neće moći negirati Tomu i njegove uvide.
Je li tako Slavoj?"

Srećko Horvat "Kad smo Slavoj, Tariq i ja .... - intelektualna autobiografija"

31.01.2013. u 10:11 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 24.01.2013.

S gorućom brigom....

"Sada kad jenjava rasprava o destrukciji antropološke strukture čovjeka i građanina, i kada na teret oslabljenog uma hrvatskog naroda naliježe beznačajno pitanje rasprodaje vodnih izvora, šuma, livada i ostalih sitnica dobrih samo za obnašanje reakcionarnih poganskih obreda, s gorućom brigom upozoravamo: neki su negdje nekom uveli nešto što se odnosi na odgoj nečega na stanoviti način nekad. Očigledno je kako je riječ o zavaravanju i skandaliziranju javnosti u svrhu skretanja pogleda od istinski bitnih pitanja. Nije li poznato iz najsuvremenijih znanstvenih istraživanja, čiji su rezultati, kako nam nadležni kazaše, citirani bilijun puta u znanstveno relevantnim bazama podataka i časopisima, da je temeljni izvor žive vode u lijepoj Našoj ožujska piva od koje "uistinu nitko neće ožednjeti"? Koga briga za izvore vode, kad će žuja uskoro ući i u krstionice Naše domovine? Nadalje, šume i livade? "Ne klanjaj se idolima i boj se Boga!" A što drugo se na rečenim lokacijama može raditi? Hrvatska je ionako koncentrirana u najveću selendru na svom prostoru, a dotična je, naravno, nastala oko prvostolne katedrale. Što će dakle ikome šume i livade, osim da se na njima snimaju reklame za austrijske mliječne proizvode? Po ovom pitanju se Neimenovana dominantna vjerska institucija u bitnome slaže s ljubljenim neprijateljem njezinim, Vladom RH, i upućuje sve vjernike da se vrate na ispravni put mlaćenja prazne slame oko sukoba kreacionističkog i sekularnog vjeronauka čije smo programe za skupe pare građana, u suradnji s ljubljenom neprijateljicom, uvezli od preko bare. Premda se nešto od sofisticiranosti argumenata izgubilo u putu, naše se škole u ovom ljubećem prijeporu dvaju naučavanja nedvojbeno prilagođavaju uzusima globalne gluposti, i efikasno brišu svo naslIjeđe lokalne pameti. Posvetimo se dakle tome, ako smo vjernici. U tu svrhu, Neimenovana dominantna vjerska institucija predstavlja jumbo plakat uvezen iz inozemstva, u odnosu na koje smo, navodno, izolacionisti. Na njemu vidimo pravog muškarca i ženu, kako pretpostavljamo, u času vjenčanja ili neposredno nakon. U doba kad je sve u izgledu i površnosti, Neimenovana dominantna vjerska institucija neće biti nazadna i prilagodit će se povijesnom trenutku. Muškarac na slici, ugledni glazbenik kako nam kaže The end blog, uzorna je izgleda i odjevanja, dok je njegova mlada prikladno oborena pogleda. Gospodin Mercury u svakom pogledu može poslužiti kao uzor svakom mladom vjerniku po pitanju odjevanja i spolne urednosti, jer jedno nadopunjava drugo. Kao što ne postoji vidljiva i nevidljiva Crkva, ne postoji niti vidljivi i nevidljivi čovjek. Izgled odražava urednost ili neurednost nutrine. Freddie Mercury bez sumnje to pokazuje, svjedočeći svojim primjerom - tjelesnom ljepotom, urednim i muževnim brkovima - heteroseksualnu krepost u njezinu punom sjaju. Što kazati nego zajedno s njim zapjevati "We will rock you!"

Neki velikodostojnik jedne dominantne vjerske institucije o nečemu negdje

24.01.2013. u 10:46 • 0 Komentara • Print • #

subota, 19.01.2013.

Prosudi pa razudi

U svjetlu tendencioznih, od konkurencije naručenih i mimo svih uzusa novinarske etike objelodanjenih objeda što se na dnevnoj osnovi upućuju lancu trgovina Konzum, ova se dvije-stotine-obiteljska-osvjedočeno-hrvatska-iz-zmijavačkog-krša-ponikla-epsko-deseteračka korporacija osjeća dužnom odgovoriti u skladu sa Zakonom i kršćanskim moralom. Budući da gazda nije sklon velikim riječima, prepuštamo iste našem Pročelniku za odnose s javnošću, kolinoskopiju i pridržavanje kredenca pri selidbi, Davoru Butkoviću:

"Konzum u javnosti nije omiljen. Ime Todorić u javnosti nije omiljeno. To su nedvojbeno činjenice. No je li to dobro? Nije. Zašto? Samo čas da pogledam....evo zašto:
Prvo, nije kad nije. Drugo, kad nije onda nije. Treće, a kad naprosto nije, ljudi! Razjasnimo to, dakle ovo u prethodnoj složenoj rečenici, na primjerima.
Prvo, kao što vidimo iz gornjeg promidžbenog spota, Konzum je trgovinski lanac koji van svake sumnje, u ovom teškom trenutku kad korporativni i državni sektor svim snagama nastoje riješiti slučaj zagrebačkog bacača petardi, ulaže u sigurnost više i temeljitije negoli ikoja druga tvrtka u Hrvatskoj! I još jednom: ! (uskličnik, to podvlačim značenje). Treba biti svjestan da je riječ o futurističkom osiguranju iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, dakle dijelu projekta "rat zvijezda" Reganove administracije, posljednjem urliku tehnike. Konzumove dućane štititi će roboti naoružani laserskim oružjem i oštrim mehaničkim ekstremitetima prikladnim za razudjivanje (engl. dismemberment), i elektronskim mozgovima sposobnim za rasuđivanje u skladu sa standardima što su ih u HR postavili kolumnisti velike medijske korporacije koju nije potrebno imenovati. Rasudi pa razudi! To je motto transformacije ne samo korporativne kulture, nego i potrošačke samosvijesti u Hrvata. Konzumovi sigurnosni roboti imaju snagu jednog terminatora i osjećaj za pravdu jednog Miljenka Jergovića! Možemo biti sigurni kako će pokazati u svom djelovanju izvanredno izražen osjećaj za prava manjina i osoba s invaliditetom, kao i za ono najbolje u kulturi Balkana - premda je HR već odavno dio Centralne Europe. Moram priznati, doduše, da sam pri večeri s vodstvom slavnog koncerna natuknuo kako bi trebalo postaviti i server za političku korektnost što bi osigurao pristojniju i europskiju nijansu pri eliminaciji građana koji kradu prehrambene namirnice iz trgovina, ali sam, čini mi se s pravom, odbijen kad mi je rečeno da bi to onda odvelo u prevelike troškove. Bio sam u krivu, priznajem. Jer netko tko krade crni kruh iz trgovine, dok mu na polici do njega stoje izvrsni malezijski tartufi ne zaslužuje ništa bolje nego da završi na polici za mesne prerađevine!
To nas dovodi do konačnog, i najjačeg, argumenta u prilog genijalnosti Konzumova vodstva: ne samo da će nelojalni potrošači završiti kao kosano meso, nego će kao takvi poslužiti i kao sirovina za konzumaciju vrijednih i poštenih građana! Konzumovi gablec paketi, "Naši smo - jedimo Hrvat(ic)e" napravit će revoluciju u gastronomiji i čvrsto posaditi Hrvatsku na gastronomskoj karti Europe. Kanibalizam više neće biti privilegija elite, kojoj, skrušeno priznajem, sam pripadam, nego temelj prehrane cijelog naroda! Siromaštvo i glad su perspektiva budućnosti. A ima li išta ljepše nego pretvoriti ih u njihovu suprotnost: izvor hrane, zarade i rafiniranog gastronomsko užitka za mase! Jer kanibalizam je istina svake prave gastronomije. U tom smislu, da sažmemo:
prvo, u dobu nesigurnosti Konzum radi na sigurnosti;
drugo, u dobu gladi Konzum radi na meniju;
treće, u dobu gastronomskog primitivizma, Konzum radi na rafiniranju ukusa nacije
Treba li tome išta dodati. Ne. Osim možda žlicu vegete."

"Jedimo hrvatsko" kolumna Davora Butkovića u jedinom hrvatskom dnevnom listu "Slobodna pripizdina"

19.01.2013. u 09:10 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 14.01.2013.

Filmski boutique

"A.....ono, čudo jedno. Ka,ono, ovi film traje ka radno vrime ovih ljudi ča rade na poslu, oću reć imaju radno misto, posal, dakle poslovnih ljudi. Biznismena. Prvo bi tila istać da su u ovom filmu svi obučeni ka mačkare. Svi kritičari nešta govore te film je dobar, te kostimi su autentićni te neka mu oskara. Ja se s time ne slažem. Vidi se da ga je režira neki muški šta nije iz Dalmacije, jer da ga je režirala žena, i to još iz rečene regije, najlipše u Hrvatskoj, onda bi se prvo i prvo pazilo ča će glumci obuć. Tu mi je Kjubrik u startu falija. Svaki muški lik, a i po neka ličinka - to mi je za kratko reć: ženski lik - izgleda ka Đibonni kad je na stejđu. E, ali Đibo je legenda, a ko je Kjubrik? Ća je dopušteno Jovisu, nije dopuštenu Bovisu. Meni se ćini da je on bija ljubomoran na ovoga Ryana O'Neilla, pa ga je umačkara da ne dođe do izražaja jer je momak šesan i zna glumit, a Kjubrik je isti Toma Bebić samo gadan i malešan, velike glave. Drugo mi je falija sa saundtrakom. Pisme su bezveze. Razumim, tj. objasnili su mi, da se film događa u vrime od prije Drugog svitskog rata, i to puno prije. Ali to nije opravdanje za muziku koju mladost neće razumit i s njom se poistovjetit. Razumim ja, nije to radio Bregović ili Huljić, nije tad bilo Škore za dobit ga na gažu, ali opet...nema ritma, nema refrena, nema ništa. Zamislite za zvono od mobitela stavit pismu iz ovog filma? Neće valjat. A moje pisme je genij Tonći Huljić zna pravit samo s mobitelom i kućarinom bi lupa ritam. Ma ćini mi se da ovi film ne valja i da mu nije misto na HRT, pridug je i nema nekih pravih poruka o ljubavi i vjeri. Šta će nam taj Barry Lyndon, kad se Điboni oblači slično, piva, skače i širi pozitivu, dok ovaj samo nešto trkelja i ne znam ni sama ćime se bavi. Ma bezveze je film i nećemo ga prikazivat."

Jelena Rozga, Ministrica kulture, picigina i jutarnjih kava RH"Afera Kubrick - strategija reforme HRT-a"

14.01.2013. u 13:57 • 0 Komentara • Print • #

petak, 11.01.2013.

Nema frke

"U ovim teškim trenucima za glavni grad Naše domovine, sada kada najveće selo lijepe Naše potresaju eksplozije, a dim baruta daje smogu jednu specifičnu aromu, snage reda mogu upravljati kaosom samo uz pomoć ekstremnih mjera. Građani ne smiju podleći panici. Stožer za upravljanje krizama i ispravljanje blago svinutih avangardnih instalacija od žice i pleksiglasa priopćava s ponosom kako prijateljska Turska ponovo u tili tren priskače u pomoć svom starom čitluku. Turska vlada ponudila je već jutros, uz nove epizode "Sulejmana veličanstvenog", paket mjera "Šišmiš insan" za borbu protiv terorizma. Tradicionalno uvijek spremni na šalu naši su prijatelji cd s divx kopijom edukativnog filma o obuci i metodama Betmena na balkanski način sakrili ispod šareno upakiranog external hdd-a s popularnom serijom. Djed božićnjak je nedvojbeno bio Osmanlija, jer takav smisao za ugodno iznenađenje očekivali bi samo od njega! Sada, kad će u perspektivi posla biti preko glave, hrvatska policija konačno može krenuti na kolektivni godišnji odmor. Turski je Betmen superheroj po mjeri naših problema pri ulasku u EU, on je svojim odjevanjem, metodama u borbi protiv zločinaca i gracilnom taktu u odnosu na žene u toplesu superheroj s kakvim se može poistovjetit gotovo svaki građanin ove zemlje. U tom smislu nije na odmet prisjetiti se i riječi blaženog Ivana Merza kad kaže: "Turski je Betmen na stanovit način uvijek bio blizu mene, što kroz godine školovanja, kao ideal estetski i uzgojni, što u danima moje laičke duhovne pečalbe u domovini. Oduvijek mi je nakana bila približiti ovaj model muževnosti i moralnosti katehetima, suprotivo predrasudama i zadrtosti spram Levanta i svega što s njega u naše krajeve dolazi. Sutra jednom, kad domovina bude samostalna, najveću bi mi radost pričinilo vidjeti ga kao uzgojni ideal hrvatske mladeži, usuprot progresivnoj laicizaciji superherojstva, njegovom pače homoseksualiziranju razvidnom na primijeru američanskih delija poput supermana, batmana ili spidermana. Predrasude nastranu, kad barut zamiriše, čovjek se hvata za istinsku muškost stojeći smjelo na blatobranu domovine".
Treba li što dodati? Samo to da policijski sat što će uslijediti nakon zalaska sunca ne treba shvatiti doslovno. On traje duže od sat vremena, a koga Betmen nađe na ulici, iz priloženog trailera može vidjeti što će mu se dogoditi. Veseli i zdravi bili."

"Nema frke - priopćenje za javnost Vladinog ureda za sigurnost, protočnost, viskoznost i protezanje zglobova u nepoznatim pravcima"

11.01.2013. u 07:45 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 08.01.2013.

Over the hills and far away

"Sićam se, staja sam povr ceste i gleda sunce di izlazi povr Imatskog. Biokova je opet, tamo prima Splitu, poplavila ko da je neko namlatijo. Tamo, tamo da putujem, reka bi oni pjesnik. U varoš, u velki grad. Đava odnijo i selo, di će pametan čovik pametovat među babama i didovima. Iđem u grad i uspiću, ne mogu se varošani mirit s čovikom šta živi ko ovi šta žive u ovom gori filmu šta se pokaziva. Konkvest ili, ko što mi je rekla čistačica iz mog stana - ima mala fakultet - znači "osvojit'". E, nu, tako sam i ja osvojio najprvo zere zagreba, pa sam unda udarijo na split. Svi me znaju sada u mom zavčaju, jer sam blizu da me mogu vidit, a ope nisam međunjima, prmitivcima i desničarima i tome slično. Bogati ja sam prvi čovik iz sela šta je uspijo uživotu rugajuć se. A ruga sam se svima bez straja. Evo recmo, šta su mnogi zaboravili jedino di end blog nije, ja sam faktički j--bava ćaću i mater ministru znanosti, Obrazovanja i onoga nečega u vrime Adezeja. A kad su oni manitaši studenti pobunili proti vlasti, bijo čoik u firmi u nas, zapovidijo arambaši da im damo u jaketu, i normalna stvar: ja napisa tekst di sa i prikaza ko neradnike i pijance s onizim dredlok frizurama. Strela odapeta, pare keširane, ko u ovom gori filmu. Nego, ako se iko pita kako mi je sve to pošlo za rukom da postanem dio splitske intelektualnog skorupa, i da čoik ministar u me naručiva tekst, evo kako: triba discinplinirat govor i uvik pazit da ne govoriš vako kako ja sad govorim jerbo će te pripoznat ko oportunista šta se prodaje za dobre pare ko brantelj prava i dužnosti nejakih. Triba uvik na početku onog teksta reć: "Ne čini li vam se.... ili nismo li svi.....", porad čega čoik čitatelj automatski konta da ti misliš ki on. A ne zna da ti misliš na pare i prvinu u selu i na to da se krvi napiješ svakom ko ti se nije poklonijo. Samo to ne piše. Piše nešto o pravima i dužnostima, livici i desnici, dobru i zlu, tim stvarima šta se judi oko nji kolju. Ti si moralan pa komentiraš nemoralne. Ne zna niko naravno da dobro zarađivaš i da si čoik uvik vojan zaradit, a nevoljan motike. Porad toga, valja dobro pazit da čoiku dikod ne utekne zera naglaska, zera naše lipe psovke, ko onda kad sam, kako mi dragi di end blog skreće posornost, kritičarki napisa da me "posrala", jer onda se vidi da mi džaba varoške robe, žene i stana, kad mi je srce u pećini i uvik će tamo bit. To valja pazit, i pazit na naglasak i uvik se angažirat za neka prava, ako nije velik trošak. I triba z ljudima pravim bit dobar. Uspjeh neće izostati. Piši dakle vako:

"Za vraga, moj put je počeo upravo onog dana kad sam vidio ovaj film. "Conquest", osvajanje, bio je motivator mojih ranih spisateljskih pokušaja. Ne znam da li ste ikad pomislili na to koliko ovakvi filmovi prikazuju nas ljude kakvi jesmo. Evo ja recimo..."

Tako pajdo, i osevapit ćeš se"

Ante D. Tomić "Tekst između redaka - šta govorim kad mučim"

08.01.2013. u 08:18 • 0 Komentara • Print • #

petak, 04.01.2013.

Puca thompson, kalašnjikov pa i kora korteksa

"Ovaj nas film uvodi u novo doba, kantovski svijet vječnog mira gdje ni jedna čovječica neće biti razumljena kao sredstvo, nego isključivo kao svrha, etički subjekt po sebi i za sebe. Neka niti jedan čovjek muškog roda ne pomisli kako su vještine prikazane u ovom traileru plod specijalnih efekata, frizure plod stilista, a grudi silicijskih umetaka! Sve je autentično, 'bem ti roditelja (A)! Čovjek je biće roda, to znaju svi velikani od Marxa do Miomira Žužula, a ove cure jasno pokazuju tko rod stvara, odnosno rađa. Nije roda, očigledno. Vučice, alfa ženke postapokaliptičnog svijeta, pokazuju smjernice za odgoj sve djece koja će s punoljetnošću izabrati svoje rodno opredjeljenje. Netko bi rekao da je ovo propaganda. E pa roditelji (B), dosta je bilo vaše atavističke prevlasti! Nek je propaganda, nek' je grijeh, nek' nam se ego trip napuhuje kao mijeh, mi imamo pravo pucati iz pušaka, eliminirati protivnike loše koreografiranim karate udarcima i podizati blajhane frizure u vertikalu. To je možda od razuma konačan odmak, ali je ipak civilizacijski pomak. Prava vojnikinja u hrvatskim vojnim misijama moraju biti prilagođena njihovom ontološkom statusu potencijalnih roditelja (A) u autonomnoj subjektivnoj interakciji u svrhu proizvodnje, održavanja i distribucije maloljetnih osoba (a,b) koje će pak, u skladu s Zakonom, imati pri punoljetnosti pravo na odluku da li će kao subjekti bioloških pokusa participarati kao osobe (A) ili (B)! Preporučamo se roditelju ((A) (božjem)) sinjskom. "

Udruga Ž.A.B.E. "Prijedlog za militantno rješenje pitanja moralne autonomije žena u misiji HV-a u Afganistanu"

04.01.2013. u 07:55 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 02.01.2013.

Špageti odgoj

"Spolni odgoj, zdravstveni odgoj, tjelesni odgoj. Tri predmeta, tri metodike, tri struke. Tako smo mislili do trenutka kad je Ministarstvo školstva, šalovanja i šarenih končića utkanih u tanke kartonske kutije ušlo u javno privatno partnerstvo s medijskim koncernom koji nećemo imenovati, nego samo spomenuti da nema u nazivu niti jedno slovo zajedničko s izrazom "Styria". Znanost, odgoj i mediji su čvršće povezani negoli su to porezni obveznici svjesni. Ni mi sami nismo to znali dok od naših partnera, točnije njihovog pogona za filmsku kritiku i vapaje k nebesima, nismo dobili naputak za primjenu spoznaja talijanske eksploatacijske kinematografije osamdesetih. U okviru petodnevne strategije pod nazivom "Jer osamdesete su bile godine..." za implementaciju spolno-zdravstveno-tjelesno otupljujućeg odgoja u školama, a koja će biti podastrijeta na uvid javnosti točno za četiri dana, 23 sata i 58 minuta (negdje prije početka prikazivanja filma "Emanuelle-antidjevica" na prvom programu javne TV), Ministarstvo s ponosom predstavlja objedinjujući punkt tri odgojno-obrazovne cjeline jedinstvenog predmeta "Barbarstvo, promiskuitet i metodika neraspravljanja o ukusima". Krucijalna točka programa je film "Barbari nuovi" čiji trailer upravo gledate. Riječ je vrhunskom spagetti-metodičkom uradku, svojevrsnom prikazu hrvatskog društva o kakvom mi i najmanje 0.2 posto birača maštamo. Djeca će moći iz prve ruke naučiti danas gotovo zaboravljene tehnike gađanja ljudi eksplozivnim strelicama, skakutanja u slow motion tehnici, metodiku izrade zadnjih modnih urlika osamdesetih, od outfit-a do frizura, a kruna svega je metoda ritualnog sodomiziranja uz zvuke nevjerojatnih synth-pop melodija kojih bi se postidjeli i veterani cro-dance-a devedesetih.
Glupost, zatupljenost, suluda vožnja, nasilnost, modna onesvještenost i stilizirana ritualna homoseksualnost predstavljaju poželjne osobine Hrvata budućnosti, novog Barbara, a mile se cijelom rasponu političkog spektra od neimenovane dominantne a vrlo-zabrinute i uvijek-spremne-na-pomno ispitivanje i upozoravanje religijske institucije do liberalnih, tolerantnih i slobodnozaumnih u nedoumici intelektualaca. Jer tuđi debilitet je ono što svima njima daje kredibilitet. Izgradimo ga zajedno."

Javnosti uskoro dostupni prijedlog implementacije mjera za stvaranje novih razloga za javno zgražanje i skretanje pozornosti Vlade RH