srijeda, 26.11.2008.
Update.....
jesen mi je super... :)))))
ma serem malo al danas i jučer sam napokon genijalne volje hahahahha samo se smješkam i samo bi išla na kave i šetala i bila na hladnom zraku među ljudima i malo se ljubila na vjetru (ok to neću definitivno raditi)
dakle - jučer sam dala otkaz!!!
ajme koji feeling.... wow...... :) šef me zvao na razgovor vezano uz...STOP! moram te prekinuti ovo moje je malo bitnije - dajem otkaz! a s druge strane šok?! zašto?! pa gledaj.... bla bla bla.... i to je to...... i tako sam bila puna energije.....
zapravo sam otkaz htjela dati u ponedjeljak, ali nisam (uspjela)... uostalom ponedjeljak nije bio dobar dan za to - prvenstveno zato jer sam došla na posao s lošom frizurom i u trapericama i krivoj majici... ma koma.... zato sam jučer napravila genijalnu loknastu frizuru, obukla haljinu predobru, šminkica, samopouzdanje na vrhuncu i stav "ništa mi neće ovaj dan pokvarit", umarširala na sastanak, obavila svoje ...... heh što da kažem... when i'm good i'm good, but when i'm bad i'm even better...... i čiča miča :))))))
htjela sam prekjučer i "matana riješiti" - nisam!.... nego sam sjedila na kavi s mojom Petković i nepovezano baljezgala sve ono što bih inaće nepovezano baljezgala ovdje.... a ona je (ajme kako ju obožavam) bila divna i strpljiva i povezala sve umjesto mene slušala i dala mi rješenje - Malena, ako se nemožeš sada obraćunavata sa svim - NEMOJ! jednostavno se nemoj javljati dok ti ne prekipi dovoljno da budeš odriješita i odlučna napraviti rez i gotovo!..... ali nije li to djetinjasto, ne javljati se?!....... je, ali nakon sve da li si ti nekome dužna biti odrasla i odgovorna i blah? nisi! dužna si jedino napraviti ono što je u tvom interesu...... pa da znaš, to bih i mogla tako napraviti......
i nisam se jučer javila.... niti na poruku u ponoć, niti na jedan od 5 poziva tijekom dana (svakih sat vremena jedan).... javila sam se slučajno kada me probudio u pola 10 navečer (da, da išla sam spavati s kokošima) i rekla nezainteresirano - probudio si me, čujemo se drugi put..... ali on se zabrinuo što mi je, da se nije što dogodilo, kako mu se nisam javila cijeli dan..... ništa se nije dogodilo, sad spavam, pozdrav.......
i storia fatta!
a i danas je dan krenuo super.... opet me je vozio na posao Kruno i opet smo lovili bus i ovaj put smo ulovili gada hahhahaha :)
nice
- 13:47 -
utorak, 18.11.2008.
I Opet Prekretnica
Dajem otkaz!!!!
Posvećujem se diplomskom!!!!
Prekidam sve veze s muškim rodom!!!! (po vjerojatno 100-ti put)
jel da krenem po redu?
1. POSAO
kako svi danas velevažno vole prodavati muda pod bubrege, tako su ih prodali i meni..... ono što je trebao biti dinamičan posao organizacije evenata pretvorio se u uredski posao u kojem sam se osjećala 100% beskorisno jer neznam ništa o nekim fakturama i backupima (da to je fensy izraz za Fotokopiju) i glupom transportu s nekakvim kuhne nagelom.... ok, sve se to može naučiti i nije to problem.... problem je radna atmosfera, problem je što je to trebao biti posao za stalno a ne još uvijek preko student servisa (HALLO?), problem je što su me pretvorili u animatoricu i prodavačicu na sajmovima, problem je što me se ne cijeni i što moj direktor sluša što mu jedan skladištar govori i onda meni sere po glavi..... HALLOOO???!!! ........ tako da je vaša dotična odlučila dati otkaz! :))))) i sad se smješkam :))))) i ništa mi nije bilo toliki poticaj za pisanje diplomskog kao ovaj zadnji sajam (interliber) i 12 satno radno vrijeme na poslu koji ne voliš...... i ta mi je ideja došla u snu i probudila sam se sretna :))))))) ......... ecco kako je to jednostavno
2. DIPLOMSKI
dakle, malo mi je bio udarac za ego što sam na korak od diplome profesorice pedagogije i informacijskih znanosti zapela radeći kao prodavačica na štandu...... hmmm..... nije li to malo apsurdno? i onda konstantno slušam i Elvisove probleme, i podnosim njegovu lošu vibru, i slušam priće o ženi koja ga zove svakih sat vremena i djetetku koje ne pita jel imaš nego kaže daj..... i mislim si "Ajme Bože, ne treba mi voditi tuđe živote"....... u jednom trenu pita mene Eli
"jesam li ja tebi dosadan, o čemu razmišljaš?" .....
"Eli moj dragi, uopće te ne doživljavam već par tjedana, jedino razmišljam o svom diplomskom i o tome kako sam nezadovoljna" ....
"Ma znam mala" ......
"Ne neznaš. uporno mi govoriš kako je Diša dobar čovjek, ali što ja imam od toga? što ti imaš od toga? zapravo pravo je pitanje Što tvoje dijete ima od toga kad ti plaća nikad nije na vrijeme, kad radiš ko konj za crkavicu, kad te nikad nema doma a i kad dođeš umoran si ko pas?"......
Gleda mene Eli i kaže "Mala u pravu si, i da znaš da prvom priliko odlazim"
"Eli znaš da sereš, nećeš ti tako skoro otići jer ti fali muda"
"A kamo bi ti otišla? Misliš da će te ta diplom zadovoljiti? ti i ja smo isti uvijek težimo onoj idućoj stepenici"
"Ako ništa drugo moja diploma će mi omogućiti da imam krasne izmanikirane nokte i ruke nježne i meke poput svile a ne izranjavane od clicsa i sa bojom od tipsa ispod noktiju. neću se više morati lažno smještati kupcima "
ne znam.... možda je ovo samozavaravanje.... ali da je krajnje vrijeme da se završi agonija studiranja - JE!!
3. 100-ti put prekidam s muškima
ma htjela sam tu svašta napisati ali nemam više volje. "Matan" se ne javlja i nakon zadnjeg susreta tako je i najbolje..... moj i katin Dario napravio je točno ono što mi je trebalo - pomogao je da stavim stvari u ispravnu perspektivu..... da li je moguće da nisam bila svjesna tolikih razlika u razmišljanju, godinama, mentalitetu, navikama, željama, planovima...... ajme ajme......
ovo ću samo navesti neke rečenice koje se moraju urezati u pamćenje kako se ne bi ponovile..... NIKADA!
-njoj pokažeš samo malo nježnosti i srce joj se otvori
-ona nije ta, preotvorena je
-pa kakve veze ima što ti imaš nekoga, to ne znači da se nemožemo družiti
-ja trebam neku samosvjestu, ona nije za mene
-hoćeš li se vratiti večers k meni, nitko nemora znati? - ne! - E pa vidi ju sad?!
ma mislim da me je ovaj "Matan" definitivno izbacio iz takta..... prestala sam biti tužna ili povrijeđena - sve što se dogodilo sama sam si kriva jer sam odlučila staviti koprenu preko oči koja mi je samo zamagljivala vid...... koprena je odlepršala i sada počonjem opet vidjeti žarke jesenske boje, sunce na prozoru i sivu put i prazne oči pojedinaca..... life goes on and I am to :))))
- 13:53 -
utorak, 11.11.2008.
muke po stopiranju
uvod u martinje bio je Babinjak kod moje Jace (mah mah sunce).... fina T'ga Za Jug, sir, cigarete, T'ga za budalama, T'ga za Scar..... sveopći blues koji se pretvorio u smijeh koji se produžio do 12 a u jutro se treba raditi.... i USTATI NA VRIJEME!!! uh uh uh
u 8 i 15 mi je zazvonio tek mobitel.... fak kasnim.... ma i nij ebed imam bus u 15 do 9 s kojim stižem na posao do 9 i 20 što je prihvatljivo.....i hodam prema stanici kad tamo - BUS JE URANIO!! fak fak fak.... kaj sad..... ha niš ...... stopiram! još si mislim ak mi netko stane relativno uskoro možda i ulovimo taj bus..... stao je Kruno ali Kruno ide samo do Buzina..... fak fak fak.....a niš .... "Kruno, gle pobjego mi je autobus prije 4 minute, pa ak se požurimo možda ga i stignemo do Buzina".... kaže Kruno "OK".... i gas!!!!...... slalom kroz standardnu gužvu na Goričkoj cesti, a bus kao da je u zemlju propao.... napokon ga vidim na semaforu kod autopraone Herc.... Kruno prolazi korz semafor, fula svoje skretanje da bi mene na vrijeme dovezo na stanicu, ja zahvaljujem, izlijećem iz auta i kužim da bis ne skreće!!!! KAJ??!!! mašem na stanici a vozač me blesavo pogleda kao "Je a kaj sad, već sam otišao"..... FAK FAK FAK!!!!.......
i kaj sad??!!..... na stanici samkoja je totalno slijepo crijevo, novi bus nebude došao tako skoro, stanicu prije Buzina stoje 3 kontrolorke koje će neminovno uletiti u idući bus..... ha niš..... stopiram dalje..... fakat nemam kaj izgubiti..... no nije mi baš svejedno.... iz gorice stop je jedna stvar ali u buzinu mi je to skroz druga priča......
10 minuta psovanja vozaču, smrzavanja na vjetru, očajnog smješkanja jurećim autima.... i staje Dario. :))))))) my hero...... koji me vozio do podhodnika iako mu nije bilo usput..... smijeh i odmah mi je bolje......
divni su to ljudi koji staju stoperima :))))))
- 10:54 -
ponedjeljak, 10.11.2008.
zašto da sviram Bacha kad svijet pleše na drugu melodiju?
... koma je kaj sam danas tako nekako bljak i tužnjikava....
cijela strka oko vikenda i druženja i svega, je splasnula i sad sam samo prazna i tužna..... ma fuj sam samoj sebi.... i još k tome je ponedjeljak pa mi niti to ne pomaže, i puna sam nekih umjetnih hormona pa mi niti to ne pomaže..... ma!
odustala sam od igrica i sad bi samo bila iskrena.... a znam da ta iskrenost neće biti cijenjena..... pa niti to nemogu
mislim da ću danas pribjeći terapiji čokoladom..... možda me podigne bar malo
- 12:02 -
nedjelja, 09.11.2008.
MISSION ROOM
"On this tuesday afternoon, Chelsea got caught in the mission room, where the men are crazy and the women are to. before you know it's wednesday in the afternoon..."
neznam jel znate pjesmu ali sinoć sam praktički doživjela sličan scenarij.....
ne ponovilo se!!
upoznala sam lika u jednom društvu koji je od prvog trena toliko zračio sexipilom... .bolesno dobar, jebežljiv, ajme njegov pogled još uvijek nemogu izbaciti iz glave, način na koji te gleda, kako te čita, kako ti trnci prolaze leđima kad shvatiš da si ti ta koja je zaokupila njegovu pažnju..... i počne ti šaptati na uho jer ono što ti šapće nije baš primjereno da cijelo društvo čuje, i dok ti drži dlan prst opliće među tvoje prste, i intelektualno te izaziva, i moćan je u nekom poslovnom smislu koji je usko vezan i uz moj posao .... i htjela ne htjela obrazi ti porumene i koliko god a se izvlačiš da ti je vruće od vina, ne možeš sakriti unutrašnje izgaranje..... i poljubac koji je ukrao na putu do wc-a obori te s nogu ..... ajme.....
nikad se u životu nisam toliko borila samam sa sobom kao sinoć.... zašto? jednostavno - on je oženjen ima 2 djece, on može bit moj samo tih par sati i više nikada (sorry ali moja savjest nije spremna na takve vratolomije, nije toliko fleksibilna), i najviše od svega - strah me je.... ne volim izgubiti kontrolu. Nikada. a ovo je situacija u kojoj kontrola nikada nije niti bila moja, i upustiti se u sve može imati posljedice na koje nisam spremna......
pobjegla sam sinoć s te večere. pobjego je i on zamnom. pokušao me uloviti na rotoru, na sreću nije uspio.... izvela sam pravu "Pepeljugu" samo nadam se da nisam ostavila za sobom cipelicu preko koje bi me mogao naći.....
s druge strane domaćin večere, moj (a zaprvo nije moj) netko, opet je pokušavao svašta.... iako ja njemu nisam TA, iako on traži nekog samozatajnog i mirnog i tko ne prigovara tko ne razmišlja svojom glavom od mene želi hmmm..... koliko god to jeftino zvuči, a zvuči, zadovoljenje svojih potreba.... i sada kako se netko novi pojavio u mom životu i ja nisam spremna sjediti na dvije stolice (nikad to nisam niti radila) njemu je teško prihvatiti NE. njegova "svojima" koju tako i onako ne želi, više nije njegova a to nije prihvatljivo.... ugrizla sam ga sinoć za usnicu, do krvi, nema zajebancije, svoju si priliko propustio a sad lagano odjebi u skokovima.
- 14:39 -
srijeda, 05.11.2008.
PRIČA... CENZURIRANA
osjećam se onako.... pravo jadno!!! Ne, ne želim ulaziti u detalje jer ovaj zapis je čista metafora stoga isprika svim čitačima..........
Na povratku kući vrtila sam filmove i pokušavala naći smisao i način da nastavim dalje (ili ponovo, ovisno o stanju duha) i metafora je našla mene. Na praznom parkiralištu, na mokrom asvaltu leži balon. Samo leži. I zavrti mi se priča o životu balona koji je samo želio poletjeti. Od trena kad ga je stroj oblikovao u lateksu, sanjao je o nebu i visinama, o sretnim dječjim licima koja ga gledaju odozdo. Ali, kako je sudbina htjela, život mu je umjesto Helijem, udahnut bio običnim CO2 i nečiji ga je dah osudio na život "ovdje dolje". Prvi put kada je iz ruke pao na pod još uvijek nije shvaćao da nikada neće letjeti.... jer i taj je pad bio "let za sebe". I svaki put kad bi ga netko šutnuo nogom, iako bolno balon bi se smješkao - "Ja letim!!! :)))) " i opet TUP, natrag na pod.
Rastužio me taj već sivi, izudaran, ofucali balon. Uzela sam nit vune iz svog šala i omotala je jednim krajem za balon a drugim za najvišu granu koju sam mogla dohvatiti na drvetu pokraj autobusne stanice. Puhnuo je vjetar, podigao balon u visine i Kunem se da sam ga čula kako viče " Letim, znao sam, JA LETIM!!!!" . Sa osmjehom sam ušla u bus. Čula sam iza leđa PUK ali nisam imala srca okrenuti se. On je odletio.
"..... i sada osjećam da letim
i nebo mi je granica....."
stvarno sam tužna pretužna..... ova metafora nije dovoljna blogoterapija..... ali jednostavno nemam srca sada pisati o svemu........
- 23:19 -
utorak, 04.11.2008.
opet blues
Una palabra no dice nada
y al mismo tiempo lo esconde todo
igual que el viento que esconde el agua
como las flores que esconde el lodo.
Una mirada no dice nada
y al mismo tiempo lo dice todo
como la lluvia sobre tu cara
o el viejo mapa de algun tesoro.
Una verdad no dice nada
y al mismo tiempo lo esconde todo
como una hoguera que no se apaga
como una piedra que nace polvo.
Si un dia me faltas no sere nada
y al mismo tiempo lo sere todo
porque en tus ojos estan mis alas
y esta la orilla donde me ahogo,
porque en tus ojos estan mis alas
y esta la orilla donde me ahogo.
ovo je muzika i tekst koji opisuje moje današnje stanje.....
jao kako me ova južina ubija... nemam snage, nemam energije, fali mi poticaj, jedan mali mali motiv..... fali mi netko uz koga ću napuniti baterije, netko zbog koga ću puniti baterije.....
i opet neki blesavi i glupi principi radi tko zna čega.... nemam inspiracije niti za blog.... nisam sretna, nisam tužna, nisam ljuta, nisam razočarana, smješkam se ali se ne smijem, glasna sam ali ne vičem, umorna sam ali ne spavam.... ma kao da mi je prigušivač stavljen na sva osjetila ..... da li se to opet gomila ona nervoza..... taman prije nego što iskočim iz svoje kože i odem u totalnu krajnost..... ne poznaješ me još dovoljno dobro i kočim se ali mjesta na koja te mogu povesti sa sobom ne možeš niti zamisliti... pripremi se jer teško me je pratiti.... pripremi se jer bit ćemo na drogama (karikiranm) po cijele dane ..... euforija je ime mog pusshera a taj stvara "the utimate high".....
shvatila sam da sam u životu zapravo popriličan hedonist.... postoje stvari koji pristojan odgoj djevojaka u Hrvatskoj ne dozvoljava.... odlučno rušim sve te barijere.... otvorenošću (a nisam niti približno otvorena koliko bi mogla biti) egzibicionizmom (a još uvijek sam pritajena) ..... ajme kako svijet reagira na egzibicionizam... hahahhahhah pa to je vic..... zato obožavam ulične svirače..... kod njih nema srama jer sram znači da nema niti kruha.....
ovu subotu odlazim u maksimir.... želim šetati po nekoj šumi među šuškavim suhim lišćem, osjetiti mokru zemlju pod nogama i vruće kestene u rukama, sunce na obrazu i zimu koja grize nos...... a onda bi bilo dovno da mi u susret šetaš i ti.... i da zajedno šuškamo i kestenjamo i sunčamo i izmišljamo nove riječi.....
hahahahahah ma ljudi moji pukla sam..... ovo je jedan od onih blogova koji ima smisla samo meni
blogoterapija uspješno obavljena
- 21:12 -
