ponedjeljak, 06.05.2013.
Jutarnja misao suradnika The end bloga
"Misliti ono najdublje eda bi se ljubilo ono najviše, plemeniti je moto romantičkih pjesnika i filozofa jednog sretnijeg doba. Međutim mi suvremeni ljudi moramo živjeti s cinizmom što nam ne da govoriti takve velike riječi. Ja, recimo, jutri kad se probudim zaustim nešto kao 'eh...mh...grmlj..hmr' i onda pokunjen zašutim. Znam, znam...mišljenje i pjevanje danas nisu mogući u bujnosti klasičnih doba. Ali ne mari, kažem ja. Preostaju nam geste, mali znakovi uzvišenih osjećaja koje pretačemo u brutalnu, digitalnu, svakodnevicu dvadesetiprvog stoljeća. Zbog toga, kad njuh upije miris benzina u zoru, a alat što ga dnevno rabim zapjeva svoje, vrrr.....vrrrr.....vrrrrrrbrrrrrrrrmmmmmmmmm.....rrrrrmmmmmm.....nema tog Goethea koji bi mi trebao. Ja znam da će mi dan biti ne samo radno produktivan, nego i oplemenjen estetikom siromašnom, ali oštrom i propulzivnom."
Leatherface "Čemu kanibali u oskudna vremena - partiture za štilovku", predgovor autora.
06.05.2013. u 09:43 •
0
Komentara •
Print •
#