utorak, 11.11.2008.
muke po stopiranju
uvod u martinje bio je Babinjak kod moje Jace (mah mah sunce).... fina T'ga Za Jug, sir, cigarete, T'ga za budalama, T'ga za Scar..... sveopći blues koji se pretvorio u smijeh koji se produžio do 12 a u jutro se treba raditi.... i USTATI NA VRIJEME!!! uh uh uh
u 8 i 15 mi je zazvonio tek mobitel.... fak kasnim.... ma i nij ebed imam bus u 15 do 9 s kojim stižem na posao do 9 i 20 što je prihvatljivo.....i hodam prema stanici kad tamo - BUS JE URANIO!! fak fak fak.... kaj sad..... ha niš ...... stopiram! još si mislim ak mi netko stane relativno uskoro možda i ulovimo taj bus..... stao je Kruno ali Kruno ide samo do Buzina..... fak fak fak.....a niš .... "Kruno, gle pobjego mi je autobus prije 4 minute, pa ak se požurimo možda ga i stignemo do Buzina".... kaže Kruno "OK".... i gas!!!!...... slalom kroz standardnu gužvu na Goričkoj cesti, a bus kao da je u zemlju propao.... napokon ga vidim na semaforu kod autopraone Herc.... Kruno prolazi korz semafor, fula svoje skretanje da bi mene na vrijeme dovezo na stanicu, ja zahvaljujem, izlijećem iz auta i kužim da bis ne skreće!!!! KAJ??!!! mašem na stanici a vozač me blesavo pogleda kao "Je a kaj sad, već sam otišao"..... FAK FAK FAK!!!!.......
i kaj sad??!!..... na stanici samkoja je totalno slijepo crijevo, novi bus nebude došao tako skoro, stanicu prije Buzina stoje 3 kontrolorke koje će neminovno uletiti u idući bus..... ha niš..... stopiram dalje..... fakat nemam kaj izgubiti..... no nije mi baš svejedno.... iz gorice stop je jedna stvar ali u buzinu mi je to skroz druga priča......
10 minuta psovanja vozaču, smrzavanja na vjetru, očajnog smješkanja jurećim autima.... i staje Dario. :))))))) my hero...... koji me vozio do podhodnika iako mu nije bilo usput..... smijeh i odmah mi je bolje......
divni su to ljudi koji staju stoperima :))))))
- 10:54 -
