The end blog

ponedjeljak, 24.12.2012.

Najmanji među nama

"Stigma jugonostalgije, ta uobičajena difamacijska strategija neoliberalizma na prostorima bivše države, može pogoditi svakog dosljednog dijalektičara. Kao u onom vicu o kupusu u oku oluje i vojniku JNA, da ga sad ne prepričavam, ona promašuje reklo bi se "ceo fudbal". Dijalektika, naime, i kad je oslobodimo ideološkog balasta i ukrasimo psihoanalitičkim terminima ostaje metoda koja stvari misli od početka. Zameci današnjice ejakulirani su u prošlosti, dotle se i s Hegelom možemo složiti, a tko god nije koristio kondom također ne može tu činjenicu premjestiti u slijepu točku neuroze. U svakom slučaju, dalekovidnost Tomislava Čolovića je fakt koji niti jedna budućnost neće moći negirati.

"Mali mrav, mali mrav u njedrima nesto.....moram da ga nađem da menjamo mesto"

Ovaj filozofem moramo staviti u kontekst, a to je zadnje doba, predapokaliptička epoha jugoslavenske dekadencije. Volio bih znati tko od suvremenih lenjinista može na tako ispravan način pogoditi sublimni objekt žudnje neoliberalnog posjednika? U čijim njedrima je mali mrav "nesto"? U "Ajšinim" njedrima, dakle među ženskim grudima. U doba samoupravljanja, u doba kada su radnička prava historijski faktično bila imaginarno na najvišoj mogućoj razini, ovaj mislilac prozire iluziju, fantazam monolitnosti vulgarno socijalističkog poretka Jugoslavije. On anticipira! Tko je nestao niz Ajšine milune? "Mali mrav". Što ili tko je "mali mrav"? Bitak mrava određuje se, heideggerijanski rečeno, kroz ono "za volju čega" ili kao njegov "najvlastitiji bitak-u-svijetu-kao-bitak pri-", mrav je biće koje u svom bitku o istome briguje. Jasno, bit mrava je otud rad, mrav je radnik, imago radničke klase kao takve. Teško je pojmiti svu dubinu Čolovićevog filozofiranja. On nam iz daleka dobacuje izazov koji njegovi suvremenici, dijalektički sasvim prirodno, nisu, zarobljeni svojim prezentom, mogli pojmiti. On nam opisuje zavist i žudnju posjednika prema radniku upravo u onom obliku u kojem ih srećemo danas. Ono što je za svakog kapitalista sublimni, no fantazmatski, objekt žudnje, za malog je mrava, odnosno radnika, konkretna zbilja kao takva. Čolovićeva heraklitovska gnoma pokazuje suvremenom radništvu put i izlaz iz krize, onkraj slijepih točaka neuroze. Kroz satisfakciju žudnje, ne nužno u vulgarno heteroseksualnom obliku, kroz klizanje krivudavim putem čvrstih grudi, dolazi se do izlaza iz fantazmatske ideološke konstrukcije nepromjenjivosti društva u kapitalizmu. Ako si želimo zamisliti ono što malog mrava čeka na kraju njegova puta, moramo tim putem krenuti pravo prema sublimnom predmetu žudnje, utopiji koju ne možemo opisati ali u koju i pored toga uz ispravan i kontinuiran napor možemo ući. Novo doba postkapitalističkog svijeta nije utopija, ono je sasvim konkretna pukotina u ideološkom narativu. Bar se nadam."

Slavoj Žižek "Estetika revolucije i revolucija estetike - prilozi biografiji Srećka Horvata

	prosinac, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Kolovoz 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (5)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (10)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (4)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (8)
Prosinac 2012 (23)