Osim PMS-a u meni, još je i južina vani, tako da sam kao meteoropat, posebno nekontrolirana danas. Postoje minute PMSa kad mi svi idu na živce, a onda dođu minute meteoropata kad samo buljim u jednu točku na zidu i kad su mi teški kapci toliko da se sami sklapaju. I imam po ekranu masu žutih i ružičastih post it papirića s popisima must do danas, ali... noup, čini mi se da neće ići. To je Meteoropat! A PMS se danas tako lijepo ukazao u vožnji.
U početku je sve bilo u redu, Meteoropat je vozio, pridržavao se pravila, stao na STOP i propustio Pauk vozilo parking službe koje se kretalo glavnom cestom. Već sam u tom trenutku osjetila gospodina PMSa jer što jest jest ali parking službe ne volim. Ne voli ih ni PMS, a ni Meteoropat. Moja je Dama više puta bila u njihovim kandžama, malo kriva i malo dužna - moram priznati, ali opet ne baš toliko. I tako zajedno s Meteoropatom i PMSom koji se već nazirao, vozim Damu iza Pauka i njegovih kandži, Pauk se polagano kreće, polako plete svoju mrežu, mi iza njega, isto polako, puna crta ne smijemo pretjecati, i tako se polako približavamo mjestu gdje su prije dva mjeseca zgrabili moju Damu nepropisno parkiranu. Mislim, nepropisno se može tumačiti na razne načine. Ja mislim da ona tada nikome nije smetala. I bila je tamo svega sat vremena. Odnosno trebala je biti samo sat vremena, ali su je oni uklonili i prije toga. Kažu, nije bila udaljena od pješačkog više od 5 metara. Jest, istina, nije bila udaljena 5 metara, bila je možda nekih 2 ipo, 3 metra moje grube procjene, ali nije nikome smetala. Majke mi, nije smetala. Ja svjedok!
Mrzim kad nepropisno parkiraju na mjesta za invalide, to nikad nikad nikad ne radim i ako vidim da to netko radi, ne bi zvala pauk službu nego bi uzela bat i polupala to auto. Ali Dama stvarno nije napravila ništa tome slično.
No, vratimo se mi na nas, mene, PMSa i Meteoropata, približavamo se mi tako tom mjestu, kad ono na tom istom mjestu – parkirano auto. A nije moja Dama. I Pauk se približava, vidi auto, mislim morao ga je vidjeti, mislim nema šanse da ga nije vidio. I... produži. Majmun produži. I u tom trenutku, točno u tom trenutku došlo je do promjene. Meteoropat se sam povukao, znao je da nije dorastao trenutku, i prepustio mjestu PMSu. Sreća, sreća i sreća da Meteoropat zbog južine ipak nije mogao potpuno nestati, nego je iz prikrajka kontrolirao PMS, dok je ovaj bjesnio za volanom, blendao i prstom motirao pauku na krivo parkirani auto i prstom pokazivao na Damu i mimikom pokušao objasniti kako-je-Dama-isto-tako-bila-parkirana-pa-su-je-skupili-i-kaznili-a-ovoga-puštate-jeli?-puštate?, i pri tome glasno mrmljajući, dobro nije se baš radilo o mrmljanju, jasno se moglo razaznati da se radilo o teškim psovkama, a onda opet blagim riječima tješio Damu koja se isto uzvrpoljila onako na cesti jer je bila osobno pogođena i uvrijeđena ovakvim propustom Pauka. Majmuna, ne Pauka!
No, sve bez uspjeha. Majmun se nije potrudio niti klimnuti glavom i opravdati se u stilu jest-vidio-sam-ali-trenutno-idem-na-drugu-lokaciju-imam-hitnu-dojavu... ili tako nešto... nije se ni okrenuo, nije uopće reagirao. Koliko god je bila pogođena, Dama je dostojanstveno nastavila vožnju, nije ona baš za neke grube reakcije, ona je fina cura... iako tako ne izgleda, ima ona sa svih strana svoje udarce koje je zadobila u raznim borbama, posebice na parkiralištima, fale joj i lajsne s obje strane, ali za razliku od fizičkog izgleda, u duši je prava dobrica.
Ali zato PMS, kad on ne naiđe na uspjeh, kao to s Paukom, onda ide dalje, mlati pred sobom dok ne naiđe na nekog tko će biti svladan od njega... danas se još nije takav našao... no pred njim je još cijeli dan! I čujem ga iz mrklog mraka kako se podlo smješi. Smješi i čeka...