Ploče za automatsko kuhanje

nedjelja , 06.04.2014.

Osim ako niste nedavno radili svoju projekciju Vaše idealne kuhinje po mjeri uz koju se gotovo podrazumjeva ugradnja indukcijske ploče, onda ste vrlo vjerojatno među još uvijek među većinom pa kuhate na automatskoj ploči. Kako radi automatska ploča?
Ploča za kuhanje s automatskom regulacijom temperature su se posve udomaćile. Njihova prednost: kuća se može napustiti bez prekida kuhanja. Takve se ploče izrađuju u nekoliko određe-nih veličina: s promjerom 145, 180 i 220 mm. Odgovarajuća snaga grijanja iznosi 1500, 2000 i 2600 W. Ukupna snaga svake ploče podijeljena je u dva kruga grijanja koji se napajaju strujom iz dviju faza trofaznog mrežnog priključka. U središtu koje se ne zagrijava nalazi se temperaturni ticalotermostat, poseban sklop uz termostat uključuje i isključuje struju grijača u ovisnosti od tem-perature koja je postignuta na ticalu, dakle, na dnu posude s hranom.
Prilikom uključivanja struja punom snagom poteče kroz grijače. Čim se na ticalu postigne odabrana temperatura, poseban uređaj termostata prekida struju zagrijavanja. Kad temperatura padne za određenu vrijednost, uključi se jedan od grijača. Na taj način termostat održava željenu temperaturu kuhanja. Što je grijač duže uključen, veća je i temperatura ploče. Suvremene ploče za kuhanje imaju takozvani preljevni rub; to je savijeni rub od nehrđajućeg čelika koji poput poklopca zatvara otvor u kojem je ploča učvršćena. Ploča se s donje strane učvršćuje steznim remenom koji je vijcima za pričvršćivanje učvršćen o lim štednjaka. Da bi se električna energija, potrebna za kuhanje, najbolje iskoristila, moraju biti ispunjeni neki uvjeti: Lonac mora veličinom odgovarati ploči, a količina hrane u njemu ne smije biti prevelika.
Posuđe za kuhanje mora imati potpuno ravno dno. Takvo posuđe najlakše se raspoznaje po koncentričnim urezima na dnu koji potječu od obrade na tokarilici. Dno mora uza sve to biti i dovoljno debelo. Tako se sprečava savijanje dna povećanim temperaturama. Neravno dno ne može u potpunosti prihvatiti toplinu koju oslobađa ploča.
U nekim slučajevima moglo bi se dogoditi da ticalo postane neupotrebljivo jer nije u kontaktu s posudom. U trgovinama se može kupiti posebno posuđe izrađeno baš za kuhanje na električnim pločama, a dno takvih posuda najčešće je izrađeno od zadebljane ploče čelika, lijevanog željeza ili aluminija.
Ploče za automatsko kuhanje imaju i tu prednost da su mnogo sigurnije: ako ih zaboravimo isključiti, a na njima nema nikakve posude, ne mogu se oštetiti jer termostat sprečava i pregrijavanje.
Suvremeni štednjaci vrlo često imaju i sat kojim se u određeno vrijeme automatska ploča isključuje i uključuje.

Kućno zvonce

utorak , 01.04.2014.

Električno zvono se zaista može smatrati »zapovijedajucim« dijelom kućne instalacije, ali se u ovom slučaju struja pokazuje sa svoje bezopasne strane. Zvono naime, pokreće struja niskog napona. Za rad kućnog zvona dovoljan je napon između tri i osam volta. Nekada su se za pogon koristile obične baterije. Danas se za napajanje zvona koristi transformator koji napon gradske mreže od 220V smanjuje na željenu nisku vrijednost. Zbog toga kvarove na zvonu (koji su zaista rijetki) može svatko sam popraviti.
Princip rada zvona počiva na elektromagnetizmu. Ako oko jezgre od mekog željeza omotamo zavojnicu od izolirane žice, dobili smo najjednostavniji oblik elektromagneta. Ako kroz zavojnicu pustimo struju, stvorit će se magnetsko polje.

Takav elektromagnet je srce kućnog zvona. Da bi se povećala magnetska sila, kod većih zvona postavljaju se dva magneta jedan pored drugoga. Ispred tih magneta nalazi se elastično učvršćena željezna pločica koja se naziva kotvom. Na slobodnom dijelu kotve nalazi se okrugli batić zvonca. Ako magnet privuče kotvu, batić udari o zvono. Uz pomoć prekidača s oprugom struja se stalno isključuje i uključuje. Ti prekidi stvaraju tipičnu zvonjavu.

Ako se prekidač zvona uzaludno pritišće, uzroci mogu biti vrlo različiti. Najčešće se događa da dođe do prekida nekog spoja jer su pokretni kontakti zaprljani. Finim brusnim papirom očistimo ih i tako spoj ponovno postaje dobar. Ponekad se dogodi da se iz vijaka za učvršćivanje izvuku žice pa struja, naravno, ne može teći.

Takvi se kvarovi lako traže i popravljaju bez posebnih sigurnosnih mjera, čak nije potrebno isključiti ni transformator. Ako kvar nije u lošem kontaktu ili u prekinutom vodiču, potrebno je provjeriti transformator i zvono. Od dvije žice i male žaruljice za ručnu svjetiljku izradi se ispitna žarulja. Kad se žice priključe na izvode transformatora, označene sa 3V, žaruljica mora svijetliti. Ako žarulja ne svijetli, potrebno je zamijeniti transformator.
Žaruljica koja svijetli označava da je transformator ispravan. Sad se žice priključe na priključke zvona, a nekog se zamoli da pritisne prekidač. Ako žaruljica zasvijetli, zvonce je neispravno i treba ga zamijeniti. Za sigurnost zvonce se može ispitati i priključivanjem plosnate baterije od 4,5 V. Ako zvono radi, prekid je negdje na instalaciji. Isti zaključak vrijedi i za slučaj ako žaruljica prilikom pritiska na prekidač ne zasvijetli. Provjerite spojeve prekidača, a ako su ispravni, kvar može otkloniti samo stručnjak.