S ulica Kabula i malo sire

Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (10)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (14)
Srpanj 2007 (22)
Lipanj 2007 (2)

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Zemlja rata i terorizma. Pakao. cesto su rijeci kojima opisuju ovu zemlju, ovaj grad. Afganistan. Kabul. Ima istine u vijestima koje cujete i koje citate, ali postoji i nesto vise. Gostoljubivi ljudi, dobra hrana i 5000 godina stara kultura.
Kabul i Afganistan, koji vam nikada nece pokazati sluzbeni mediji, pornadjite ovdje.

ZASTICENO Copyrightom ©

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Kabulonline.com


Blogovi koje volim i
ljudi na koje sam ljubommorna

Malo drugacija Kina
Dogodovstine pijanih glazbenika
Ljekovito bilje kakvo niste znali
Baba uvijek mudro zbori
Veterinarski kutak
Poliperspektiva za sve umjetnicke duse
Bolje Paksu nego onaj supak
Bijele vrane ili crne ovce
Jednostavno volim biti protiv. Ovaj put, protiv nasilja.

Web Hrvatska


FOTO
Uglavnom: Samo Lah
Ponekad: Ivana S. Lah


Pise
Ivana S. Lah
ivanin.mail@gmail.com


Blogerica.com>


Ja sam...
Ja sam dvadesetdevetogodisnja novinarka. U Kabulu radim vec vise godinu dana. I dok vecina drugih stranaca svoje kabulske dane provodi u svojim skupocjenim kucama u elitnom dijelu grada ili u jednom od elitnih, "foreign pasportss only" restorana, moj suprug i ja pronalazimo djelove Kabula u koje stranac nije usao vec trideset godina. Mi zivimo u kuci daleko od sigurnog centra, sa susjedima afganistancima i po obicajima Afganistana. Zimi cijevi odledjujemo let lampom, a na plus 47 nemamo klimu, pa cak ni ventilator. Mi znamo razliku izmedju bazara ptica i pilece ulice, i gdje kilo marihuane mozete nabaviti za tri dolara i gdje ce vas vlanik radnjice pozvati na caj, a kuda trebate proci sa sto manje zadrzavanja.



25.09.2007., utorak

Saga se nastavlja….

Oduvijek sam htjela imati psa. Bila sam ljubomorna na sve setace pasa, cak i onda kada su psecu kakicu rukom morali skupljati u plasticne vrecice.

Moja majka je uvijek imala dobre i razumne argumente zbog cega pas u nasem domu ne bi bio sretan. Moja neodgovornost je uvijek bila na tapetu, kao i nedostatak dvorista, jer smo naime, zivjeli u stambenoj zgradi.

Dolaskom u Kabul sve se promijenilo. Odmah smo iznajmili kucu sa dvoristem, a moja mama i njeni argumenti bilu su daleko.

I tako, dok smo jedan dan hodali prema pekari na kraju nase ulice, zaculi smo skicanje iz obliznje otvorene kanalizacije. Tri psica, brckala su se u plitkoj, zelenoj mjesavini prasine, vode, ostatakaka hrane, urina i fekalija.

Izvukli smo prvog kojeg smo dohvatili i odnjeli ga kuci. Nakon kraceg vijecanja i strucnog misljenja nasih susjeda zakljucili smo da je pas zenski, te smo je nazvali Luna.
Luna sada ima preko godinu dana. Iz malenog i neuhranjenog klupka dlake razvila su u psinu koje se boje i susjedi i Ehsan.

Upravo Luna je u meni uspjela probuditi strah, te sam prijetnju duha (dzina) koji se navdvio nad nasu kucu pocela shvacati ozbiljno.

Vratila sam se kuci s posla, i pazljivo provirila kroz vrata. Cudnovato, posmislila sam, kada Luna nije dotrcala. Obicno me napadne cim udjem u dvoriste, skace, veseli se i mase repom. Jucer nista.

Umjesto jurnjave po dvoristu, ustrasenog pogleda je zurila u podrumski prozor. Pogledala sam, ali nisam vidjela nista sto bi moglo privuci njenu paznju.

“Pogledaj Lunu,” rekla sam ustraseno muzu. “Mozda cuje vodu u cijevima”, pokusao je muz naci logicno objasnjenje. Usli smo u kucu, skuhali kavu i vratili se u dvoriste. Luna jos uvijek ustraseno zuri u prozor.

Muz: Idem pogledati sta je to dole

Ja: Dobro ali pazi

Muz: Ama nije to nista.

Sisao je u podrum. Kada je iz podruma zacula zvuk, Luna je ustraseno odskocila, okrenula sam se i opazila crne sjenke kako se prevlace preko zidova. “To su oblaci,” tjesila sam se.

Muz se vratio iz podruma.

On: Dole nema nista. Mozda je stvarno voda.

Ja: Ama ne znam, cini mi se da sam vidjela neke sjenke na zidovima.

On: Ma ne budali

Ja: Ama jesam kao da je nesto preletjelo iz podruma kada si ti upalio svjetlo i sakrilo se u predsoblje.

Odvela sam ga do zida gdje sam vidjela „sjenku“. On je upalio svjetlo na ulazu u kucu. Luna je pocela tajanstveno skicati i vrtiti se u krug. Opet smo pogledali sta bi to moglo privuci njenu paznju.

Na zidu je stajala ogromna, smedja bogomoljka.
- 10:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>